Biblija je knjiga koja je nastajala postupno kroz razdoblje od više od tisuću godina koje je snažno bilo obilježeno patrijarhalnim društvom. Sve bitne uloge u izraelskom narodu – kraljevi, svećenici, proroci – bile su u pravilu rezervirane za muškarce.
Isusovo uskrsnuće je temelj kršćanstva. Najbolje to argumentira sv. Pavao kada odlučno tvrdi: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša“
Markovo evanđelje počinje rečenicom: „Početak evanđelja Isusa Krista Sina Božjega“ (Mk 1,1). Marko u obliku pripovijesti izlaže početak i temelj radosne vijest da je u Isusu Bog kao Mesiju poslao svoga vlastitog Sina.
Uskrs – Krist je živ
Čitajući evanđelja susrećemo mnoštvo različitih likova. Glavni lik je uvijek Isus kojega evanđelja navještaju kao Krista i Sina Božjega sa ciljem da u čitatelju probude i učvrste vjeru u njega.
Svaki čovjek želi biti sretan, imati osmišljen i radostan život. Iz iskustva znamo da sreću nije lako postići. Ljudi traže sreću na različite načine, mnogi i na krive. Kako doći do istinske sreće i radosti?
Od četiri evanđelja samo Matejevo i Lukino govore o Isusovom djetinjstvu (Mt 1 – 2; Lk 1 – 2). Već sam pogled na naslove jasno pokazuje da se radi o sasvim različitim izvještajima.
Marko čije evanđelje je najstarije ne kaže ništa niti o Isusovom rođenju, niti o njegovom djetinjstvu nego započinje svoj izvještaj krštenjem Isusa koji je već u odrasloj dobi.
Kako se približavamo kraju liturgijske godine i početku nove sve češće se susrećemo s biblijskim čitanjima koja govore o drugom Kristovom dolasku kojeg su prvi kršćani iščekivali s toliko čežnje i ljubavi.
Nedavno je veliku prašinu u našoj hrvatskoj javnosti podigao članak dr. Ivice Raguža, dekana KBF-a u Đakovu, pod naslovom „Marijina poslušnost i žene danas“, objavljen u Glasu koncilu prigodom svetkovine Velike Gospe.
U Godini milosrđa kada govorimo o Bogu i njegovom odnosu prema nama ljudima s pravom stavljamo naglasak na Božje milosrđe i praštanje kao bit njegovog odnosa prema čovjeku.
