Skupina mladih župe Rođenja Blažene Djevice Marije iz Malog Lošinja, predvođeni časnim sestrama Katarinom i Ružicom te velečasnim Filipom, hodočastila je u Italiju od 20. do 24. veljače 2023. godine, kako bi se duhovno obnovili te stekli nova iskustva i poznanstva.
Prvi je dan bio posvećen obilasku Padove i Verone te posjetu svetišta u kojem se nalazi tijelo hrvatskog sveca Leopolda B. Mandića. Nakon razgledavanja i euharistijskog slavlja, zaputili smo se u Veronu i posjetili kulturni kontekst Shakespeareove tragedije “Romeo i Julija”. Na putovanju su nam se pridružili velečasni Anton Budinić i časna Ana Kamalić, a prenoćište smo pronašli u samostanu časnih Ančela u Bresci.
Drugi smo dan proveli u Milanu, čija nas je poznata katedrala Duomo di Milano oduševila izvana i iznutra. Ljubitelji nogometa su se odlučili posjetiti nogometni stadion San Siro, a ljubitelji mode su se opredijelili za šetnju poznatom ulicom Galleria Vittorio Emanuele II. Stigli smo i razgledati i muzej Leonarda da Vincija.
Na Pepelnicu koja je bila treći dan našeg putovanja više vremena smo posvetili duhovnom programu. U Brescii, u generalnoj kući sestara Ančela doznali ponešto o životu njihove utemeljiteljice sv. Marije Krucifikse di Rosa. Imali smo priliku zaustaviti se i moliti pred njezinim tijelom, kao i tijelom nove blaženice sestre Lucije Ripamonti. Nakon molitve i razgledavanja grada, imali smo prigodu susresti se sa sestrom Giusy koja nas je uvela u palijativnu djelatnost sestara Ančela – hospicij. „Nikada se ne navikneš na umiranje“ – rekla je sestra Giusy – „i svaki život je vrijedan i poseban“. Stoga sestre, uz cijeli tim stručnjaka, pristupaju ljudima u posljednjoj fazi života ukazujući na njegovo neizmjerno dostojanstvo. Osim brige za bolesnike, sestre vode brigu i za njihove obitelji i izlaze u susret njihovim potrebama. Obogaćeni ovim iskustvom vratili smo se u smještaj, nakon čega je bilo vrijeme osobnog duhovnog promišljanja i prilika za svetu ispovijed, nakon koje smo pomireni slavili svetu misu.
Dan povratka u Mali Lošinj bio je dug, dinamičan i zanimljiv. Posjetili smo Veneciju, njezine beskonačne vodene ulice povezane mostovima te se nakon nekog vremena vratili u bus i započeli višesatno putovanje kući. Dobro vrijeme i još bolje ozračje pratili su nas tijekom cijelog putovanja. Trenutci za molitvu i vrijeme za Boga jačali su naš duh, a nova poznanstva i znanja dodatno su nas obogatila i povezala.
Iako umorni, sretni smo se vratili kući. Zahvalni smo dragom Bogu na ovom putovanju, župniku Robertu Zuboviću, našim pratiteljima sestrama Ančelama, svećenicima Filipu i Antonu, te našim roditeljima. Lijepo raspoloženje i uspomene bude nadu da je ovo hodočašće samo jedno u nizu nadolazećih.
Donosimo neke dojmova:
– Najviše mi se svidjela Brescia i samostan u kojem se nalazi sv. Marija Krucifiksa. Hospicij će mi ostati u jako lijepom i dubokom sjećanju. Priča o Samanti me natjerala na razmišljanje i dala mi dodatni poticaj i snagu za ispovijed i daljnje razmišljanje. A sve ostalo je bilo lijepo i prekrasno… Zbližila sam se s puno naših ljudi i nisam mogla vjerovati da možemo toliko biti složni kao jedna zajednica. Časne moje drage samo nastavite. Svima će ostat ova putovanja u sjećanju i to lijepom. Puno toga vidimo, duhovno se obnavljamo, zajedno se družimo, jedemo, pjevamo…
– Najviše mi se svidjela katedrala u Milanu jer je najljepša građevina koju sam ikad vidjela i nisam je se mogla nagledati. Tijelo sv. Marije Krucifikse mi je ostalo na poseban način u sjećanju, kao i drage časne koje su na lijep način ispričale njeno djelovanje i značajnost. Atmosfera općenito je bila super i upoznala sam par dobrih, zanimljivih, dragih osoba
– Duomo Di Milano mi je stvarno nevjerojatna i prelijepa, jako puno detalja ima i puno truda je uloženo u nju kroz 600 godina njezine gradnje. Bilo mi je lijepo prije mise za Pepelnicu kad smo imali priliku za ispovijed i razgovor, susret sa samim sobom u tišini, jer sam mogla dublje ući u svoje srce i pričati s Bogom
– Posjet hospiciju me najviše dojmio jer smo imali priliku slušati o životu ljudi koji tamo borave kao i posjet samostanu gdje je sv. Marija Krucifiksa i priča o njezinom životu. Jako me duhovno obogatila jutarnja molitva te ispovijed, a zbližila sam se s osobama koje sam poznavala kroz šetnju gradovima.
– Najviše mi se svidio Milano, katedrala je prelijepa, velik je grad i imali smo dosta slobodnog vremena. Bilo je poticajno vrijeme prije ispovijedi kad smo se išli prošetati i malo razmisliti o sebi, prijateljima i obitelji. Po prvi put u dugo vremena sam se sama prošetala i malo razmišljala o mom životu i što mogu promijenit u njemu.
– Duhovno me najviše obogatila priča o sv. Mariji Krucifiksi, jer sam saznao kako je ona bez obzira na sve njene duhovne patnje za ljude radila najljepše. Duomo Di Milano me oduševila kao građevina jer je prekrasna izvana i iznutra. Na putovanju nisam upoznao nove osobe ali sam se zbližio s većinom njih i to dok smo spremali, kuhali i hodali kroz gradove. Put je bio odličan i volio bi ovo ponoviti što prije.
Martina Škoda i Nika Maros
