Biskup Mahnić i Pazinski kolegij

dr Franjo Velcic

Priredio: dr. Franjo Velčić

Dvodnevnim obilježavanjem, 14. i 15. ožujka 2014., proslavljena je 20. obljetnica Pazinskog kolegija – klasične gimnazije i 100. obljetnica zgrade Kolegija. Na svečanom misnom slavlju koje je predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović, biskup domaćin Dražen Kutleša je u pozdravnom govoru istaknuo „kako se kroz sudbinu Kolegija može iščitavati sudbina hrvatskog naroda na tom prostoru“. A profesorica Sandra Sloković, nekadašnja učenica Kolegija, u svom govoru je spomenula da je u Pazinskom kolegiju „objedinjena ogromna simbolika i neumorno zalaganje ljudi koji su živjeli davno prije nas“, jer Pazinski Kolegij – klasična gimnazija je „Dobrilin san, Mahnićevo ostvarenje, Milanovićevo oplođenje, i nadasve realizacija Hekove vizije…“ Evo i odgovora zašto je ta velebna zgrada koja dominira vizurom Pazin-grada „Mahnićevo ostvarenje“.

Blagoslov ugaonog kamena pazinskog Kolegija

Bila je nedjelja, 19. listopada 1913. godine, kad se u 10,00 sati iz pazinske župne crkve svečana procesija praćena tisućama vjernika uputila prema gradilištu nove zgrade s dvojicom „crkvenih knezova“: tršćansko-koparskim biskupom Andrijom Karlinom i krčkim biskupom Antunom Mahnićem. Prigodnu misu i blagoslov ugaonog kamena imao je biskup Karlin i tom prigodom potpisali su pergamenu i uzidali ju u kamen po kome su „biskupi i drugi dostojanstvenici, udarili tri puta čekićem“. Na pergameni, uz uobičajeno spominjanje svjetovne i crkvene vlasti, cara i pape, pisalo je:

„Za Presvjetl. i Preč. Biskupa Tršćansko- Koparskoga Dr. Andrije Karlina, iskrenog ljubitelja sebi povjerenog Hrvatsko-Slovenskog stada, poticalom trudoljubivog Presvj. i Preč. Gospodina Dr. Antonija Mahnića, Biskupa Krčko-Osorskog, takodjer ljubitelja i dobročinitelja Hrvatskoga naroda, uz pripomoć i nastojanje Gosp. Dr. Dinka Trinajstića, odvjetnika, kao predsjednika Djačkog Pripomoćnog Društva u Pazinu, bio je postavljen i blagoslovljen temeljni kamen ovom konviktu, gradjenom u sporazumu i sredstvima zaklade biskupa Dr. Frana Anijana Feretića u Krku i Djačkog Pripomočnog Društva u Pazinu.

Nacrte za istu zgradu zgotovio je Benediktinac u Sekavi u Štajerskoj Veleč. Gosp. O. Anselm Werner. Pod njegovim nadzorom zidala se ova zgrada uz pripomoć gosp. Ljudevita Roth. Zidarska radnja izručila se tvrtki Zajec & Horn iz Ljubljane.“

Zatim je biskup Mahnić, u biskupskom ornatu i s pastirskim štapom u ruci uputio prigodnu riječ. Izvjestitelju „Naše Sloge“ bilo je žao što ne može donijeti cjeloviti tekst „znamenitog govora“ zbog nedovoljnog prostora, ali zato svjedoči: „Čuli smo riječ muža apostolske vjere, mučeničkog žara, čelik-značajnika ustrajnosti riječ svećenika po Srcu Isusovom.“ On donosi još jedno rijetko zapažanje: „Biskup neima osobitoga govorničkog dara, ali su mu nasuprot misli tako bistre, da te se njegov govor duboko dojmi“.

Odgoj u pravom kršćansko-katoličkom duhu

„Spomenuo je presvijetli biskup, znamenitost dana. Spomenuo je sretno prebrodjene poteškoće. Dotaknuo se je blagoslova ugaonog kamena i njegovog simboličnog značenja – pravi je ugaoni kamen svakoj zgradi – rekao je biskup – naš Spasitelj Isus Krist, Bog – Čovjek. Učenom je besjedom naveo zatim, kako su proti ovom jedino čvrstom ugaonom kamenu, od davnih vremena ustajali mnogi, a u današnje moderno vrijeme pojavili su se liberalizam, socijalizam, anarhizam i druga zla, kojima je krenulo ljudsko društvo, jer se odalečilo od pravoga i jedinoga izvora života – Isusa Krista.

Lapidarnim je riječima prikazao biskup golema zla, koja su krive nauke počinile u svijetu u intelektualnom, moralnom i ekonomskom polju, tako da se već više godina odasvud, iz cijele Europe čuje jednoglasni vapaj „Natrag k Isusu“. (…) Biskup se zatim osvrće na nauk, kojega crpi mladež u gimnazijama, nauk velepotrebit za život. Ali ipak, jedno je u strogom smislu riječi potrebito, najvažnije, neophodno nužno, a to jedno jest odgoj u pravom kršćansko-katoličkom duhu, jest neprocjenjivo blago naše svete vjere, jest spasenje neumrle naše duše. Uz gimnaziju, eto nam i djački Dom, u kojem će mladež nalaziti potrebite duševne hrane, u kojem će se krijepiti kruhom Anđeoskim, te time postati čvrsta u borbama života. Što se narodnih zahtjeva tiče, navađa govornik, riječi sv. Pisma: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, a sve ostalo će nam se dodati. Sve ostalo ćemo mnogo lakše dobiti, budemo li podizali svaki naš rad na čvrstom kamenu – Isusu Kristu.(…) Na koncu se je obratio Neoskvrnjenoj Začetoj Djevici, te zaprosio njezin moćan zagovor“.

Nakon Mahnićeva govora pazinska je glazba odsvirala, a prisutni „otkrivenih glava“ zapjevali ‘Lijepa naša Domovina’.“

U franjevačkom klaustru, na prigodnom banketu biskup Mahnić je opet izrekao prvu zdravicu i pritom izrazio zahvalnost papi Piju X. koji je dozvolio, „da se Feretićeva ostavina porabi u korist Djačkog doma i Njegovom Veličanstvu, čija vlada je sklona ovom poduzeću“.

Na večernjoj akademiji „Perožić, učenik drugog razreda, iz Bašćanske Drage vrlo je lijepo deklamirao prigodnu pjesmu „Djački Dom“.

Zgrada Pazinskoga kolegija podignuta je u neorenesansnom stilu, kao konvikt, tj. đački dom, što ga je Djačko pripomoćno društvo na­umilo osnovati kao potporu Državnoj gimnaziji na hrvatskom jeziku. Za njegovu gradnju je iz zaklade krčkog biskupa Feretića dano 170.977 kruna, a Djačko pripomoćno društvo utrošilo je 66.022 kruna – ukupno okruglo 237.000 kruna. Prvi svjetski rat ubrzo je obustavio gradnju.

Člankopisac u „Našoj Slozi“ završava željom da se Dom što prije dovrši, kako bi se u njemu odgajala „djeca naša u smislu Strossmayerovog gesla: ‘Sve za vjeru i domovinu’.“

Print Friendly, PDF & Email