Božićno pismo biskupa Ivice Petanjka 2022.

Božić je život

Draga braćo i sestre!

 

Rado ističemo da je utjelovljenje i rođenje Sina Božjeg kao čovjeka događaj spasenja. Rođenje Isusa Krista, Boga koji je postao čovjekom, događaj je koji dijeli svijet na stari i na novi, na svijet do Krista i na svijet poslije Krista. 

Isus Krist stoji na granici dvaju svjetova koji imaju svoj kontinuitet, ali i svoj diskontinuitet.

Ima nešto što se ne prekida Kristovim dolaskom, a to je samo trajanje i opstanak ovog svijeta, u čiju povijest on ulazi svojim utjelovljenjem i rođenjem. Rođenje Boga kao čovjeka mijenja cjelokupnu sliku svemira. Od tog trenutka ništa više na ovom svijetu neće biti isto.

Makar je Bog vjekovima pripremao svoj dolazak i u narodu podržavao živu svijest, nadu i čežnju za njim, sam način njegova dolaska bio je potpuno iznenađenje. Bog kao tek novorođeno nejako dijete, u neznatnom Betlehemu, od skromnih roditelja, u noćnoj tišini, među prezrenim pastirima… čini se kao nestvarna šala. Kao da nas sam Bog pita: Jeste li mogli zamisliti takvo što?

Dolazak Mesije na Zemlju najveći je događaj svijeta, ali njegov ulazak u povijest svijeta u liku nejakog djeteta i sukladno tome način na koji će ostvarivati svoje mesijansko poslanje – ne kao onaj koji gospodari, nego kao Sluga koji u potpunosti želi vršiti volju Očevu i nesebično daje svoj život da ne izgubi ni jednoga koji je došao na svijet – nadilazi svaku moguću ljudsku zamisao i želju.

Sviđalo se to nama ili ne, prihvatili mi to ili odbacili, klanjali se tom neizrecivom Božjem iznenađenju ili ga prezirali, zamislili se nad ovim njegovim potezima i izvukli pouku za nas ili je ignorirali i odbacili, kakav god stav zauzeli, mi ga ni u čemu ne možemo promijeniti i ne možemo reći da se nije dogodio i da nismo za njega znali.

Bog je u središte spasenja svijeta stavio samog sebe kao netom novorođeni ljudski život. Tim i takvim dolaskom dao nam je poruku nad kojom se moramo zamisliti, ali koju nije nemoguće razumjeti.

Jedno od najbitnijih Božjih svojstava je da je on životvorac. Bog tvori život i daje ga, on je počelo svega stvorenoga i sve što živi nosi njegov pečat, a sam čovjek stvoren je na sliku njegovu, tj. nosi u sebi najdublje karakteristike svojstvene Bogu samome.

U svakom se čovjeku sam Bog izriče, a u svome Sinu kao čovjeku izrekao se u potpunosti, do kraja, sav nam se objavio. Bog je postao čovjekom! To je prva poruka Božića: Bog nam dolazi po nama, dolazi nam po čovjeku. Ako hoćemo Boga spoznati i ako ga hoćemo prihvatiti onda to možemo jedino preko čovjeka, u čovjeku i po čovjeku.

Ako je taj čovjek novorođeno dijete, on je čovjek koji u sebi ima sve ono što ga karakterizira kao čovjeka, sva obilježja naravi i duha koja će dati posebni pečat njegovoj osobnosti po kojoj će biti jedinstven i neponovljiv u povijesti, ali sve to će se polako otkrivati i izlaziti na svjetlo dana kao njegova osobna objava. Zato možemo reći da je dijete čovjek u nastanku.

Sukladno tome, Bog kao novorođeno dijete je Bog koji se u potpunosti objavio, ali ga svatko od nas kako takvoga tek treba otkriti. Najprije trebamo takvog Boga htjeti uzeti u svoje naručje, privinuti ga na svoje srce. Dopustiti mu da počiva na našim rukama i našim grudima, a onda ćemo ga polako upoznavati kao što se upoznaje čovjeka: njegov karakter, potrebe, želje, očekivanja, ali i sva moguća iznenađenja koja samo dijete može priuštiti.

To je druga poruka Božića: samo ako se Boga primi u svoj život kao dijete, taj će nam se Bog – dijete svaki dan sve više otkrivati, objavljivati i voditi do bolje spoznaje nas samih.

Primiti dijete znači primiti život. Primiti početke života. Svaki dan biti svjedokom rasta i napretka tog života. To je treća poruka Božića: Božić je život. Bog je po svojoj naravi i u svojoj biti Život. Najveći pokazatelj toga je Božje jedinstvo i trojstvo. Unutar božanskih osoba Oca, Sina i Duha Svetoga je kolanje života, koje se iz njih prelijeva na sav stvoreni svijet, a u čovjeku dosiže svoj vrhunac.

Ako dva milenija nakon što nam je ta objava došla od samoga Sina Božjega i prebiva na ovoj Zemlji, suvremeni čovjek ove naše takozvane zapadne civilizacije to još nije shvatio onda se nalazimo u golemom problemu.

Bog je počelo svakog života, zato što je u njemu život i zato što se raduje da svagdje oko njega nastaje život koji će nositi njegova obilježja, ali svakome od nas daje mogućnost da razvije svoju originalnu, jedinstvenu i neponovljivu osobnost koja se ugrađuje u život svega svijeta.

Ako nakon svega mi u dvadeset i prvom stoljeću imamo problem sa životom i ne znamo cijeniti život, ne radujemo se novom životu, ne podržavamo ga i uzimamo za pravo sebi ono jedino što je Bog zadržao za sebe, onda u našoj civilizaciji fali ono najvažnije: nemamo života u sebi.

Onaj tko nema života u sebi ne može ga dati drugome. Ono što ne živi, mrtvo je u sebi. Ako se ne vratimo stvarnoj poruci Božića, ako ne stavimo Život u središte naše civilizacije, svi ovi napuhani komercijalni adventi neće biti niti za reciklažni otpad.

Božić nije igra za djecu, ni zabava za razuzdani svijet kojem kruha i igara nikada neće biti dosta. Rođenje Sina Božjega kao čovjeka središnji je događaj svijeta po kojem je Bog postao čovjekom i za svu se vječnost vezao uz čovjeka, kako bi svaki čovjek postao dijete Božje i ostao njegov za svu vječnost.

Svaki od nas kršćana ima obvezu ovu istinu naše vjere utjeloviti u svome životu, učiniti je vidljivom i prepoznatljivom i donositi je i svjedočiti ovom svijetu. U tom duhu čestitam Božić i želim blagoslovljenu novu godinu svakom tko se raduje životu, štiti i promiče njegove vrijednosti i tako izgrađuje Božje kraljevstvo u svijetu.

+ Ivica Petanjak
biskup

Print Friendly, PDF & Email