Od 11. do 13. studenoga 2016. godine u samostanu karmelićana u Krku održana je duhovna obnova za članove Pokreta za život pod vodstvom duhovnika Pokreta za život vlč. Zvonimira Badurine Dudića.
Članovi su se okupili iz svih ogranaka, pa je u petak navečer u duhovnom ozračju samostana Karmelićana u Krku započeo susret uvodnim nagovorom duhovnika Pokreta za život vlč. Zvonimira Badurine Dudića. Tema nagovora je uzeta iz Apostolske Pobudnice pape Franje Radost Evanđelja. Molitva Mariji iz završetka Pobudnice bila nam je uvod: «Da zadobijemo novi žar uskrslih za svima donositi radosnu vijest života».
Potreba, vapaj najčešće nesvjestan, današnjeg svijeta je za radošću. U suvremenom društvu ljudi doživljavaju iskustvo pustinje. U tom smislu Papa u ovoj pobudnici potiče na radost. Pokret za život trebala bi biti udruga vjernika koja će moći utjecati na društvo, širiti duh radosti!
Dane su nam Papine smjernice. Ponajprije treba odbacivati napast da se u događanjima oko nas gleda samo ono što je zlo; odbacivati duh pesimizma koji nas pokušava uloviti, duh poraza, napast da gledamo sve crno i da se već unaprijed smatramo gubitnicima. Nego, po riječima pape Ivana XXIII. Dobrog, i u suvremenim događanjima treba nazrijeti tajanstvene planove Božjeg proviđanja, a On nadilazi naša očekivanja.
Od pesimizma nas oslobađa Božja milost. Vanjski uvjeti (sve imati) nisu u nama sposobni stvarati optimizam, već je dubinska evanđeoska radost povezana sa stvarnošću, iskustvom milosrđa. Ljubav i vjera, to je milosrdni čin kojim nas Isus vezuje uza se! A kad se u našem djelovanju sretnemo s iskustvom svoje krhkosti, sjetimo se onoga: «Dosta ti je moja milost!». Trijumf kršćana je uvijek križ, ali križ kao barjak pobjede koji se nosi s borbenom nježnošću protiv nasrtaja zla.
Nakon zajedničke večere i ugodnog druženja večer je završila u osobnom promišljanju te počinku u smirenosti samostana.
Drugoga dana duhovne obnove, nakon zajedničkog doručka, uslijedilo je okupljanje pristiglih članova Pokreta te nagovor o. biskupa u miru mons. Valtera Župana u kojem je rekao da se u današnje vrijeme obitelj želi prikazati kao nešto nazadno, a kada ljudi nemaju podršku obitelji jer je razorena, tada propadaju i pojedinci i društvo u cjelini. U Europi je mali natalitet – u prosjeku se na našem kontinentu rodi 1.8 djece po obitelji, dok je, na primjer natalitet Arapa u Francuskoj u prosjeku 8.1 djece po obitelji. Stoga se članovi Pokreta za život trebaju suočiti s tim činjenicama i prema tome se ravnati u svom djelovanju. Bog nas vodi naprijed; On je začetnik života, a najdragocjenije Božje djelo je čovjek i zato se đavo bori protiv čovjeka. To najbolje vidimo u raznim vrstama brakova – a jedan je brak – onaj između jednog muškarca i jedne žene. Bog je na strani života, na strani čovjeka, Bog je uz onoga koji pristaje uz život. Slikovito rečeno – brdo je onoga čije ovce na njemu pasu, i kuća je onoga koji u njoj stanuje.
Nakon ovog nadahnutog nagovora, sudionicima duhovne obnove omogućena je sveta ispovijed, poslije koje je uslijedila sv. misa koju je predvodio duhovnik Pokreta vlč. Zvonimir Badurina Dudić, uz našeg novog đakona vlč. Antona Budinića. O. biskup Ivica Petanjak pridružio se članovima Pokreta na zajedničkom ručku s oo. karmelićanima, duhovnikom i đakonom.
Poslije smo se zadržali u poticajnom kraćem druženju s o. biskupom Ivicom, nakon čega smo imali redovnu godišnju skupštinu Pokreta za život.
