Tek kad nam postanu jasni osnovni filozofski pojmovi vezani uz ljudsku ljubav, možemo početi s razumijevanjem teologije tijela. Ona nam postaje svakodnevna potreba poput disanja, zato što spada u čovjekovu prirodu od koje smo se udaljili zbog spleta okolnosti.
Ljubav je pojam koji vežemo uz osobe stoga nas ova knjiga najprije uči što je osoba. Sa filozofskog stajališta objašnjava i definira osobu i nagon. Osoba je jedinka koja se razlikuje čak i od najsavršenije životinje svojim unutarnjim životom. Tom unutarnjem životu kao srž problema pripadaju spoznaja i žudnja. Zbog svojeg unutarnjeg života čovjek postaje osobom. Po svojoj naravi čovjek ima mogućnost izabrati svoje djelovanje. Ta moć se naziva slobodnom voljom. Njome uvijek slobodno odlučujemo hoćemo li neku osobu upotrijebiti kao sredstvo za postizanje nekoga cilja.
Nikada nije dozvoljeno s osobom postupati kao sa sredstvom…
…jer je osoba takvo dobro da se prema njoj možemo ispravno odnositi samo s ljubavlju (personalistička norma ili zapovijed ljubavi). Zato svoj nagon treba s punom sviješću usmjeravati. No, nažalost, mnoge osobe odrastaju bez svijesti o tome, a spolna problematika nameće jako puno prilika da se s osobom postupa kao s predmetom. Po svojoj prirodi nagon nas upućuje na drugu osobu suprotnog spola i upravo zato što se okrećemo prema suprotnom spolu na „našem tlu izrasta mogućnost ljubavi“. Pojava ljubavi znakovita je samo za svijet ljudi dok je u životinjskom svijetu na djelu samo spolni instinkt.
Tako su žena i muškarac u posebnom položaju zbog toga što sami svjesno upravljaju vlastitim djelovanjem. Ta svijest seže još dalje, o čemu nas uči Knjiga Postanka i Evanđelje koji nam potvrđuju da muškarac i žena sudjeluju u djelu stvaranja. Oni su dakle razumski su-tvorci novog čovjeka. Upravo takav karakter posjeduje punovrijedna bračna ljubav muškarca i žene koji su svjesno odlučili sudjelovati u cijelom poretku postojanja vrste Homo sapiens. U bračnom životu kroz spolnost odlučujemo se na osobit udio u djelu stvaranja. Postojanje se događa pod neprestanim utjecajem Boga- Stvoritelja, a budući da smo uključeni kao su-tvorci, ne čudi što je taj iskonski plan za ljudsku spolnost papa Ivan Pavao II kasnije nazvao teologijom tijela.
Personalistička norma nam kaže da je osoba biće prema kojemu se pravo i punovrijedno možemo odnositi samo s ljubavlju.
Knjiga obrađuje i pojam ljubavi iako nam on izgleda poznat, ali u praksi se događa da miješamo ljubav i zaljubljenost. Ljubav je odnos prema osobi koji je pun dostojanstva. Kad prihvatimo osobu kao nekoga tko ima dostojanstvo, a dostojanstvo nadvisuje korisnost, onda nam je čistoća u spolnom smislu lako prihvatljiva. Da ne ostane nejasno što znači čistoća, bit ću precizna; ovaj pojam označava suzdržavanje od spolnih odnosa prije braka, dok se suzdržavanje za vrijeme ženinih plodnih dana naziva periodična suzdržljivost. Mnoge se žene koriste kontracepcijom jer njihovim supružnicima suzdržljivost predstavlja veliki problem. Često se nažalost opravdavaju ljubavlju. No, ukoliko je samo jedan od supružnika protiv, to nije ljubav niti poštivanje osobe i njenog dostojanstva. To je povreda, duševna bol, jer me netko koristi kao sredstvo. Do povreda može doći s obje strane. Mnogi ljudi osjećaju da im u odnosu nešto ne “štima”, što može biti upravo to da nas netko koristi kao sredstvo za zadovoljenje svojih potreba. Većim dijelom Papa nam kroz ovu knjigu pojašnjava da osoba ne smije biti uporabni predmet.
Druga osoba zaslužuje našu ljubav
U ovom kontekstu moramo se pobliže upoznati s pojmom “pravednost prema Stvoritelju”. Čovjek je pravedan prema Bogu – Stvoritelju time što priznaje poredak naravi i čuva ga u svom djelovanju. To znači da muškarac i žena koji zajedno žive bračnim životom zadovoljavaju svoje obveze prema Bogu – Stvoritelju tek onda kada sveukupan bračni život uzdižu na razinu ljubavi i na taj način imaju dioništvo u Božjoj misli, u njegovu zakonu. Zajednički bračni život mora biti prožet sviješću da druga osoba zaslužuje našu ljubav i spremnošću na roditeljstvo. Nije toliko riječ o plodnosti, koliko o ljubavi, jer i nedostatak spremnosti na roditeljstvo oduzima zajedničkom životu vrijednost ljubavi, odnosno sjedinjenja na istinski osobnoj razini, te se pretvara u zajedničko spolno uživanje.
Jasminka Gršković
