Jesenski plenarni sastanak svećenika Krčke biskupije održao se u srijedu 29. listopada 2014. u Krku. Sastanak je moderirao krčki biskup mons. Valter Župan, a sudjelovalo je 64 svećenika i redovnika Krčke biskupije te krčki bogoslovi.
Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem u krčkoj katedrali koje je predvodio preč. Antun Toljanić. Nakon prigode za pojedinačnu ispovijed i kratke pauze počeo je i radni dio susreta u dvorani Biskupskog dvora.
Uslijedilo je predavanje mr. sc. Zrinke Gregov na temu “Briga za stjecanje materijalnih dobara kao poteškoća u životu vjere u obiteljima.” Predavačica je ukazala na probleme funkcioniranja obitelji, koji se javljaju uslijed hedonističkog i konzumerističkog načina života. Rezultat je veliki aktivizam ali i međusobno udaljavanje članova obitelji, koji zajedno provode premalo vremena. Ovakvim stilom života smanjuje se odgojni i molitveni utjecaj obitelji na djecu, koja svoje uzore i identifikacijske modele traže izvan obiteljskog kruga.
U drugom djelu predavanja Gregov je ponudila analizu trenutnih poteškoća u životu obitelji ukazavši na izmjenu obiteljske paradigme koja je započela od Drugog svjetskog rata. Zbog velike pogibli muškaraca, brojne samohrane majke bile su prisiljene odgajati i prehranjivati djecu. Mnogi dječaci odrastali su u ženskom okruženju, a nedostatak identifikacije s očevima uzrokovao je “feminizirane” muškarce nespremne preuzeti odgovornost Drugi faktor izmjene obiteljske paradigme jest da žene počinju radit izvan kuće, čime se uloga muškarca, kao jedinog hranitelj obitelji mijenja. Sa druge strane, kućni poslovi ostaju zanemareni što ženama prouzrokuje mnogo stresa. Posljedično, mijenja se uloga djece, baka i djedova, konačno, mijenja se čitavo društvo koje više nema čvrsti oslonac u obitelji
Na kraju je Gregov predložila moguća rješenja poput odgoja zrelih, odgovornih muškaraca za odgovornost, te mogućnosti rada pola radnog vremena za majke. Također naglašava da je nužan duh mudrosti u razlučivanje želja od potreba u rukovođenju obiteljskih financija, recikliranje i prenamjena kupljenih predmeta te poticanje ekonomije zajedništva i međusobnog dijeljenja i, konačno, udruživanje kršćana u već postojeće grupe ili zajednice.
Potom je uslijedilo predavanje vjeroučitelja Marka Karčića, naslovljeno: “Današnja vjernička stvarnost katoličkih obitelji gledano iz perspektive vjeroučiteljskoga rada s djecom i vlastitoga obiteljskog iskustva”
Karčić je u prvom djelu iznio sve što vjeroučitelji uočavaju u praksi. Razlučio je tri modela obitelji. Prvu obitelj vode roditelji koji u borbi za egzistenciju nemaju vremena za djecu te su djeca prepuštena sama sebi te su često opterećena brojnim aktivnostima. Sve je to neadekvatan substitut za roditeljsku ljubav i pažnju.
U ovakvoj situaciji pojavljuju se razne udruge koje nude „rješenja“ za prezaposlene roditelje i njihovu nezbrinutu djecu. Takve su udruge posljednjih godina sve prisutnije i dobrodošle u školama jer se smatra da „grade civilno društvo“, čime u pitanje dolazi tradicionalni odgojni trokut obitelj, škola, Crkva. Ove udruge između ostalog često promiču i Gender ideologiju.
Drugi tip obitelji “su zdrave kršćanske obitelji koje se ne daju prevariti. To nisu nužno obitelji tradicionalnih vjernika; često su to obitelji gdje su jedan ili oba roditelji obraćenici, pa baš zbog toga lakše prepoznaju zamke.” Ove obitelji, uronjene u zajedničku molitvu, čudesno uspijevaju i tako postaju znak drugima. Zbog pritisaka izvana, od posvećenih osoba trebaju trajnu i praktičnu podršku.
Treći tip su “obitelji na pola puta”. One bi mogle živjeti kršćanski, ali se, najčešće zbog negativnih iskustava, spram Crkve drže na distanci. Ovakvih je obitelji najviše i oni su prvi na udaru jer su „ničiji“. Mnogi od njih upisuju djecu na vjeronauk iako kod kuće ne žive vjeru.
U drugom djelu predavanja iznijeti su doživljaji vjeroučitelja pri čemu je naglašeno da je vjera mnoge djece na razini tradicije što proizlazi iz tradicionalne vjere samih roditelja i neživljenja vjere u obitelji. Takvi roditelji zbog nerazumijevanja vjerskih sadržaja, te krivo interpretirajući riječi djece, znaju podnositi anonimne prijave što osim dodatnog stresa vjeroučiteljima stvara dojam da je „vjeronauk problem“.
Generalno se stvara jedna klima u društvu i župi koja ne pogoduje radosnom prihvaćanju kršćanskih vrednota što u spoju s neznanjem mnogih naših vjernika često uzrokuje odbojnost, ne potpunu ali praktičnu i zato imamo pune razrede ali sve praznije Crkve i župske dvorane.
U trećem djelu Karčić se pita što poduzeti i kako smanjiti prvi tip obitelji, povećati drugi tip i uključiti treći tip obitelji? Kao polazište naglašena je važnost vjerodostojnosti primjera svih vjernika a posebno svećenika od kojih ljudi traže prvenstveno ono duhovno. Potrebno je zatim biti blizu obitelji i ići u obitelj a ne čekati da oni dođu. Dobra prilika za to su godišnji blagoslovi ali često traju prekratko, a ljudima je potrebno malo vremena da se otvore. Nužno je biti s obiteljima, popričati, pomoliti se nad njima, ponuditi pomoć, pitati za probleme, iskazati dobrodošlicu i poziv u župu.
