Piše: Anton Valković, urednik
Beštije
Pričao mi je ovih dana moj nećak, arheolog, kako je pod kraj 2012. godine vršio iskapanja i istraživanja na lokalitetu Svete Marije od izvora na periferiji grada Krka i kako je tom prigodom iskopao jedan kamen na kojem je bio uklesan lik neke zvijeri. Doduše, zvijer je bez glave pa bi se moglo pomišljani na razne divlje životinje ali on misli da se radi o lavu. Sve do neki dan bila mu je enigma o čemu se zapravo radi a onda mu je u ruke došla knjiga Terra incognita (nepoznata zemlja) pokojnog Branka Fučića koja ga je navela na rješenje zagonetke o „krčkom kamenu“. Stvar me zaintrigirala te sam i sam posegnuo za spomenutom knjigom. Pod naslovom Mutvoranski bestijarij Branko Fučić piše o kamenim blokovima izloženima u Arheološkom muzeja Istre koji se nalazi u klaustru samostana i crkve sv. Franje u Puli. Bestijarij zato, piše autor, jer su na to kamenje uklesane različite životinje (bestiae) a mutvoranski jer svi ti blokovi kamenja potječu iz neke porušene crkvice u gradiću Mutvoranu, u južnoj Istri. Pišući o tim spomenicima naše starine, najvjerojatnije iz kraja XI stoljeća, Branko Fučić primjećuje da su na svakom od tih „istarskih“ kamena prikazane po dvije životinje: jednoj iz gubice visi stilizirani list, trava ili neko zelenje, dok je druga nakostriješena i kesi zube. Ideja je očita, zaključuje autor: jedna od njih je pitoma, domaća životinja – mirni preživač koji se hrani travom, dok je druga životinja grabežljiva zvijer. Zamisao za prikazivanje ovih životinja izvire iz teksta Izaije proroka koga ćemo imati prigode čuti i o njemu razmišljati i u vremenu došašća u koje ubrzo ulazimo. U spomenutom tekstu Izaije piše: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit` iz njegova korijena. Na njemu će duh Jahvin počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit` ubogima i sud prav izricat` bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit` bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit’. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.“
Ono što piše kod Izaije proroka našlo je svoju doslovnu uobličenost u Mutvoranskom bestijariju gdje su prikazani vuk s janjetom, ris s jaretom, tele s lavićem i krava s medvjedicom. Među kamenjem, primjećuje Fučić, imamo i doslovce ilustriran stih: „lav će jesti slamu kao govedo“. Tog dobrog lava prepoznaje se po tome što mu je pod gubicom neki predmet poput polumjeseca na staklu a zapravo se radi o jaslama s kojih lav jede slamu.
O tome što je poruka ovog kamenja Branko Fučić u svoj knjizi Terra incognita doslovno piše: „To je velika vizija Božjega mira koji će zavladati u Mesijanskom kraljevstvu. Tada će se mačevi prekovati u plugove i koplja u srpove, naviješta Izaija. Tada će se pomiriti i najveće suprotnosti. Ove životinje uopće nisu životinje – to su alegorije nas ljudi. Mutvoranski bestijarij je velika poema o suživotu.“
A meni i dalje ne da mira činjenica da je mladi arheolog iz krčke zemlje iskopao samo dio kamene cjeline i to baš one koja prikazuje divlju životinju, zvijer ili beštiju. Činjenica jest da se njena divljina i iskešeni zubi pojavljuju sve očitije i sve goropadnije na sve strane ovoga našega planeta, ove „naše zemlje“, ali je činjenica i to da njenu životinjsku narav nosimo i u vlastitom srcu, a da nam kroćenje i ne uspijeva baš najbolje. A opet, i kao ljudima i kao kršćanima, ne preskačući već i ovo došašće kome smo na pragu i ovu Godinu milosrđa kojoj smo na vratima, a da se zvijer u nama i oko nas do kraja ne razgoropadi, možda bi ipak bilo mudro povjerovati da je Izaijino proroštvo moguće i da je umno na svijetlo dana pokušati iskopati i drugi dio zakopane vizije – preobrazbu stvorenja iz divljeg u pitomo koja se događa u i po Isusu Kristu. Ako prionemo poslu možda nam se posreći…
