Predbožićni susret redovnica Krčke biskupije održan je u Cresu u benediktinskom samostanu sv. Petra dana 23. studenog 2022.
Susret smo započeli molitvom koju je prevodio krčki biskup mons. Ivica Petanjak, nakon molitve je pozdravio sve prisutne sestre te zahvalio sestrama benediktinkama na gostoprimstvu. Poglavarica samostana Madre Terezija je pozdravila sve prisutne uz nekoliko prigodnih riječi o samostanu i životu sestara benediktinki, stavljajući naglasak na Benediktovo pravilo: Moli i radi tako da se u svemu slavi Bog. Upravo u ovom samostanu u Cesu je živjela i službenica Giacoma Giorgia Colombis o kojoj je s Marina imala predavanje. Između ostaloga sestra Marina je u predavanju istaknula kako je Službenica Božja Giacoma Giorgia Colombis (krsno ime Elizabeta) rođena 28. prosinca 1735. u Cresu u plemićkoj obitelji od svoje pete godine odgajana je u benediktinskom samostanu sv. Petra. Došavši do zrelije dobi obukla je habit i dobiva monaško ime Giacoma Giorgia. U samostanu je obnašala odgovorne samostanske službe, među kojima je bila i služba opatice. U velikom požaru koji je gotovo razorio samostan Giacoma Giorgia je doživljava snažan preokret u duhovnom životu. Nakon ovog događaja nastavlja još radikalnije ići putem kršćanskog savršenstva, kao velika pokornica suobličava se muci Krisotovoj trpeći za Tijelo Njegovo, za Crkvu. Njezin ispovjednik vidjevši njezin nutarnji svijet i njezinu izraženiju težnju za savršenošću nalaže joj da u duhu poslušnosti zapisuje sve što prolazi njezinom nutrinom. Giacoma je u molitvi bdjela danju i noću. Božja Riječ ju je kroz nutarnji govor savjetovala i nadahnjivala ispunjavajući je neizrecivim mirom i radošću. Kao opatica je vrlo brižno skrbila za sestre, prema sebi je bila zahtjevna, a prema sestrama blaga i strpljiva. Osobito je milosrđe iskazivala prema siromasima. Giacoma Giorgia je preminula 28. lipnja 1801. uoči blagdana sv. Petra, pogrebu je nazočio sav creski kler, građani i brojni siromasi. Na njezinom grobu u samostanskoj crkvi dogodila su se i tri ozdravljenja, nakon čega je crkvenim vlastima upućena molba za uspostavljanjem kanonskog procesa. Proces je počeo samo dvadeset dana nakon njezine smrti i trajao je samo tri mjeseca, u procesu su ispitani svjedoci ali nažalost uslijed povijesnih zbivanja i ukinuća osorske biskupije obustavljen je biskupski kanonski proces. Danas se opet radi na obnavljanju procesa beatifikacije.
Nakon predavanja bila je prilika za svetu ispovijed te slavlje svete mise, koju je predvodio mons. Ivica Petanjak uz koncelebraciju trojice svećenika. U nadahnutoj i poticajnoj propovijedi između ostaloga mons. Ivica Petanjak je istaknuo kako su se Židovi divili ljepoti Jeruzalemskog hrama, a Isus nagovještava njegovo razaranje pa je za njih Isusov govor bio bogohulstvo. Isus nam govori o svrsi svijeta, o smislu svijeta, a ne o kraju. Ako je Isus prošao putem križa ni mi ne možemo proći drugačije, nema dva puta spasenja, nego samo jedan i to po križu. Isus ostaje vjeran do kraja. Na križu jedino desni razbojnik u Isusu vidi spasitelja, dok su svi drugi na suprotnoj strani. Isusu predlažu da spasi sebe, da siđe s križa. Isus se nije okrenuo, nije poslušao poziv da siđe s križa jer onda bi pokazao da ljubi sebe. Isus mora ostati na križu jer nije došao sebe spasiti. I mi u životu možemo ući u napast biti kao i svi drugi. Problem je što je za nas križ muka, za nas je križ sve ono što ne želimo… Isusova logika je obrnuta, za Isusa je križ nešto pozitivno, svaki dan moram htjeti uzeti svoj život i živjeti ga. Križ nije zadnja riječ jer sve dobro ugrađeno u ovom svijetu ugrađeno je u jedno sveopće dobro koje ćemo jednom živjeti puninom novoga života. Na tom putu nismo sami. Pozvani smo koračati bez okretanja, bez smišljenih planova, s povjerenjem u Gospodina; znajući da Isus misli na svakog od nas u postojanosti hodimo prema spasenju.
Susret smo zaključili zajedničkim druženjem te smo se obogaćene vratile svojim zajednicama.
s. Katarina Mikić
Fotografije: s. Ružica Dodig
