S Bogom možemo sve i tako ćete odgojiti dobre novakinje i sa žarom koji im je dragi Bog dao u duše, vi ćete ih oduševiti da na velikodušni način teže za savršenošću. (Pismo br. 2767, majci M. Magdaleni)
„Možda ste često željele da dragom Bogu prinesete jednu veliku žrtvu! Sada je evo čas, neka svaka uzme svoje darove: roditelje, braću, rođake, kuću i dom i domovinu i neka ih radosnim srcem preda Gospodinu!“ (Pismo br. 2317, kad je buknuo 1. svjetski rat.)
„Vaše zajednice moraju biti samostani, mjesta izvanrednih kreposti i žrtava.“(Pismo br. 2352 a)
„Ja ljubim svaku od vas toplom majčinskom ljubavlju i nikako ne mogu shvatiti kako se može pojedinu ljubiti, a ostale ne.“ (Pismo br. 2355 II)
„Ljudi u svijetu su uvijek uljudni, redovnice pak ne samo da su uljudne, nego moraju uvijek biti međusobno susretljive, uslužne, pažljive, uvijek biti spremne na malu uslugu i radi Boga morale bi to činiti iz mnogo veće ljubavi. Jedna neka pretječe drugu u ljubavi.“ (Pismo br. 1343)
„Svaka bi karmelićanka BSI trebala biti žrtva paljenica ljubavi! (str. 258.)
Na kraju života kaže: „Ne možemo dovoljno moliti i žrtvovati se! Recite to opetovano dragim bolesnicima. Dragi Bog treba žrtvu zadovoljštine.“ (str. 264.
Velikodušna u praktičnoj brizi za sestre
„Budite uvijek vesela i zahvalna dragom Bogu i vašim sestrama, to saziđuje i olakšava križ, jer svaka je bolesnica križ za čitav dom. Recite, od čega vam je bolje? Imate li dosta deka na kojima ležite, mislim da tamo nemate madraca.“ (Pismo S 1, s. Serafiki)
„Po ovoj vrućini pijte dosta limunade. Svakoj dajte pola limuna i šećer i neka si same pripreme.“ (Pismo br. 2. Majci Bernardini)
„Draga moja majko, mislim da više trebamo paziti i misliti na to, za koju je službu Bog pojedine sestre nadario i želi ih imati, nego da sestre upotrebljavamo za ono što mi hoćemo jer time nastaje nezadovoljstvo u pojedinim sestrama i samim domovima.“ (Pismo br. 882, majci Katarini)
„Posao ne smije nikada preopteretiti sestru, to i neće kod opservantnih poglavarica – niti preopteretiti niti smetati njen redovnički život.“ (Pismo br. 2337)
„Svaka bi sestra trebala imati svake godine 4 – 6 tjedana za ispavati se, to znači iza povečerja još nešto pojesti u blagovaonici i onda ići u krevet i spavati do 8 sati ili dulje, osim jedanput u tjednu i u nedjelju kad treba ustati na svetu misu. (Pismo br. 2257)
„Najveća usluga iz ljubavi jest: samu sebe, i sve sestre i djecu uzdržavati zdravima i u miru.“ (Pismo br. 2257)
Vidljiva je iz Majčinih riječi velikodušna revnost za duše njoj povjerene. Njena majčinska ljubav zadirala je i u najmanje detalje svakodnevnog života zajednice i pojedine sestre. Slijediti nju i upijati u sebe njen duh velikodušne ljubavi koji je crpila iz Božjeg Srca značilo bi:
Hraniti dušu velikodušnošću učeći se od Krista u sabranosti i šutnji koja dovodi do sjedinjenja s Bogom
Prigode za velikodušno služenje ostvaruju se u žrtvi kao plod unutarnje samozataje i odricanja
Prihvatiti trpljenje kao put kojim spasavam duše u zajedništvu s trpećim Kristom
Majčinski brinuti za duhovni rast i fizičko zdravlje sestara (za poglavarice)
Uočiti potrebe sestara i kad ne mole za pomoć, uslugu ili materijalne stvari (za poglavarice)
Imati otvoreno srce za sve nepredvidive situacije koje mi Bog stavlja, a koje remete moj dnevni plan
Velikodušno zaboravljati male nesuglasice u zajedničkom životu
Suditi bližnjega s velikodušnošću punom razumijevanja
Prihvatiti druge onakvima kakvi jesu, ne pridavati pretjerane važnosti nedostacima ili bolestima
Preuzimati na sebe manje ugodne ili teže poslove kako bi olakšala drugim sestrama
Davati pozitivan ton u zajednici, pogotovo u razgovorima ili na rekreacijama
