Hodočašće “K našoj Gospi Lurdskoj”

Od 24. do 27. listopada 2023. grupa od 150 hodočasnika iz više župa Krčke biskupije hodočastila je u Lurd.

Okupili smo se u utorak 24. listopada 2023. u zračnoj luci Rijeka – Omišalj oko 7 sati, predali prtljagu, te upoznali gđu Željku Kirinčić koja je u ime agencije „Aurea“ koordinirala ovo hodočašće. U 8.30 smo poletjeli  charter letom prema Lurdu. U avionu nas je dočekalo ljubazno kabinsko osoblje i naš pilot gospodin Tomislav.

Vožnja od dva sata prošla je u trenu, a u to smo se vrijeme duhovno pripremali za ovo hodočašće na koje je svatko ponio svoje nakane. Duhovna pratnja hodočasnicima bila su tri svećenika – tri župnika sa tri otoka – don Ranko Papić župnik iz Novalje na Pagu, don Luka Paljević župnik iz Punta na otoku Krku te don Saša Malović župnik iz Supetarske Drage na Rabu. Oni su prvenstveno krenuli na hodočašće sa svojim župljanima, ali odmah po dolasku u avion postali smo jedna velika grupa i svi su svećenici tijekom cijelog puta bili tu za sve nas, što je zaista velika milost i dar.

Don Ranko nas je na samom početku pozvao da osvijestimo što to znači hodočastiti, kako hodočastiti, te nas je duhovno pripremio kroz molitvu. Don Saša nam je nakon molitvenog dijela govorio o Lurdu kao hodočasničkom mjestu i o samim počecima.

U Lourdes smo stigli u 10:35 sati te smo se po dolasku smjestili u hotel i krenuli na svetu Misu u Baziliku Bezgrešnog začeća koja je bila točno u 12 sati, a predslavio je don Luka.

Na početku propovijedi don Luka je progovorio o samom geslu hodočašća, a ono je nosilo naziv „K našoj Gospi Lurdskoj“ i to geslo nije bilo slučajno izabrano. Upravo je prije 115 godina biskup Antun Mahnić s istoimenim geslom krenuo na prvo nacionalno hodočašće sa 400 vjernika Hrvata u Lurd. Bilo je to 1908. godine, 50 godina nakon Marijinog ukazanja u Lurdu. Hodočasnici su tada Mariji darovali zlatno srce na kojem je bilo urezano 4 tisuće imena Njezinih štovatelja i među ostalim riječi: „Djevici prvorođenoj kćeri Crkve, sigurna nada i spas.“ U tom trenu smo zastali i osjetili zahvalnost i za Majku Mariju koja je i nama danas velika nada, ali i za našu baštinu i sve naše pretke koji su nam do danas prenosili vjeru. Stog smo i mi kao i naši prethodnici prije 115 godina, došli Mariji s mnoštvom, kako osobnih tako i zajedničkih nakana, moleći za naš narod da bude i ostane predziđe kršćanstva (kako nam je papa Lav X dao naziv još davne 1519). Došli smo također moliti za mir u svijetu, za našu biskupiju, duhovna zvanja i naše obitelji. Svatko je došao s nekim križem, ranom, slabošću i don Luka nas je na ohrabrio da svoj pogled i sve nakane s kojima smo došli usmjerimo s nadom i pouzdanjem Djevici Mariji koja je upravo na tom mjestu tolikima pomogla kroz sve ove godine.

Po završetku sv. Mise uslijedio je ručak, odmor, kratak zajednički obilazak i upoznavanje svih sadržaja u Lurdu, te prilika za Svetu Ispovijed kod naših svećenika.  U 21h smo kako prvu, a većina nas hodočasnika i svaku večer, sudjelovali na predivnoj procesiji sa svijećama. Na čelu procesije je Gospa, bolesnici i svi ostali. Hodajući se moli krunica na raznim jezicima i na kraju sve završava prinosom molitvenih nakana toga dana, te blagoslovom. Između otajstava, desetica Krunice, pjeva se pjesma Sred te se pećine na raznim jezicima, a osobito je predivan prizor trenutak kad svi dižu svijeću u trenutku dok se pjeva pripjev pjesme – Ave, ave, ave Maria.

Drugog dana, u srijedu 25. listopada, sudjelovali smo na internacionalnoj sv. Misu u podzemnoj bazilici sv. Pija X. u 9:30 sati. S obzirom da je sav program bio na francuskom, propovijed koju je imao svećenik uopće nismo razumjeli, ali naša je grupa imala drugačiju propovijed. Nama su propovijedali teški bolesnici invalidi i njihovi volonteri koji su se nalazili tik do nas. Njihova patnja i ljubav nikog od nas nije ostavila ravnodušnim. Poslijepodne smo molili Križni put na brdu Kalvariji ponad Svetišta. A poslije tog smo bili u Euharistijskoj procesiji s bolesnicima.

