o. Marijan Šegulja, franjevac trećoredac
U petak 25. siječnja nakon dulje bolesti umro je u zagrebačkoj bolnici Jordanovac franjevac trećoredac o. Marijan Šegulja, član Samostana sv. Franje u Krku.
Fra Marijan Šegulja, krsnim imenom Josip, rodio se 26. studenoga 1923. u Portu na Dubašnici, na otoku Krku u brojnoj obitelji Mate i Marije, rođ. Milčetić. Kad je bio dječak njegova je majka željela da bude pomorski kapetan, a on je bio odlučan u želji da bude fratar. I dvije njegove sestre bile su redovnice u zajednici Milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Kao dvanaestogodišnji dječak ušao je u trećoredsko sjemenište na Školjiću kraj Preka na otoku Ugljanu, gdje je završio gimnaziju i obavio novicijat. U ratnim neprilikama teologiju je studirao na Školjiću, u progonstvu u Zaglavu na Dugom otoku, Splitu i Zagrebu. Svečane zavjete položio je 1947. u Zagrebu, za svećenika je zaređen u Zagrebu 18. siječnja 1948., a mladu misu proslavio je u samostanskoj crkvi sv. Marije Magdalene na Portu, na Dubašnici. Potom je pet godina bio kapelan u Župi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu i jednu godinu na raspolaganju provincijalu za različite poslove. Dvije godine bio je član samostanske obitelji u Krku, a od 1956. do 1969. u samostanu sv. Mihovila u Zadru, gdje je bio odgojitelj sjemeništaraca, mlađih klerika i gvardijan i vijećnik provincije. Godine 1969. izabran je prvi put za provincijala, što se ponovilo i drugi put 1972. Nakon toga biran je za kustosa i ekonoma zajednice, a 1977. na Generalnom kapitulu u Rimu izabran je za prvog vijećnika i ekonoma Reda, što je ponovljeno 1983. godine. Nakon završenih dužnosti vratio se u Samostan sv. Franje u Krku, gdje je u dva navrata obnašao dužnost gvardijana. Krčki samostan je temeljito obnovio i u njemu ostao živjeti do smrti, pomažući u kućnim dužnostima. Dok je mogao, svako jutro slavio je svetu misu u samostanskoj crkvi sestara benediktinki, bio ispovjednik vjernika koji su dolazili iz svih župa otoka Krka, radio u vrtu i drugo.U svomu svećeničkom životu fra Marijan Šegulja bio je vrlo zauzet u apostolatu duhovnog vodstva, osobito dok je živio u Zadru, zatim vrstan odgojitelj mladih pripravnika za redovništvo i svećeništvo i vizionar u pastoralnom usmjerenju svoje redovničke zajednice u Hrvatskoj. On je utemeljio novi samostan na Pehlinu u Rijeci i u nj postavio najvrednijeg člana zajednice, pokojnog fra Srećka Badurinu, profesora na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci kasnijeg šibenskog biskupa, a primio je od Zagrebačke nadbiskupije i župu u Kloštru Podravskom. U SR Njemačku stavio je našim biskupima na raspolaganje više od deset svećenika za naše radnike. U privatnom životu ostao je skroman i bez ikakvih vlastitih želja i potreba. A znao se radovati napretku svoje redovničke zajednice i Crkve uopće, a posebno novom životu slobodne Hrvatske. Sirotinju je uvijek pomagao tiho i redovito.
Ukopne obrede sa svetom misom vodio je u samostanskoj crkvi Sv. Franje u Krku biskup Valter Župan u suslavlju s više od šezdeset svećenika i sudjelovanjem mnoštva vjernika. Biskup je održao i homiliju, a braća redovnici: provincijal fra Ivan Paponja, generalni pohoditelj zajednice fra Hose Martorell, fra Vice Blekić i gvardijan samostana fra Vlado Rožić, izrekli su mu riječi zahvalnosti i ljubavi. Nakon toga pokojnikovo je tijelo preneseno i pohranjeno u samostansku grobnicu uz crkvu Sv. Marije na Glavotoku na Krku.
V. B.
