U župnoj crkvi Sv. Antuna opata u Orlecu na otoku Cresu, u nedjelju, 3. srpnja, svečanim misnim slavljem župnik Orleca i Vrane don Dinko Deželić zahvalio je Bogu za 50 godina svoga misništva. Koncelebrirali su mons. Giuseppe Vosilla, ovogodišnji zlatomisnik iz Riječke nadbiskupije, rodom iz Cresa, dr. Franjo Velčić, kancelar Krčke biskupje, te još desetak svećenika. Orlečka crkva bila je potpuno ispunjena vjernicima koji su na ovo slavlje pristigli iz raznih krajeva svijeta, a priključila im se i grupa austrijskih turista čiji je svećenik pročitao Evanđelje i na njemačkom jeziku. Nazočni su bili i predstavnici mjesnih i regionalnih vlasti.
Propovijedao je dr. Velčić koji se na početku prisjetio kako mu je u sjemeništu upravo don Dinko bio odgajatelj i to ne jako strog. Tumačeći Evanđelje, dr. Velčić je rekao: “Kao što u današnjem Evanđelju Isus kaže ‘molite Gospodara žetve da pošalje radnike’ tako je i ova župa molila za duhovna zvanja i rodilo se zvanje don Dinka. Odazvao se pozivu i slijedio Krista iako nije znao što ga čeka”. Propovjednik je naglasio kako su to bila teška vremena kad su mnogi nagovarali don Dinkovog oca da ne dozvoli sinu odlazak u sjemenište i nudili mu najbolje škole ako se ne odluči za svećeništvo. “Ali vjera je bila jača od pritisaka”, rekao je dr. Velčić i izrazio uvjerenje da će don Dinko i dalje raditi na Gospodnjoj njivi i služiti svojim vjernicima, samo možda u drugačijim okolnostima jer je najavio svoj odlazak u mirovinu.
Nakon popričesne molitve čestitke su svome župniku uputili predstavnici župa Orlec i Vrana, Elizabeta Mužić i Aleks Flego, gosti iz Beča darovali su slavljeniku prigodnu svijeću, a fra Zdravko Tuba, koji je tijekom slavlja vršio službu ceremonijara, pročitao je neke od pristiglih pisanih čestitki. Posebno je izdvojio blagoslov Svetog Oca, te u cijelosti pročitao poruke krčkog biskupa Ivice Petanjka i umirovljenoga biskupa Valtera Župana. Mons. Petanjak istaknuo je znakovitost činjenice što don Dinko svoj jubilej proslavlja u Godini milosrđa, a sam je bio svjestan kako je njegovo svećeništvo Božji milosni dar i uvijek je to naglašavao. “Ta ista Milost po kojoj ste postali Kristov svećenik, po Vašem služenju se pretočila u Njegovo Milosrđe koje ste dijelili u sakramentima Crkve”, napisao je biskup Petanjak te poželio don Dinku da u Božjem milosrđu spokojno provede dane zasluženog umirovljenja.
Biskup Župan prisjetio se u svojoj čestitki slavljenikove mlade mise na kojoj je i sam prisustvovao, te mu zahvalio na požrtvovnom i mukotrpnom ulaganju svih svojih duhovnih i tjelesnih snaga u savjesnom izvršavanju svećeničkog poslanja. “Koliko si samo ljubavi uložio i pokazao svih ovih godina prema ljudima, ne samo onima koji su ti dekretom Crkve bili povjereni, nego prema svima koje si susretao! Mnogo sam puta osjetio toplinu tvoga prijateljstva. Hvala ti na tolikoj dobroti”, napisao je biskup Župan.
Slavljenika i okupljene vjernike razveselila je i čestitka pristigla iz Afrike, od tajnika nuncijature u Gani Cresanina mons. Renata Kučića.
U svojoj zahvalnoj riječi don Dinko poželio je da orlečka crkva, posebno ukrašena za tu svečanu prigodu, bude slika orlečkog srca koje nije tvrdo kako se smatra nego je meko i puno ljubavi. “Pred 50 godina na kućnim vratima otac i majka su mi dali blagoslov i odletio sam iz jednog gnijezda u drugo. Bogu hvala, od tada uvijek idem iz gnijezda u gnijezdo što je dokaz da nas Bog nikad ne zaboravlja”, rekao je Deželić.
Slavlje je zaključeno himnom Tebe Boga hvalimo, a nakon mise slavljenikova rodbina počastila je sve goste na trgu ispred crkve.
Dinko Deželić rođen je u Orlecu 21. veljače 1940. Osnovnu školu završio je u Orlecu, sjemenište u Pazinu, a teološki studij polazio u Pazinu, Zadru i završio u Rijeci. Za đakona ga je zaredio zadarski pomoćni biskup Marijan Oblak u Biogradu na moru, a za svećenika 3. srpnja 1966. u Cresu krčki biskup Karmelo Zazinović.
Nakon toga obnaša službu duhovnog pomoćnika u Cresu i Velom Lošinju, odgojitelja u Pazinskom sjemeništu, upravitelja župe Ilovik, te župnika u Beleju, Ustrinama, Osoru, Lubenicama, a sada u Vrani i Orlecu.