U četvrtak 10. ožujka u katedrali u Krku, krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je misno slavlje za sve žrtve pandemije koronavirusa te za uspostavu mira kako u Ukrajini tako i u cijelom svijetu.
U homiliji je tumačio što molitva znači, koga uključuje i što pretpostavlja:
“Iz evanđelja nam je dobro poznato da je za Isusa molitva bila izvor svega dobra što od Boga dolazi čovjeku. Isus nikada nije javno nastupio, nikada čudo učinio, apostole izabrao, a da se prije toga i poslije toga nije pomolio. Sav Isusov život i djelo proizlaze iz molitve.
Molitva je uz post, pokoru, milostinju i dobra djela, jedan od stupova korizmenog vremena, te je i tema današnjeg evanđelja: molitva.
Postoji puno vrsta i načina molitve. U utorak smo slušali o Očenašu, kao jedinoj molitvi koju je Isus naučio svoje učenike i to na njihov zahtjev i molbu.
Danas kaže kako treba moliti i kakva molitva treba biti: kucajte, tražite, ustrajte. U molitvi treba biti: ustrajan, strpljiv, uporan. Moliti treba bez svakodnevno i neprestano.
Prvo čitanje o kraljici Esteri nam otkriva na koji način treba moliti i koga molitva treba uključivati. Podsjetimo se da je Estera jedna Židovka u haremu Perzijskog cara u vrijeme kad veliki vezir Haman želi uništiti sve Židove. Njezin joj stric Mordokaj, koji ju je othranio, poručuje da ako budu uništeni svi Židovi, da će i ona doći na red makar se nalazila u carskoj palači, i da zato, prije nego se dogodi istrebljenje njezinog naroda, treba poduzeti sve što može kako bi uvjerila cara da promijeni svoju odluku. Njezina molitva uključuje priznanje grijeha svoga naroda. I makar je narod grešan i možda zaslužuje najtežu kaznu, ona se solidarizira s njim i želi dijeliti njegovu sudbinu i pod cijenu vlastitog života.
No, svjesna da je Bog neizmjerno milosrdan, ona će prije nego pokuša učiniti nešto kako bi preobratila cara, određeno vrijeme provesti u strogom postu i molitvi.
Što to konkretno znači?
Molitva je slika samoga čovjeka. Stav cijeloga čovjeka. Ona uključuje cijelu osobu i povezana je s odlukom koja može koštati života.
Molitva uvijek uključuje Boga – kome se obraća; bližnjega – za koga se moli; i sebe samoga – onoga koji moli.
Dakle molitva ne može biti samo za mene. To bi bila sebičnost.
Možda će se netko pitati: čemu služi molitva? Ona stvara ozračje zajedništva, solidarnosti, prijateljstva, intimnosti.
Kad si s nekim dobar prijatelj i zamoliš ga da ti nešto učini, on će to učiniti bez da ti postavlja dodatna pitanja: zašto ti to treba, zašto tako… Prijatelju se vjeruje i čini ono što te molio bez dodatnih pitanja i pojašnjenja. Takav bi trebao biti i naš odnos s Ocem nebeskim. Mi molimo, kucamo, tražimo, ali njemu kao prijatelju ostavljamo slobodno da odgovori kako i na koji način, jer vjerujemo da je naša molitva došla na pravu adresu i da će biti sigurno nama na spasenje.
Danas u cijeloj našoj zemlji molimo za sve one koji su na bilo koji način pogođeni pandemijom korona virusa. Za oboljele i za sve posljedice koje ta bolest sa sobom nosi. Za sve umrle i sve one koji su tom smrću pogođeni, osiromašeni, koji će trajno osjećati nedostatak svojih bližnjih, ukućana, roditelja, braće i sestara, sinova i kćeri.
Molimo i za pokojne svećenike, redovnike i redovnice, kao i za bolničko osoblje i sve one koji su pomažući drugima svoje služenje platili najvišom cijenom: životom.
Na osobiti način molimo za mir u cijelom svijetu. Za mir u nama ne tako dalekoj Ukrajini i za prestanak svakog oblika rata, nasilja, gubitaka ljudskih života i razaranja materijalnih dobara.
Isus nas danas poziva da u svojoj molitvi budemo ustrajni, postojani, uporni, jer molitvom pokazujemo koliko nam je uistinu stalo do onoga zašto molimo.”
I. Žužić
