Mons. Valter Župan proslavio dijamantni svećenički jubilej

Mons. Valter Župan, krčki biskup u miru, u nedjelju 3. srpnja, u župnoj crkvi sv. Nikole u rodnom mjestu Ćunski, proslavio je svoj dijamantni jubilej – 60 godina svećeničke službe. Uz mons. Župana koncelebrirali su biskup ordinarij mons. Ivica Petanjak te jedanaestorica svećenika.

Na početku misnog slavlja, mons. Petanjak čestitao je biskupu Valteru riječima: „Vama je Gospodin Bog udijelio milost da se ubrojite među rijetke dijamantne jubilarce, na čemu mu ovom svetom Euharistijom zahvaljujete, a svi mi se s Vama radujemo. U svoje ime, kao i uime svih svećenika, redovnika i redovnica, Bogu posvećenih osoba, i cijelog vjernog kršćanskog puka, čestitam na 60 godina vjernog služenja Bogu i ljudima.“ Citirajući pastirske poruke biskupa Valtera objavljene u knjizi „Moliti i služiti“, nadodao je: „Danas je čovjek često u napasti da zlu sebi i oko sebe odgovori prilagođavanjem. Kao da se drukčije ne može. Takvo se prikazivanje stvarnosti uporno nameće kao istina. Međutim, mi kršćani, pozvani smo svjedočiti da jedino trajnim odupiranjem zlu i grijehu pokazujemo svijetu oko nas onu istinu Kristova uskrsnuća: kad se odlučno suprotstavimo, Božja snaga dolazi u pomoć našoj slabosti. Pozvani smo nastaviti Kristovo djelo otkupljenja. Nismo pasivno oruđe u Božjim rukama nego se Bog s nama služi prema naravi i dostojanstvu koje nam je dao. Služi se našom slobodom za koju očekuje da je stavimo slobodno njemu na raspolaganje. Što se više darujemo Njemu, on može više raspolagati našim bićem. Dragi oče Biskupe, Vi ste, u svjetlu ovih svojih riječi, darovali svoju slobodu i stavili sebe na raspolaganje Dobrom Pastiru, a on Vam je uzvratio dijamantnim jubilejom. Neka Vam je sretan i blagoslovljen!“

Mons. Valter Župan okupljenima se obratio prigodnom homilijom rekavši:

„Bog se uvijek pokazao u isto vrijeme moćan i vrlo skroman. Isus se rađa u vrlo skromnim uvjetima – među životinjama – i čitav svoj život provodi u malenosti, u skromnosti. Najviše se voli zadržavati s običnim ljudima. Za svoje učenike i prijatelje izabire obične osobe, ribare.
Ne zapostavlja učene i one koje mi smatramo velikima, ali ne pravi razlike među ljudima. Ne imponiraju mu veliki i ne prezire malene i neuke. Često mora slušati da se druži, da jede, sa ljudima koji su na zlu glasu, što je bila istina.
Za jednoga od svojih apostola izabire carinika Levija – Mateja, ubirača poreza, dakle osobu ne baš poštenog i časnog života. Na čelo svoje zajednice postavlja Petra, koji je imao svoje prilične karakterne slabosti, a tko zna koliko su i drugi od dvanaest apostola bili bolji.
Kako je samo Petru moralo biti na Uskrs na večer kada je pred sobom imao živog uskrslog Isusa s kojim je tri godine prijateljevao, a samo pred tri dana se zaklinjao da tog čovjeka nikada nije vidio i da ga uopće ne poznaje. To je naš prvi papa. Uza sve to, iz poštovanja prema njemu ni jedan papa do sada nije uzeo ime „Petar“.
Bog svoje planove ne mijenja. Kao što je postupio Isus tada tako čini i danas. Izabire ljude, to znači nas slabe, da nastave djelo spasenja. Isus je uzeo na sebe sve naše slabosti, ali nije imao grijeha. ali za svoje apostole izabrao je onda i jednako danas izabire ljude pune slabosti i grešne. I tako će biti do konca svijeta.

Braćo i sestre, zamislite ako možete, kakva je to muka, nevolja, križ, kada svećenik, biskup mora odvraćati ljude od onoga u čemu je sam slab. Mora govoriti drugima jednakima sebi „treba to“, „ne smije se to“ u čemu je sam slab. I ne samo to, nego svaki njegov grijeh mu povećava krivnju, a ne opravdava. To dakle ne znači da svećenik smije opravdavati svoje grijehe, nego ih mora iskorjenjivati, ispravljati svoje pogreške. „Kome je više dano, od njega će se više tražiti”. Zato ste danas došli ovamo da molite dobrog Boga za mene i svoje svećenike i da zahvalite što je Bog prema svima nama toliko uviđavan i milosrdan da nam slabe ljude daje za vođe i pomoćnike na putu prema nebu, jer ti ljudi i sami slabi moraju imati ispravno razumijevanje prema ljudima.
No, u svemu tome ni jedan se svećenik ni biskup ne smije umišljati da je on gospodar djela spasenja. Mi smo samo upravitelji, ne gospodari ekonomije spasenja. Nemojte zato, braćo, nikada tražiti od svećenika da učini nešto što nadilazi njegove ovlasti. A nerijetko se traži od svećenika da učini nešto što nije u njegovoj vlasti. Nekada svećenik u tome popusti, pa učini na volju onoga koji to traži, ali na svoju osudu pred Bogom i na propast onoga koji to traži. Zato molite za svoje svećenike da uvijek postupaju onako kako Bog traži, a ne kako se nekome u tom času čini. Bog je uvijek jako dobar prema nama, bolji nego što mi uopće možemo i zamisliti. Zato vjerujmo više njegovoj dobroti nego našoj ograničenoj sposobnosti shvaćanja.“

Na kraju mise čestitku je u ime župljana izrekao župnik Ćunskog vlč. Silvio Španjić. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi proslave dijamantnog jubileja, svima koji su sudjelovali i nazočili proslavi. Zahvalio je biskupu Valteru koji i danas aktivno djeluje u Nerezinama, slavljenjem Euharistije i ispovijedajući. Biskupu Županu predao je dar, sliku koju je zlatovezom izradila njegova majka.

Biskup Valter zahvalio je biskupu Ivici i svima koji su došli pa i iz daljih krajeva kako bi s njime Bogu zahvalili i proslavili ovu obljetnicu.

Pjevanje na misnom slavlju animirali su udruženi zborovi Nerezina, Malog Lošinja i Ćunskog.

Tekst: Irena Žužić
Fotografije: Walter Salković