Nakon skupštine, uslijedio je nagovor vlč. Zvonimira Badurine Dudića, temeljen na katehezama pape Franje. Papa citira dio razgovora između Isusa i gubavca: «ako hoćeš, možeš me očistiti». Gubavac je to rekao jer želi da mu Gospodin daruje potpuno ozdravljenje, i u tijelu i u srcu. Takvo zdravlje bi od Gospodina trebao tražiti svatko. Bolesno srce se protivi toj ideji i Bogu koji je izvor svega života. U duhovnom smislu, Pokret za život je pokret za Krista, jer Bog donosi život. Borba za život iziskuje snagu koju jedino Gospodin daje. Udaljiti čovjeka od Boga – to je krajnji cilj arhitekata kulture smrti. Ako želimo dobar život, trebamo dozvoliti da Bog osvoji naše srce, On to želi već više od 2000 godina. Zato se trebamo Bogu moliti, i važno je da su nam riječi molitve praćene djelima i srcem. Kada molimo, nisu nam potrebni dugi govori. Primjer za to je Majka Terezija, koja je previjala rane i nije puno pričala. Dovoljno je samo nekoliko riječi molitve ako molimo sa srcem. Bog traži od vjernika da im vjera bude na prvom mjestu i puno pouzdanje u Božju svemoć i dobrotu. Pouzdati se u Božju volju znači zapravo predati se Njegovom beskrajnom milosrđu. Dok je jedna takva osoba na svakom kontinentu – Bog će sačuvati svijet. Čovjek treba dopustiti da Milost djeluje u njegovu životu. Treba djelovati prvo u malim stvarima – pobijediti svoje loše navike i grijehe, učiniti nešto samo radi slave Božje, da nitko ne vidi. Bog ne popušta u odgoju vjernika. Vidimo da Isus pruža ruku gubavcu nakon što ga je ozdravio, ali mu i zapovijeda da nikome ne govori o tom ozdravljenju. Milost koja djeluje u nama ne teži senzacionalizmu. Djeluje u diskreciji i bez buke. Naše srce treba usvojiti Isusove misli i osjećaje, trebamo piti sa Izvora žive vode. Ljudi ne odustaju od grijeha, jer misle da je bolje griješiti, nego slijediti Božje zapovijedi, a Bog ne može djelovati ako se ne odreknemo grijeha.
Milosrđe nije apstraktna riječ, već je to način života. Milosrđe bez djela u sebi je mrtvo. Bog polako radi s nama da bi probio tvrdoću našeg srca. Trebamo svi stremiti k Isusu, i neka nam On u tome pomogne.
Nakon nagovora vlč. Dudića, imali smo vrijeme za osobno promišljanje, molitvu, razgovor i šetnju. Dan je završio zajedničkom večerom sudionika duhovne obnove.
Ujutro trećeg dana duhovne obnove duhovnik je održao završni nagovor u kojem je naglasak stavljen na postojanost, ustrajnost, vjernost, ne odlutati od Gospodina, ostati vjeran do smrti. Kad je žena koja je bolovala od krvarenja dotakla Isusovu haljinu imala je veliku vjeru, veliku nadu i malo domišljatosti, ona zna i osjeća da ju Isus može ozdraviti.
Kršćanin se mora informirati kako bi se mogao formirati. Sv. Leopold Mandić je imao dar urođenog znanja, ali je ipak čitao nove knjige i nove spoznaje. Put spasenju nam se otvara u susretu s Kristom, a taj susret treba biti redovit. Neki taj susret imaju samo o Božiću i Uskrsu, zamislimo kako bismo funkcionirali kada bi hodali samo na Božić i Uskrs!?
Potrebno je više se otvoriti životu. Strah nas koči da se više otvorimo životu. Božje milosrđe je usmjereno prema svakom čovjeku, a naročito prema odbačenima. Evanđelje koje Isus navješta nije teorija, ono se ostvaruje. Moramo imati hrabrosti poći Njemu kaže papa Franjo, moliti oproštenje za naše grijehe i krenuti dalje. Isus nas oslobađa potrebe da djelujemo u potaji, jer samo odbačena osoba djeluje kriomice, ponekad ili čitav život. Ako imamo potrebu činiti nešto potajice znači da se sramimo onoga što jesmo.Bog nas je stvorio uspravne, a ne ponižene. Isus daruje potpuno spasenje, to nam ne dolazi od naših ponavljanih riječi već nam to daruje Isusova Riječ.
Nedjeljnu svetu misu slavili smo u «najživotnijoj župi naše biskupije» zajedno s brojnim župljanima, u župi Poljica, nakon koje smo se zadržali s župljanima i bili počašćeni njihovom ljubaznošću i slasticama. Susret članova Pokreta za život završio je zajedničkim objedom, nakon kojega je svatko krenuo na svoj otok, svoje mjesto, obitelj, pokušati ostvariti svoje poslanje.
Nives Brnić, Aleks Flego, Šime Paparić