Treći dan započeo je jako rano, ali se nitko nije bunio. Naprotiv, taj dan smo najviše čekali jer smo u 6.45 imali ranojutarnju Svetu Misu u Spilji ukazanja, a predslavio je don Ranko. Iako je bio mrkli mrak i lagana kiša, na sve nas je taj susret sa živim Bogom baš na tom mjestu ostavio jako dubok dojam. Don Ranko je pred nas stavio kao uzor i poticaj za nasljedovanje Isusa Blaženu Djevicu Mariju koja nije samo Majka Isusova nego i naša.

Nakon sv. Mise dio hodočasnika iz grupe odmah se uputio prema bazenima sa lurdskom čudotvornom vodom, gdje smo se u tišini, molitvi i pjesmi pripremili na čin pranja ruku, umivanja i pijenja vode koja teče iz izvora koji je nastao po naputku Marijinog ukazanja. Te su tri geste nadahnute uputama koje je Gospa dala Bernardici tijekom ukazanja. Mnogi su zaista duboko i s vjerom doživjeli baš taj trenutak. Obišli smo i Bernadičinu rodnu kuću, neki su iskoristili trenutke sabranosti i tišine pred Presvetim koje je čitav dan izloženo u jednoj maloj kapelici, drugi su posjetili Muzej voštanih figura i Le petit Lourdes, a većina je četvrtak poslije podne iskoristila za izlet autobusom u 15 km udaljenu veličanstvenu spilju “Grottes de Betharram“ koja se nalazi u srcu Pirineja, a obišli smo i Muzej čudesa.

I došao je petak 27. listopada, koji je ujedno bio zadnji dan našeg hodočašća. Nakon doručka smo do 9 sati morali napustiti sobe i prtljagu ostaviti pokraj recepcije hotela. Otišli smo na Sv. Misu u kapelu sv. Josipa u 10 sati i to je bila naša zadnja, a ujedno i zahvalna Misa za ovo hodočašće i sve primljene milosti. S obzirom da smo bili u kapeli sv. Josipa imali smo zavjetnu Misu sv. Josipa, a predvodio je don Saša. Na početku propovijedi don Saša je progovorio o važnosti sv. Josipa koji je zaštitnik Hrvatske, zaštitnik obitelji, molitvenog života i na kraju – on je bio muž one kojoj je Isus rekao: “Evo ti sina.“ A mi hodočasnici smo djeca te Majke. Don Saša je istaknuo kako Majka daje sigurnost, Ona je tu za svakog od nas. Marija nas poziva da živimo svakodnevno svoj kršćanski poziv, ali ne bilo kako već da budemo mistici. A to znači disati Boga 24 sata dnevno i živjeti u Ljubavi čitav dan i noć. Svi smo mi pozvani Boga upoznati, uzljubiti i nasljedovati kako kaže sv. Ignacije i to je smisao našeg života. Don Saša je govorio o kršćanskom pozivu koji se živi na način da se Bogu preda sve – ono dobro i loše, prijatelje i neprijatelje, pa čak i kad se pere suđe, kako kaže sv. Terezija Avilska: „Tu je Bog i među loncima“. Zatim je istaknuo kako su i Josip i Marija imali svoj poseban put s Gospodinom, ali su prije svega živjeli vjerno u svojoj svakodnevici i upravo su zbog toga mogli čuti i odgovoriti na ono posebno. Jako je važno i u svakodnevici pronaći i izdvojiti vrijeme za Boga – susresti se s Božjom Riječi koja je lijek. A Isus je Liječnik koji liječi sve. Na kraju propovijedi don Saša je svima poželio da žive radosno i zahvalno jer svatko vrijedan i jer nas Bog ljubi.

Nakon Sv. Mise, Gospodin nam je podario predivno sunčano vrijeme što je bilo idealno za zajedničko fotografiranje, ali i nakon toga molitvu krunice nasuprot Spilje ukazanja te oproštaj sa Svetištem. U 17:00 sati smo poletjeli natrag prema domovini puni dojmova, svjedočanstava, novih prijateljstava ohrabreni za nastavak hoda s Gospodinom.

Na kraju samo još jedno veliko hvala dragom Bogu za svakog hodočasnika/hodočasnicu, organizatore, naše svećenike i sve koji su za nas molili.

Hodočasnica

Print Friendly, PDF & Email