Piše: dr. Božidar Mrakovčić
Mnogima je od nas prva molitva bila ona anđelu čuvaru kojega smo zamišljali kao vitki mladenački lik, odjeven u dugačku bijelu haljinu s dva velika krila na leđima. Kako smo rasli usvojili smo mnoge druge molitve koje su možda potisnule onu djetinju, pa smo anđele možda i zaboravili. Katolička liturgija želi da se sjetimo anđela barem dvaput godišnje: 29. rujna kada slavimo svete arkanđele Mihovila, Gabriela i Rafaela kao i 2. listopada kada se spominjemo svetih anđela čuvara. Ne smijemo međutim previdjeti da anđele spominjemo na svakoj svetoj misi u molitvi „Ispovijedam se“. Nakon priznanja grešnosti svatko od nas zaziva Blaženu Djevicu Mariju, sve anđele i svete kao i prisutne vjernike da se mole za njega Gospodinu Bogu našemu.
Na koji način su pak anđeli povezani s nama da možemo računati na njihov zagovor? Prema Bibliji Bog ih je kao službenike i suradnike uključio u svoj plan našeg spasenja. Koliko su anđeli zainteresirani za naše spasenje možda najbolje ocrtava Isusova prispodoba o izgubljenoj ovci i drahmi gdje se dvaput govori o radosti neba, odnosno anđela Božjih zbog obraćenja svakog pojedinog grešnika (Lk 15,7.10).
Anđeli u Starome zavjetu
Riječ anđeo dolazi od grčke riječi angelos što doslovce znači vjesnik, glasnik, izaslanik. Pod anđelima se u Bibliji prvenstveno misli na duhovna, nebeska bića koja su u Božjoj službi. U starini se Boga zamišljalo kao kralja na nebesima kojega okružuje mnoštvo anđela kao što zemaljskog kralja okružuju njegovi dvorjani U ovom nebeskom vijeću Bog zajedno s anđelima sudi i donosi konkretne odluke koje onda pojedini anđeli izvršavaju (usp. 1 Kr 22,19-22). O anđelima se govori i kao nebeskoj vojsci koja prati Boga (usp. Pnz 33,2), Gospodinom nad vojskama (Iz 6,3). Kao pojedinci anđeli najčešće služe Bogu kao njegovi glasnici. Anđeo nagoviješta rođenje Izaka i Samsona, sprječava Abrahama da žrtvuje svoga sina Izaka (Post 22,11), povjerava Mojsiju zadaću da izbavi Izraelski narod iz Egipta (Izl 3,2), prenosi Bog povjerava da čuvaju kako pojedince tako i čitav izraelski narod. Pri izlasku iz Egipta anđeo Božji ide na čelu izraelskih četa, a potom im čuva leđa (Izl 14,19). Bog se međutim služi anđelima i kad kažnjava. Dovoljno je prisjetiti se Davida koji je popisujući narod sagriješio protiv Boga i biva kažnjen kugom u narodu koju izvodi anđeo Gospodnji (2 Sam 24,16).
U najstarijim dijelovima Biblije anđeli nemaju imena niti bivaju opisani. O njima se govori jednostavno kao o Božjim glasnicima. Njihov odnos s Bogom je toliko blizak da katkada u tekstu anđeo Gospodnji prerasta u samoga Gospodina čime se naglašava Božju prisutnost i autoritet te nesposobnost čovjeka za neposredni susret s Bogom. U kasnijim dijelovima SZ-a, osobito u proročkoj literaturi o anđelima se počinje govoriti puno konkretnije. Tako npr. prorok Ezekiel u svojoj viziji o uništenju Jeruzalemu (Ez 8,11) opisuje anđele terminima ognja, svjetla, sjajne kovine ili dragocjenog kamenja kojima je prethodno opisivao slavu Gospodnju (Ez 1,27). Prema Ezekeelu nisu Babilonci ti koji razaraju Jeruzalem nego anđeli koji su prikazani kao ljudi sa šest ruku (Ez 9,2). Prorok time želi poručiti da uništenje Jeruzalema ostaje pod direktnom kontrolom Izraelovog Boga, odnosno da Bog nije jednostavno prepustio svoj narod na milost i nemilost Babiloncima. Prema Ezekielu anđeli će biti na djelu i kad se hram nakon babilonskog sužanjstva bude obnavljao.
