Biskupa Valtera Župana pobliže sam upoznao u veljači 2002. na simpoziju održanom u Malom Lošinju u povodu desete obljetnice djelovanja Pokreta za život Krčke biskupije, kada je supruzi i meni omogućeno progovoriti o našim nastojanjima u cilju poboljšanja uvjeta prenatalne i perinatalne skrbi o djeci i njihovim obiteljima. Već nas se tada dojmio njegov žar u promicanju kulture života te istinska briga za brakove i obitelji u Hrvatskoj. Idući kontakt zbio se kada je podupro izdavanje knjige “Duhovni pristup rađanju” koju sam preveo s engleskog jezika tijekom prve trudnoće moje supruge 2003. godine. Naposljetku, providnost je htjela da sam, uz nedavno preminulog p. Jure Bosančića, od 2004. počeo djelovati pri Uredu HBK za obitelj te je tako započelo desetljeće suradnje s biskupom Valterom od kojeg sam od samoga početka osjećao uvažavanje i očinsku skrb.
Kada sam u listopadu 2007. u spomenutom Uredu ostao jedini djelatnik suradnja s biskupom Valterom postala je još tješnja. Zbog prirode posla često smo se susretali u različitim prigodama, jer kad god je mogao biskup je dolazio na događanja vezana uz obiteljski pastoral poput obiteljskih i roditeljskih škola. Svojom nazočnošću davao bi im dodatnu važnost, a osobit dojam, kako na mene tako i na druge, ostavljale su njegove duboke, snažne i poticajne propovijedi. Nerijeko bih dolazio i k njemu na Krk pa je to sada otok koji najbolje poznajem na Jadranu. Naši telefonski razgovori također su bili česti, a saslušao bi me i onda kada su ga morile mnoge brige. Nadalje, mogu posvjedočiti da se njegova dobrohotnost nije odražavala samo u riječima već i u spremnosti da, u skladu sa svojim mogućnostima, konkretno pomogne kako pojedincima i obiteljima u potrebi tako i organiziranim skupinima i inicijativima koje se se zauzimale za život, brak i obitelj. Njegovu skrb za obitelj osjećao sam i u tome što nije zaboravljao redovito priupitati za situaciju moje rastuće obitelji i uputiti pozdrave mojoj supruzi.
Radosti i brige u zajedničkom radu
Cijelo to vrijeme dijelili smo radosti i brige zajednički radeći na razvoju obiteljskoga pastorala u našoj domovinskoj Crkvi, što baš i nije išlo tako lako i brzo kao što smo priželjkivali. Redali su se sastanci povjerenika za pastoral braka i obitelji, koji su s vremenom postali sve konkretniji i plodonosniji. Biskup Valter otvoreno je progovarao o problemima i izazovima s kojima se moramo suočiti, kako u Crkvi tako i u društvu, ne propuštajući prigodu uvijek iznova ohrabriti povjerenike potičući ih na predaniji angažman.
Osobito su mi dragocjena iskustva suradnje s biskupom Valterom u pripravi za Prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, na kraju kojega smo zajedno stali pred papu Benedikta XVI., a tako i za ovaj drugi nedavno održan na Trsatu. Uspjeh tih susreta i ozarena lica hodočašnika najbolja su zadovoljština za uloženi trud, a biskup Valter se doista nikada nije prestao truditi tijekom 17 godina predsjedanja Vijećem HBK za obitelj. Zato će, bez ikakve dvojbe, ostati upamćen kao onaj koji je trasirao put sustavnom razvoju obiteljskog pastorala Crkve u Hrvatskoj.
Najbolje od svega jest to što ovaj osvrt na našu suradnju ne spada pod rubriku “in memoriam”. Iako me uz biskupa Valtera vežu mnoge lijepe uspomene i osjećaj duboke zahvalnosti, između ostalog i zbog dolaska na pogreb moje majke u srpnju 2009., vjerujem da ćemo nastaviti surađivati i proživljavati zajedničke trenutke i ubuduće. Naime, činjenica da je sada biskup u miru zasigurno neće ugasiti onaj žar s početka teksta, jer on nije samo ljudske naravi nego ga se može povezati s onim što piše prorok Izaija “onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.” (usp. Iz 40,31). Stoga, ad multos annos!
Petar-Krešimir Hodžić
voditelj Ureda HBK za život i obitelj
