Iz urednikove bilježnice (11-2015)

Piše: Anton Valković, urednik

Piše: Anton Valković, urednik

Beštije

Pričao mi je ovih dana moj nećak, arheolog, kako je pod kraj 2012. godine vršio iskapanja i istraživa­nja na lokalitetu Svete Marije od izvora na periferiji grada Krka i kako je tom prigo­dom iskopao jedan kamen na kojem je bio uklesan lik neke zvijeri. Doduše, zvijer je bez glave pa bi se moglo pomišljani na ra­zne divlje životinje ali on misli da se radi o lavu. Sve do neki dan bila mu je enigma o čemu se zapravo radi a onda mu je u ruke došla knjiga Terra incognita (nepoznata zemlja) pokojnog Branka Fučića koja ga je navela na rješenje zagonetke o „krčkom kamenu“. Stvar me zaintrigirala te sam i sam posegnuo za spomenutom knjigom. Pod naslovom Mutvoranski bestijarij Branko Fučić piše o kamenim blokovima izloženima u Arheološkom muzeja Istre koji se nalazi u klaustru samostana i cr­kve sv. Franje u Puli. Bestijarij zato, piše autor, jer su na to kamenje uklesane ra­zličite životinje (bestiae) a mutvoranski jer svi ti blokovi kamenja potječu iz neke porušene crkvice u gradiću Mutvoranu, u južnoj Istri. Pišući o tim spomenicima naše starine, najvjerojatnije iz kraja XI stoljeća, Branko Fučić primjećuje da su na svakom od tih „istarskih“ kamena pri­kazane po dvije životinje: jednoj iz gubice visi stilizirani list, trava ili neko zelenje, dok je druga nakostriješena i kesi zube. Ideja je očita, zaključuje autor: jedna od njih je pitoma, domaća životinja – mirni preživač koji se hrani travom, dok je dru­ga životinja grabežljiva zvijer. Zamisao za prikazivanje ovih životinja izvire iz teksta Izaije proroka koga ćemo imati prigode čuti i o njemu razmišljati i u vremenu došašća u koje ubrzo ulazimo. U spome­nutom tekstu Izaije piše: „Isklijat će mla­dica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit` iz njegova korijena. Na njemu će duh Jahvin počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gos­podnji: neće suditi po viđenju, presuđi­vati po čuvenju, već po pravdi će sudit` ubogima i sud prav izricat` bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silni­ka, a dahom iz usta ubit` bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit’. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u le­glo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.“

Ono što piše kod Izaije proroka našlo je svoju doslovnu uobličenost u Mutvo­ranskom bestijariju gdje su prikazani vuk s janjetom, ris s jaretom, tele s lavićem i krava s medvjedicom. Među kamenjem, primjećuje Fučić, imamo i doslovce ilu­striran stih: „lav će jesti slamu kao go­vedo“. Tog dobrog lava prepoznaje se po tome što mu je pod gubicom neki pred­met poput polumjeseca na staklu a zapra­vo se radi o jaslama s kojih lav jede slamu.

O tome što je poruka ovog kamenja Branko Fučić u svoj knjizi Terra incognita doslovno piše: „To je velika vizija Božje­ga mira koji će zavladati u Mesijanskom kraljevstvu. Tada će se mačevi prekovati u plugove i koplja u srpove, naviješta Izaija. Tada će se pomiriti i najveće suprotnosti. Ove životinje uopće nisu životinje – to su alegorije nas ljudi. Mutvoranski bestijarij je velika poema o suživotu.“

A meni i dalje ne da mira činjenica da je mladi arheolog iz krčke zemlje iskopao samo dio kamene cjeline i to baš one koja prikazuje divlju životinju, zvijer ili beštiju. Činjenica jest da se njena divljina i iskeše­ni zubi pojavljuju sve očitije i sve goropad­nije na sve strane ovoga našega planeta, ove „naše zemlje“, ali je činjenica i to da njenu životinjsku narav nosimo i u vlasti­tom srcu, a da nam kroćenje i ne uspijeva baš najbolje. A opet, i kao ljudima i kao kršćanima, ne preskačući već i ovo doša­šće kome smo na pragu i ovu Godinu mi­losrđa kojoj smo na vratima, a da se zvijer u nama i oko nas do kraja ne razgoropadi, možda bi ipak bilo mudro povjerovati da je Izaijino proroštvo moguće i da je umno na svijetlo dana pokušati iskopati i drugi dio zakopane vizije – preobrazbu stvo­renja iz divljeg u pitomo koja se događa u i po Isusu Kristu. Ako prionemo poslu možda nam se posreći…

Print Friendly, PDF & Email