Uloga anđela kao čuvara najbolje je u Bibliji istaknuta u Knjizi o Tobiji. Anđeo Rafael prati, vodi i čuva mladog Tobiju na njegovom putu punom opasnosti koji će završiti sretno ozdravljenjem i ženidbom. Danijelova knjiga pak naglašava da anđeli osim što čuvaju pobožnike donose pred Boga i njihove molitve (Dn 3,25), kažnjavaju u skladu s Božjom voljom (Dn 4,13-26), objašnjavaju i tumače proroku njegova viđenja (Dn 7 – 12). U ovim najmlađim SZ-tnim knjigama neki anđeli dobivaju i imena kao npr. Mihael, Gabriel i Rafael (Dn 9,21; 10,13; Tob 12,15). Novost u opisivanju je bijela lanena odjeća i svećenika u hramu anđeli na nebu slave Boga zbog njegovih djela.
Anđeli u Novome zavjetu
U NZ-u je u mnogočemu preuzet SZ-tni nauk o anđelima. Anđeli su Božja stvorenja (Kol 1,16), duhovni su i sveti. Prikazani su kao mladići u bijelim haljinama, tj. kao duhovna nebeska bića koja odražavaju Božju slavu i hvale ga (Lk 2,13). Snažno su uključeni u ljudsko spasenje (Lk 15,10; Ef 3,10; 1 Tim 5,21) prinose molitve svetaca na nebeski oltar (Otk 5,8), služe kršćanima (Heb 1,14), čuvaju ih (Mt 18,10) i izvlače iz nevolja (Dj 12,6-11). Anđeli služe Isusu nakon svladane kušnje u pustinji (Mk 1,13) i one u Getsemaniju (Lk 22,43); „silaze i uzlaze“ nad njim (Iv 1,51) čime biva naznačeno koliko se Bog brine za Isusa i koliko je Isus neposredno povezan s Bogom.
Anđeli su i u NZ-u glasnici i instruktori. Donose vijest o Krstiteljevom i Isusovom rođenju (Lk 1,11.26); Josipa u snu anđeo upućuje o Marijinoj trudnoći i kako da spasi dijete Isusa (Mt 1,20; 2,13.19). Anđeo odvaljuje i kamen sa vrata grobnih (Mt 28,2); ženama na grobu naviješta radosnu vijest Isusova uskrsnuća i šalje ih raspršenim učenicima (Mk 16,6-7). Đakona Filipa anđeo upućuje kamo treba ići (Dj 8,26), a Pavla ohrabruje na njegovom putu prema Rimu (Dj 27,23-24).
Prema Knjizi Otkrivenja Mihael je na čelu Bogu odanih anđela (Otk 12,7) koji ratuju i pobjeđuju Sotonu i njegove anđele (Otk 12,9) za koje je pripravljen oganj vječni (Mt 25,41). Anđeli će pratiti Isusa o njegovom drugom dolasku kad bude došao suditi žive i mrtve (Mk 8,38), sabrat će izabrane i odvojiti zle (Mt 25,31-46).
Anđeli spadaju u tajanstveni, nevidljivi Božji svijet koji nam je Biblija pokušala približiti. Govor o anđelima naglašava čudesnost Božjeg spasenjskog djelovanja, a njihovo vjerno izvršavanje volje Božje i slavljenje Boga poziva nas na nasljedovanje. Štujući anđele mi štujemo zapravo Boga koji se u njima proslavlja i njima se služi za naše spasenje.
