Misa Večere Gospodnje u krčkoj katedrali

Predvodeći koncelebrirano misno slavlje Večere Gospodnje, na Veliki Četvrtak navečer, krčki biskup mons. Ivica Petanjak započeo je sadržajem prebogatu liturgiju Vazmenog trodnevlja. Uz biskupa Ivicu, koncelebrirao je krčki biskup u miru mons. Valter Župan te više krčkih svećenika i redovnika.

Misa Večere Gospodnje 2016.

Biskup Ivica u homiliji je pozvao okupljene da se „ove večeri u duhu prenesemo u dvoranu Posljednje večere i proživimo riječi koje su nam zapisali sinoptički evanđelisti, kako je Isus uoči svoje muke i smrti uzeo u svoje ruke kruh i vino i pretvorio ih u tijelo i krv svoju i dao apostolima nalog da to čine kad god se nađu zajedno, njemu u spomen“. Objasnio je zatim bogatstvo sakramentalne zbilje po kojoj u svakoj euharistiji, kolike ih god slavili, mi uvijek uprisutnjujemo onu jednu Kristovu žrtvu, jednoć od Isusa proživljenu na Kalvariji, po kojoj se, u svakoj ovoj misi koju slavimo, nama, sada, uprisutnjuje plod te žrtve – spasenje koje nam je Krist po svojoj muci i smrti zaslužio.

Biskup je nadalje naglasio i pojasnio neraskidivu povezanost Crkve i Euharistije. „Isus je odlučio da će ostati s nama do konca svijeta pod prilikama kruha i vina, ali je zatražio od nas da se skupimo zajedno, da budemo zajedno. Da zajedno Boga slavimo, Bogu zahvaljujemo, Boga molimo. To je Isusova želja i Isusova oporuka: ‘Gdje su dvojica ili trojica skupljena u moje ime, ja sam među njima’.“

„Euharistija ili sveta misa je središnji sakrament oko kojeg se okuplja Crkva. Mi smo ovdje da slavimo euharistiju, da slavimo Kritovo djelo spasenja i otkupljenja koje je on za nas učinio prinjevši sebe na drvetu križa za naše spasenje. Zato nas euharistija okuplja zajedno. Bez nje bi smo bili raspršeni, svatko bi imao neke svoje pobožnosti i neka svoja vjerovanja, bili bi smo teški individualci i sebičnjaci. Ovako nas euharistija čini zajednicom. Zato kažemo da nema Crkve bez euharistije. On je središte naših okupljanja. Ali, nema ni euharistije bez Crkve. Ako mi nismo zajedno okupljeni na ovakvo slavlje ni Isusa Krista nema na zemlji vidljivo prisutna. Isusova vidljiva prisutnost ovisi o našim sastajanjima, o našim dolascima, o našem zajedništvu.“

Upravo iz te stvarnosti i iz te uvjetovanosti proizlazi važna uloga svećenika ali i cijelog Božjeg naroda okupljenog na euharistiju. „Po svećenikovoj riječi Krist se ponovno utjelovljuje i postaje vidljiv, postaje prisutan u svijetu. Ali, svi vi svojim molitvama, odgovorima, pjesmom, čitanjima, psalmim,… činite euharistiju. Isus je rekao „uzmite i jedite“, dakle svima, ne samo svećeniku. Svi vi činite euharistiju, svatko na svoj način, svi skupa u zajedništvu jedne Kristove Crkve.“

Euharistija je sakrament ljubavi a tu ljubav, na Posljednjoj večeri Isus potvrđuje još jednom upečatljivom gestom: perući noge učenicima. Tim činom Isus izražava učenicima a time i svima nama: „Ako niste spremni ljubiti jedni druge, a ljubav se očituje u služenju, ne možete ni euharistiju blagovati. Ne možete se mnome hraniti, onda kada se hranite drugačijom vrstom hrane, koja nije zajedništvo nego je razdor, ne jedinstvo, zavist, nadmetanje tko je gore, a tko dolje.“

Za kraj biskup upozorava: „Euharistija je sakrament ljubavi i osude u isto vrijeme. To je hrana koja nas vodi u nebo, ali koja nas vodi i u propast ako je uzimamo, a ne živimo po njoj. To je onda svetogrđe. Ismijavanje svetinje. To je gaženje i preziranje Isusovog života i njegove žrtve na križu.“ Pozvani smo htjeti i truditi se biti što sličniji Kristu u svome ponašanju. „Onda pristupiti k stolu Gospodnjem znači dobiti od Gospodina i snagu i jakost da i budemo ono što želimo i da budemo poput onoga koga primamo i kime se hranimo.“

Biskup Ivica i sam je, po uzoru na Isusov čin milosrđa i ljubavi prema svojim učenicima, oprao noge dvanaestorici župljana župe Krk.

Nakon sv. mise, u kapeli Srca Isusova izložen je Presveti oltarski sakrament. Uslijedilo je zajedničko klanjanje te mogućnost osobnoga klanjanja do ponoći.

I.Ž.