Hodočašće žena u Zagreb

Već sedmi put zaredom, žene Krčke biskupije, svake godine u sve većem broju, o smrtnom danu službenice Božje Marice Stanković – 8. listopada, hodočaste u Zagreb na njezin grob i na sv. misu u zagrebačkoj Katedrali. Iako su na ovo hodočašće najčešće odazivaju žene uključene u Apostolat za duhovno majčinstvo žena Krčke biskupije „Marica Stanković“ koje su upoznate sa životom i radom službenice Božje prof. Marice Stanković, svake se godine njima pridružuju i nove, te tako broj raste na preko 460 žena. Ovo ne govorimo zbog broja, brojke nisu važne, ali nam nešto govore. U ovom slučaju pripovijedaju nam da žene vole s. Maricu jer u njoj vide uzor-ženu naših dana; ženu koja je zbog odgoja mladih u vjeri za Crkvu nevina podnijela i pet godina komunističkog logora u Slavonskoj Požegi, ženu načela, ženu koja je stasala u duhovnoj školi sluge Božjega, našega biskupa Antuna Mahnića…

Ovogodišnjem hodočašću iz naše biskupije odazvalo se je sto hodočasnika: djevojaka, žena, te nekoliko muževa u dva autobusa, a pratila su ih trojica naših svećenika: mons. Antun Toljanić, vlč. Ranko Papić, vlč. Milivoj Guszak, te voditeljica Apostolata Mirjana Žužić. Brojka je i veća kada joj pridodamo mons. Ivicu Petanjka, biskupa koji je predvodio misno slavlje u Katedrali, te vlč. Sašu Ilijića, njegovog tajnika.

Svake godine ovom hodočašću dajemo novi naglasak, a to doista nije teško budući da 20-tak objavljenih knjiga s. Marice rječito govore o njezinoj svestranosti, pa nas živo potiču na različita razmišljanja. Ovogodišnje hodočašće namijenili smo za odgoj u vjeri naše djece i mladih.

SAM_1917

Krenuli smo ujutro u 6 sati, a put nas je najprije vodio u Hrvatsko Zagorje, točnije u Mađarevo, rodni kraj oca službenice Božje, Fabijana Vragovića. U Mađarevo smo stigli oko 10,30 sati, te bili svečano dočekani i počašćeni u mjesnom domu. Nakon kraćeg predaha, uputili smo se u procesiji prema župnoj crkvi, a pjesmu je predvodio Mađarevski zbor u narodnim nošnjama. U župnoj crkvi nas je dočekao gosp. Župnik, te nakon kratkog predstavljanja crkve i mjesta, započeo s predviđenom zajedničkom pobožnošću križnog puta koji je u logoru sastavila s. Marica, a koji nas je i ovom prilikom dirnuo do suza. Izmjenjivale smo se u čitanju postaja. Na kraju pobožnosti Župniku se je zahvalila vjeroučiteljica Mirjana uručujući njemu i gosp. Tiboru Martanu, školskom pedagogu i organizatoru ove postaje našega hodočašća monografiju Krčke biskupije i knjigu vlč. Antona Bozanića „Biskup Mahnić“. Iako je lijepu šetnju ovim prekrasnim krajem zapriječila kiša koja je sitno, ali uporno padala, vrijeme provedeno u Mađarevu, nećemo tako skoro zaboraviti, a obećali smo doći jednom u proljeće, kada sve bude u cvatu.

SAM_1976

Sljedeća nam je postaja bio Mirogoj – grob službenice Božje Marice Stanković koji se nalazi na 57. polju. Cvijeće, svijeće, molitve, govor bez riječi od srca srcu, preporuke naše djece, mladih, svećenika i obojice biskupa, to je ukratko sadržaj ovog tihog ali posebnog mjesta. Kratko, jer i druge rijeke hodočasnika toga dana čekaju da se na njemu nakratko zaustave. Pri povratku obavezno svratimo na grob prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, te se na ovaj poseban dan – Dan neovisnosti Hrvatske pomolimo i za našu Domovinu.

Kratko vrijeme do listopadske pobožnosti u Katedrali i sv. mise provele smo na Kaptolu uživajući u blagdanskom ozračju Zagreba. Treba naglasiti da ove godine već na početku krunice u Katedrali nije bilo sjedećih mjesta. Kada se prisjetimo našeg prvog hodočašća kada smo uz Suradnice Krista Kralja, te nekolicinu pobožnih vjernika bile jedine hodočasnice, ovo je već strahovita razlika. Vidi se da glas s. Marice u našem narodu ponovno postaje snažniji, ta ona je proputovala Hrvatsku uzduž i poprijeko govoreći mladima… Zato ne čudi da na ovaj dan sve više mladih, posebno križara, dolazi na sv. misu o obljetnici njezine smrti.

SAM_1993

Bile smo ponosne da po treći put krčki biskup predvodi ovo misno slavlje. Naš biskup Ivica te je večeri osvrćući se na pročitano Evanđelje o potrebi odricanja od sebe, te nošenja vlastitog križa i hodanja za Isusom istaknuo kako bismo mi željeli obično znati koliko ćemo morati nositi vlastiti križ. Mi, zapravo, očekujemo da križ jednom prestane, no on neće prestati i mi ga nećemo moći nositi ukoliko se najprije ne odrečemo sebe. Odreći se sebe možemo ako se odrečemo vlastite slobodne volje. O tome je službenica Božja Marica Stanković mnogo puta pisala. Naveo je nekoliko citata u kojima se to lijepo iščitava, a te je riječi nazvao osobnom kartom s. Marice. No to bi trebao biti i identitet svakoga kršćanina, rekao je biskup završavajući propovijed.

Na kraju sv. mise zajedno smo izmolili molitvu za zagovor Marice Stanković, te se prepunih srca zadržale još kratko vrijeme u druženju pred Katedralom tražeći poznata i draga lica. Povratak u autobusima bio je također vrlo živ, jer smo međusobno razmjenjivali utiske i opet sebi obećavajući kako ćemo, ako Bog dade i sljedeće godine rado hodočastiti.

Mirjana Žužić

 

Print Friendly, PDF & Email