Na sjevernom zidu gradske lože gdje je danas smješten lapidarij Arheološke zbirke Osor nalaze se ugrađena dva kamena ulomka nepravilna izgleda s latinskim natpisom.
Prvi je manji, veličine 30×32 cm, nalik okruglu kamenu ručnog mlina, žrvnju, na sredini je probušen, što navodi na to da je naknadno poslužio drugoj namjeni, možda za podložak stupa. Na njem je sačuvano 6 nepunih redaka teksta.
Drugi je nešto veći, 50×56 cm , peterokutna izgleda i on dosta okrnjen, premda su na njem pojedini reci ostali cjelovito sačuvani. Ukupno ih broji 12. O prvome ulomku pisao je još 1880.g. austrijski arheolog O. Bendorf: veli da je otkriven na hrpi ruševina u nekom vrtu u Osoru. Pokušao ga je pročitati, ali mu nije pošlo za rukom.
Drugi ulomak otkrio je P. Sticotti, te na osnovi oblika slova i vrste kamena zaključio da je izvorno sačinjavao jedinstvenu cjelinu s prvim ulomkom, tj. da oba ulomka sadrže ostatke jednog te istog latinskog natpisa i to Apostolskog vjerovanja. Po njegovu mišljenju, ploča je s natpisom klesana oko 5. stoljeća poslije Krista.
Drugo, negdje običnije, ime za Rimski simbol vjere jest Apostolsko vjerovanje ili Apostolski simbol: to je sažeta formula kršćanske vjere, nastala u prvim vjekovima crkve za potrebe pripravnika na krštenje, tzv. katekumena, koji bi je učili napamet i javno kazivali uoči samog krštenja: “Vjerujem u Boga, Oca svemogućega …. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega …. I u Duha Svetoga, svetu Crkvu …. “, Stoljećima se mislilo da su Apostolsko vjerovanje složila dvanaestorica apostola prije nego se raziđoše svijetom da propovijedaju evanđelje Isusa Krista i da se po njima tako i zove. Znanstvena je kritika međutim ustanovila da nije moguće dokazati njegovo apostolsko autorstvo. Formula je izvorno nastala u Rimu, u tamošnjoj kršćanskoj zajednici i to na latinskom jeziku: otud mu i naziv Rimski simbol. Kršćanski ga Istok nije poznavao, ali su ga zato postupno preuzimale razne kršćanske zajednice na području latinske Crkve
Ostaje pitanje: čemu je izvorno natpis služio? Kad je klesana, gotovo je sigurno ploča bila smještena u bogoslužno – katehetskom prostoru, gdje je služila kao podsjetnik u pouci katekumena dok je u Crkvi još trajala praksa krštavanja odraslih. U Osoru je u kompleksu stare stolne crkve Sv. Marije (na današnj groblju), ostala do danas sačuvana šesterostrana piscina ispod razine krstionice: očevidan znak da se krst obavljao uronjavanjem. To nas upućuje na razdoblje prije 6. stoljeća. Epigrafski natpis ovako službenog sadržaja nije ni mogao nastati mnogo ranije, jer je u klasično doba katekumenata (3/5. stoljeće), zbog stroge vjerske tajne bilo zabranjeno formulu krsnog simbola uopće pisati, a kamoli u neki tvrdi materijal klesati. S vremenom kako su kršćani postajali u društvu većina, zabrana je postajala bespredmetnom, pa se simbol vjere počeo i materijalno bilježiti, to nas upućuje na kraj 5., odnosno početak 6. stoljeća. Otprilike iz tog razdoblja datira i prvi osorski katedralni kompleks
Osorski simbol spada u veoma rijetke spomenike. To je zapravo jedini – koliko se zna – koji bi ovaj specifični vjerski sadržaj, krsnu vjeroispovijest, tako rano nosio uklesan u u kamenu. Ovim spomenikom starodrevni grad Osor (kojemu ime tijekom stoljeća nadolazi u nizu inačica: Apsoros, Apsorus, Absorus, Absarus, Apsara, Auxerum, Ossero) ide u red izvanrednih svjedoka ranokršćanske kulture. Ispovijedanjem krsne vjere duhovno se i jezično vezivao uz apostolsku stolicu grada Rima, ostajući u katoličkom jedinstvu s mnogim sličnim zajednicama po gradovima starog svijeta.
Robert Polonijo