… Iz propovijedi biskupa Ivice održane u Zrinu 10. rujna 2016.
…Nakon što je proglasio Blaženstva Isus se obraća svojim slušateljima i daje im pouke za život koje su u skladu s tim Blaženstvima, odnosno s Božjom vizijom svijeta. Svijet po Božjoj mjeri. Svijet kakvog je Bog zamislio da bude.
I u tom govoru Isus izriče ključnu rečenicu cijelog evanđelja: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski.“ (Lk 6,36). Ta je rečenica stožer i misao vodilja cijele ove svete Godine milosrđa. Isus nas poziva da budemo milosrdni kao što je milosrdan Otac nebeski. Da budemo kao Bog. To nas vraća na same početke povijesti spasenja. Na prvu knjigu Svetog pisma. Na knjigu Postanka i iskonski grijeh kad Neprijatelj Božji kaže čovjeku: „Uzmi ono što ti ne pripada i bit ćeš kao Bog“.
Milosrđe – vrhunac objave
Biti kao Bog ili postati kao Bog je vjekovna težnja čovjekova, ali i potreba, jer je čovjek stvoren na Sliku Božju i po svojoj naravi teži da bude što sličniji Onome na čiju je Sliku stvoren. Dakle, po svojoj naravi i po svojoj prirodi čovjek je usmjeren prema Bogu. Sotona kaže čovjeku bit ćeš kao Bog i Isus Krist, Sin Božji, nas poziva da budemo kao Bog. U čemu je razlika između đavolske tvrdnje i Isusovog poziva? Zašto je đavolsko nagovaranje unijelo u svijet grijeh i nered i okrenulo čovjeka protiv Boga i protiv čovjeka, a Isusov poziv je poziv na svetost i savršenstvo? U čemu je problem? U shvaćanju Boga!
Nije zlo željeti biti kao Bog, nego u našem shvaćanju kakav je Bog. Jednostavno i slikovito rečeno, da ostanemo na biblijskom prikazu, zmija je prvim ljudima dala lažnu sliku o Bogu. Adam i Eva su poželjeli biti kao Bog na temelju slike koju im je o Bogu dao Sotona. Kakav je Bog uistinu i koja je prava slika Božja vidjeli smo i čuli u Isusu Kristu. On je objavio pravog Boga, svojim životom, djelima i riječima i pozvao nas sada ponovno da budemo kao Bog, ali ne na temelju đavolske nego Kristovske slike Boga. Zato je Isusov poziv: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac“ vrhunac Božje objave.
Mi se nalazimo danas u gotovo netaknutoj prirodi jer su zelenilo i raslinje prekrili i pokrili zgarišta, ruševine i grobove nekoć živoga mjesta. Hodamo sa strahopoštovanjem po tuđim kućama, dvorištima i mrtvima, jer su se ovdje prije više od sedamdeset godina sukobile dvije vizije svijeta, dva načina shvaćanja života, pa sukladno tome i dva načina shvaćanja Boga.
Dvije vizije svijeta i čovjeka
Jedna vizija svijeta, Božja vizija, bila je život mještana ovog grada koji su živjeli na svojoj zemlji, obrađivali je i živjeli od rada svojih ruku. Živjeli svoji na svome. A onda je došla druga vizija koja je rekla: tuđe treba osvojiti, opljačkati, ubiti i zapaliti. U istoj zemlji, na istom području, u isto vrijeme žive ljudi koji ne misle isto. Jedni grade život, drugi ga uništavaju. Jedni slušaju glas Onoga koji im govori: osvoji tuđe, otmi, ubi, zapali i zvat ćeš se osloboditeljem i bit ćeš ubrojen među heroje i zvat će te naprednim jer se napredni svijet gradi uništavajući tuđe i takve tekovine… Sve je dokumentirano i objavljeno u Zborniku dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda u izdanju Vojnog istorijskog instituta JNA, Beograd 1957., tom V., knjiga 17, u kojem je objavljena Zapovijest za napad na Zrin, dana 8. septembra 1943., kao i Izvještaj štaba o napadu na Zrin 12. septembra 1943.
