Desetljeće suradnje obilježeno uvažavanjem

PKHBiskupa Valtera Župana pobliže sam upoznao u veljači 2002. na simpo­ziju održanom u Malom Lošinju u povodu desete obljetnice djelovanja Pokreta za život Krčke biskupije, kada je supruzi i meni omogućeno progovoriti o našim nastojanjima u cilju poboljšanja uvjeta prenatalne i perinatalne skrbi o djeci i njihovim obiteljima. Već nas se tada dojmio njegov žar u promicanju kulture života te istinska briga za brakove i obitelji u Hrvatskoj. Idući kontakt zbio se kada je podupro izdavanje knjige “Duhovni pri­stup rađanju” koju sam preveo s engleskog jezika tijekom prve trudnoće moje supru­ge 2003. godine. Naposljetku, providnost je htjela da sam, uz nedavno preminulog p. Jure Bosančića, od 2004. počeo djelo­vati pri Uredu HBK za obitelj te je tako započelo desetljeće suradnje s biskupom Valterom od kojeg sam od samoga počet­ka osjećao uvažavanje i očinsku skrb.

Kada sam u listopadu 2007. u spomenu­tom Uredu ostao jedini djelatnik suradnja s biskupom Valterom postala je još tješnja. Zbog prirode posla često smo se susretali u različitim prigodama, jer kad god je mogao biskup je dolazio na događanja vezana uz obiteljski pastoral poput obiteljskih i rodi­teljskih škola. Svojom nazočnošću davao bi im dodatnu važnost, a osobit dojam, kako na mene tako i na druge, ostavljale su nje­gove duboke, snažne i poticajne propovije­di. Nerijeko bih dolazio i k njemu na Krk pa je to sada otok koji najbolje poznajem na Ja­dranu. Naši telefonski razgovori također su bili česti, a saslušao bi me i onda kada su ga morile mnoge brige. Nadalje, mogu posvje­dočiti da se njegova dobrohotnost nije odra­žavala samo u riječima već i u spremnosti da, u skladu sa svojim mogućnostima, kon­kretno pomogne kako pojedincima i obite­ljima u potrebi tako i organiziranim skupi­nima i inicijativima koje se se zauzimale za život, brak i obitelj. Njegovu skrb za obitelj osjećao sam i u tome što nije zaboravljao redovito priupitati za situaciju moje rastuće obitelji i uputiti pozdrave mojoj supruzi.

Radosti i brige u zajedničkom radu

Cijelo to vrijeme dijelili smo radosti i brige zajednički radeći na razvoju obitelj­skoga pastorala u našoj domovinskoj Cr­kvi, što baš i nije išlo tako lako i brzo kao što smo priželjkivali. Redali su se sastanci povjerenika za pastoral braka i obitelji, koji su s vremenom postali sve konkretniji i plodonosniji. Biskup Valter otvoreno je progovarao o problemima i izazovima s kojima se moramo suočiti, kako u Crkvi tako i u društvu, ne propuštajući prigodu uvijek iznova ohrabriti povjerenike poti­čući ih na predaniji angažman.

Osobito su mi dragocjena iskustva su­radnje s biskupom Valterom u pripravi za Prvi nacionalni susret hrvatskih ka­toličkih obitelji, na kraju kojega smo za­jedno stali pred papu Benedikta XVI., a tako i za ovaj drugi nedavno održan na Trsatu. Uspjeh tih susreta i ozarena lica hodočašnika najbolja su zadovoljština za uloženi trud, a biskup Valter se doi­sta nikada nije prestao truditi tijekom 17 godina predsjedanja Vijećem HBK za obitelj. Zato će, bez ikakve dvojbe, osta­ti upamćen kao onaj koji je trasirao put sustavnom razvoju obiteljskog pastorala Crkve u Hrvatskoj.

Najbolje od svega jest to što ovaj osvrt na našu suradnju ne spada pod rubriku “in memoriam”. Iako me uz biskupa Valtera vežu mnoge lijepe uspomene i osjećaj dubo­ke zahvalnosti, između ostalog i zbog dola­ska na pogreb moje majke u srpnju 2009., vjerujem da ćemo nastaviti surađivati i proživljavati zajedničke trenutke i ubuduće. Naime, činjenica da je sada biskup u miru zasigurno neće ugasiti onaj žar s početka teksta, jer on nije samo ljudske naravi nego ga se može povezati s onim što piše prorok Izaija “onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.” (usp. Iz 40,31). Stoga, ad multos annos!

Petar-Krešimir Hodžić
voditelj Ureda HBK za život i obitelj