Krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je 3. srpnja svečano koncelebrirano misno slavlje, s procesijom s kipom sv. Tome ulicama starogradske jezgre grada Pule, povodom svetkovine sv. Tome, zaštitnika Pulske biskupije i grada Pule.
Ove su godine na proslavi svetkovine sv. Tome sudjelovali i sudionici Godišnjeg susreta hrvatskih misionara i misionarki te nacionalnih i dijecezanskih ravnatelja Papinskih misijskih djela iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, koji se održava na području Porečke i Pulske biskupije.
Koncelebrirao je porečki i pulski biskup Ivan Štironja, umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan te šezdesetak svećenika.
Misi su nazočili misionari: don Milan Knezović, misionar u Brazilu, don Luka Pranjić, misionar u Ekvadoru, s. Iva Jelić, misionarka u Ekvadoru, don Danko Litrić, misionar u Ruandi, don Velimir Tomić, misionar u Tanzaniji, fra Ivica Perić, misionar u Zambiji, s. Mirjam Filipović, misionarka na Haitiju, s. Ivančica Fulir, misionarka u Beninu, s. Elizabeta Žuljević, misionarka u Ugandi p. Tomislav Mesić, misionar u Tanzaniji, s. Marija Lucija Vincek, misionarka u Nigeriji, s. Ivana Margarin, nacionalna ravnateljica PMD u RH mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj PMD u BiH te dijecezanski ravnatelji PMD iz Hrvatske, BiH te Crne Gore.
Prije početka misnoga slavlja okupljenima se uvodnim pozdravima obratio vlč. Rikard Lekaj, katedralni župnik.
U homiliji se biskup Petanjak osvrnuo na misno evanđelje. Podsjetio je, kako ono nije nepoznato, jer ga „čitamo svake godine u vazmeno vrijeme i pitamo se što je to spriječilo Tomu apostola da ne bude one večeri sa apostolima”. „No, kako god bilo, kad su mu apostoli prenijeli da su vidjeli Uskrsnuloga, rekao je: ‘neću vjerovati dok se sam ne uvjerim’. Postavlja se pitanje zašto je Toma sebe proglasio ateistom? Je li to bilo njegovo čvrsto uvjerenje ili si je prigovarao što nije bio sa svojima? Nakon osam dana Isus ponovno dolazi i obraća se direktno Tomi i poziva ga neka provjeri i neka se uvjeri”, rekao je biskup. Upozorio je kako neki crkveni oci govore: Toma je dotaknuo i povjerovao. No, to nije istina. Tako evanđelje ne kaže. Evanđelje ne kaže da je Toma dotaknuo, nego da je, kad je čuo Isusov glas, rekao: „Gospodin i Bog i moj”.
„U cijelom Svetom pismu ne postoji svečanija izjava vjerovanja u Uskrsnuloga Gospodina od ove Tome apostola. To je najsvečanije svjedočanstvo i definicija Uskrsnulog Gospodina. Isus mu nije rekao ‘budući da si me dotaknuo’, nego budući da si me vidio, povjerovao si. Postavlja se pitanje može li zemaljski čovjek dotaknuti nebeskoga, jer ovdje se radi o dvije razine postojanja. Jedna je ovdje na zemlji, u tijelu, fizička, a druga onoga proslavljenoga Isusa Krista“, rekao je biskup, te pojasnio, kako je sam sv. Toma očito shvatio čim je čuo Isusov glas da put vjere nije put doticanja, nego je put povjerenja. „Vjera nije da opipaš, vjera je da vjeruješ na riječ Božju, i zato svaka vjera ovisi o tome koliko smo mi spremni vjerovati onomu što nam Gospodin govori. I budući da Božja objava malo kada dolazi direktno, već je to najčešće preko nekih drugih osoba, vjera je pitanje povjerenja u onoga tko nam vjeru predaje. Zato ovdje imamo dvostruko povjerenje, u Boga s jedne strane i u čovjeka s druge strane”.
Biskup je ukazao na tri činjenice. „Prva je da je Isus Krist dok je hodao zemljom govorio kako je došao tražiti izgubljeno, došao je tražiti grešnika, ozdraviti bolesnika, vratiti život smrtniku. Kad je proslavljen nastavlja isto svoje djelo. Zato Njemu nije ispod časti da se ide objaviti jednome Tomi. I nakon uskrsnuća Isus ne prestaje tražiti čovjeka grešnika, čovjeka koji je potreban njegove blizine i njegova spasenja. To je ono što nam Bog uvijek garantira – da nikada neće dignuti ruke od nas. Bog ostaje vjeran dovijeka. Druga se odnosi na Tomu. Kakav god je bio, nije prestao tražiti Gospodina. I mi smo poput Tome često sumnjičavi, možda se deklariramo i kao nevjernici, grešnici, slabići, ali u svemu je bitno samo jedno: nemojmo okrenuti leđa Gospodinu“.
Na kraju govoreći o trećoj činjenici, biskup Petanjak je naglasio važnost zajedništva. „Toma nije bio zajedno s drugima. Opasno je ići tamo gdje drugih nema, jer vjera se svjedoči u zajednici. I kad si u zajednici, zajednica je ona koja te nosi, podupire, hrabri, podržava. Isus je rekao ‘gdje su dvojica ili trojica u moje ime, Ja sam s njima’. Dakle, nikad nećeš znati koji je milosni trenutak Božjega pohoda. Zato naglašavamo važnost nedjeljne euharistije, kad je cijela zajednica na okupu. Ne može za kršćanina biti važnijega posla od onoga da je sa svojom braćom i sestrama koji u istoga Krista vjeruju. To su najmilosniji trenuci ako hoćeš susresti Gospodina“, poručio je biskup Petanjak.
Nastavljajući u duhu evanđelja, p. Ivan Knezović, član Družbe Božje Riječi – verbiti posvjedočio je o svom 14-godišnjem djelovanju u Brazilu. Nakon što je desetak godina djelovao kao župnik, sada posjećuje župe sjeverne provincije. Zahvalio je svima koji molitvama prate misionare, i što dijele ono što im je Bog dao i tako čine velika djela. „Neka nam Bog da milosti i snage da budemo most da preko nas i drugi osjete toplinu Božje ljubavi, jer ako postoji nešto što mijenja na moralnom ili etičkoj razini jedne osobe, onda je to iskustvo ljubavi“, rekao je p. Knezović.
Vjernicima se obratila i s. Lucija Vincek, karmelićanka Božanskog Srca koja već dvadesetak godina djeluje u Nigeriji. Istaknula je kako se tamo živi zajedništvo, povezanost. Mladi, koje su sestre okupljale kad su došle, stasali su, otišli u gradove, no kad dolaze u selo, prvo svrate kod njih. Posebno se u božićno vrijeme skupe kod sestara. Iako su otišli iz svoga sela, mladi ostaju povezani zahvaljujući modernim komunikacijama, i međusobna su si podrška. „Molite za nas da možemo pomoći svima kojima nas Gospodin šalje, a i da drugi mogu prepoznati Gospodina po našem djelovanju”, rekla je na kraju s. Lucija Vincek.
Po završetku misnoga slavlja održana je – po prvi put u povijesti – procesija s kipom sv. Tome po ulicama starogradske jezgre Pule.