Nakon što su Zrin zauzele tzv. Narodnooslobodilačke jedinice i „oslobodile“ Zrin od Zrinjana i izbrisale ga s lica zemlje izvještava se Štab da je: „Poslije potpunog likvidiranja Zrina izvršena evakuacija plijena, tj. cjelokupne imovine (pokretne) stanovništva Zrina. Također sva stoka koja se nalazila u selu zaplijenjena je i predana Komandi područja radi daljnje nadležnosti. I pored preduzimanja svih mjera da se evakuacija plijena što urednije izvrši, kao i da se zabrani pristup civilnom (srpskom) stanovništvu, ipak nije se to moglo u potpunosti spriječiti…“.
Tri dana nakon što je uništeno mjesto Zrin „osloboditelji“ izvješćuju Štab da je Zrin potpuno likvidiran, da je opljačkan sa strane partizana i okolnog srpskog življa i navodi da su partizani u Zrinu zaplijenili 142 goveda, 13 konja, 52 svinje, 21 ovcu, te više seljačke odjeće. To je ono što su opljačkali partizani, a oni drugi koje se nije moglo spriječiti?
Uz to se kaže da je u Zrinu za vrijeme zauzimanja mjesta ubijeno 83. a „drugi dan kod čišćenja terena oko Zrina, našu su jedinice naišle na nekoliko bandita i tom prilikom pobili oko 20“. (Svi su ovi podaci uzeti iz najnovije knjige gosp. Borovčaka: Svjedoci komunističkog zločina).
Dakle, 9. i 10. rujna 1943. ovdje je ubijeno malo više od sto ljudi, a svi ostali: jedni su pobijeni prije ovog datuma, a više od stotinu je ubijeno nakon rata, većinom bez ikakvog suda i presude.
Zmija nudi i danas lažnu sliku
Nakon ovih službenih podataka i nakon iskustva Domovinskog rata normalan čovjek se mora pitati može li se suvremena Hrvatska država graditi na tekovinama tzv. Narodnooslobodilačke borbe? Ako je odgovor da, onda su u pravu svi oni koji su napustili i napuštaju ovu zemlju. Jer posljedice onoga što nam se preko sedamdeset godina servira dovele su do toga da ni danas, kad imamo svoju državu, mnogi ne vjeruju u državu kao instituciju, jer smo svih ovih godina živjeli kao podvojene osobe koje svoju zemlju nisu doživljavali kao domovinu majku koju treba voljeti, nego kao maćehu koju se mora podnositi.
Kao što je nekoć zmija u raju zemaljskom prvom čovjeku dala lažnu sliku o Bogu, tako je i nama komunistička ideologija dala lažnu sliku o domovini.
Nismo bili kao djeca koja vjeruju i povjeravaju se svojoj majci, nego kao siročad koja bježi od maćehe i trpi je zato što nam je nametnuta. Jer ako su u istoj državi jedni uživali sve moguće povlastice, a drugi su bili građani drugog reda, kako se može voljeti takva zemlja? Ako u svojoj zemlji ne smiješ reći tko si, kako ćeš je voljeti?
Zato je još uvijek u svijesti našeg čovjeka da državi ne treba vjerovati, da joj ne treba poreze plaćati, da je treba gdje god je moguće iskoristiti. Naš čovjek ne doživljava svoju državu kao majku koja se brine za njega i za opće dobro društva, nego kao maćehu koja ima dvostruka mjerila: svojoj djeci daje sve, a drugu djecu drži kao sluge.
To su još uvijek posljedice komunističke izgradnje svijeta čiji danak još uvijek plaćamo i čijeg se naslijeđa prošlosti još nismo oslobodili.
Sebičnost ne donosi milosrđe
To potvrđuje i ovo mjesto na kojem danas stojimo. I sedamdeset i tri godine nakon ozakonjenog zločina još uvijek Zrinjanin u Zrinu stoj na svoj zemlji, a ona nije njegova jer mu je oteta. Zrinjanin je tuđinac u svome mjestu. Gost u svojoj kući. Prognanik u svome dvorištu.
Zašto? Zato što se jedna ideologija i vizija svijeta, inspirirana Zmijom, uspjela nametnuti kao jedina prava proglasivši sebe bogom. Svi narodi koji su potpali pod komunistički sustav i mnogi od onih koji su promicali njegove ideje, a kasnije postali i sami žrtve tog sistema, osjetili su se kao Adam i Eva u raju zemaljskom nakon grijeha, spoznali su da su goli. Sistem koji se gradi na rušenju i uništavanju drugih i drugoga na kraju se uruši sam od sebe. To je ono što Isus kaže na kraju današnjeg evanđelja: onaj koji gradi na pijesku unaprijed je osuđen na neuspjeh i sva njegova građevina na kraju će postati razvalina golema.
A prije toga, na samom početku današnjeg evanđelja, Isus promatra prirodu oko sebe i iz te prirode donosi životne zaključke.
…Polazi od prirode koja ga okružuje i od stabla prelazi na čovjeka. Svako se stablo po njegovu plodu prepoznaje i svaki se čovjek prepoznaje po svojoj riječi i po svome djelu koje od njega proizlazi. Ne može misliti i činiti dobro netko tko je po naravi zao. Ne može donositi mir tko u srcu nosi mržnju. Ne može udijeliti milosrđe netko tko je po naravi egoist. Ali znademo da i onaj tko čini zlo može početi činiti dobro, i onaj tko donosi nemir može donijeti mir, i da sebičnjak može biti milosrdan… sve pod jednim uvjetom: da se obrati, da se promijeni, da uvidi zlo, pokaje se i počne činiti dobro.
Mi još nismo doživjeli da su zločinci iz prošlog sistema rekli pogriješili smo. I ne samo da nisu osuđeni nego su za svoj zločin nagrađeni. To je ono što još uvijek stvara podjele u ovom društvu i što još uvijek mnogi ne doživljavaju ovu zemlju kao majku nego kao maćehu.
Ne može se graditi svijet bez Boga
…Komunistički sistem i svaki drugi totalitarni režim se urušio i urušavat će se sam od sebe jer ima krivu viziju svijeta, krivu viziju čovjeka i Boga. Svi bezbožni sistemi, bez obzira da li su diktatorski ili liberalni, nama su opomena i golema škola života.
Ne može se izgrađivati ovaj naravni svijet, ako se iz njega izbaci nadnaravni. Ne može se izgraditi čovjek bez Boga, jer je čovjek stvoren na sliku Božju. Ići stvarati svijet i čovjeka bez Boga znači graditi bez temelja. Bog je naše ogledalo. Gledamo u njega i vidimo što nam još treba, što nam fali, što treba dopuniti, popraviti, dotjerati, usavršiti.
Mi se svi: kao civilizacija, društvo i pojedinac, moramo vratiti Božjoj viziji svijeta. Nitko od nas nije do kraja oslobođen i imun na onu sliku Boga i čovjeka koju je davno Sotona uvukao u ovaj svijet i po kojoj i danas mnogi u svijetu oblikuju svoj život i djelovanje.
Već na Isusov način
Ako želimo imati budućnost moramo usvojiti Isusovo načelo: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski“. Budite kao Bog! Na Isusov način. Budite kao Bog, kao što je to bio Isus kao čovjek. Biti milosrdan ne znači zaboraviti i negirati prošlost i povijest, nego se izdignuti iznad svega onoga što je tu povijest degradiralo.
Krist raspet na križu za sva vremena ostaje opomena svijetu i savjest svijeta, ne zato da svijet osudi nego da svijet upozori da ne ponovi slične zločine, ali i da se svijet obrati, jer bez obraćenja nema spasenja, ali ni obraćenja bez priznanja grijeha.
Mi smo danas na tlu raspetoga Zrina. Zrin pokazuje svoje rane i poziva one koji su ih prouzročili da se pokaju i priznaju istinu, jer je ne moguće izgraditi sebe kao novog čovjeka ako se nastavi živjeti u laži. Bog je neizmjeran u svome milosrđu, ali mi trebamo sa svoje strane dati znak dobre volje da želimo biti zaogrnuti tim milosrđem. Ako se to dogodi i Zrin će uskrsnuti, i krv koja je ovdje prolivena dobit će svoj smisao jer je počinitelje zla usmjerila na put spasenja.