Redovnice krčke biskupije okupile su se 12. veljače 2015. u 15.30 sati u crkvi sestara benediktinki u Krku na svoj redoviti pretkorizmeni susret koji je predvodio vlč. Zvonimir Badurina Dudić, povjerenik za Ustanove posvećenog života Krčke biskupije.
Svoje izlaganje vlč. Zvonimir temeljio je na riječima pape Franje iz apostolske pobudnice Radost evanđelja, okružnice posvećenim osobama Radujte se! i Papine poruke za korizmu 2015. Evo nekoliko naglasaka iz njegova izlaganja.
Papa govori o važnosti osobnog susreta s Gospodinom. Taj susret mijenja. Izbavlja nas iz naše skučenosti, samodostatnosti, duhovne izoliranosti. Papa nadalje potiče na iskorak iz nas samih, te poziva na radikalnost življenja govoreći da se ona traži od svih, a ne samo od redovnika i redovnica.
Vlč. Zvonimir je istaknuo kako u korizmi ljudi osjećaju potrebu približiti se „na novi način Božjoj ljubavi“. Bog „nije ravnodušan prema nama“, On nas ljubi i „stalo mu je do svakoga od nas.“ Papa potiče da gledamo u Presveto Trojstvo koje je ljubav i izvor ljubavi. Poziva da „stavimo u središte evanđelje i srž kršćanstva“ što je za posvećene muškarce i žene poziv na budnost, na iskorak, na život posvećenja.
U Radujte se! Papa traži „da našu osobnu povijest sagledamo i propitkujemo u svjetlu pogleda Božje ljubavi.“„Mi se često vraćamo nazad, ali obično to rezultira frustracijama, ogorčenostima, predbacivanjima. A Papa želi da sve gledamo u svjetlu Božje ljubavi.“ Kao posvećene osobe pozvani smo biti putokazi na putu ljubavi. „Treba se u toj ljubavi roditi na novi život. ‘Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta’ (2 Kor 5,17).“
Ističući pravi smisao korizme i potrebu novog rođenja u Kristu Papa ujedno ukazuje i na opasnost da se prepustimo ravnodušnosti koja je zahvatila svijet. „Ravnodušnost prema bližnjemu i prema Bogu predstavlja stvarnu napast također za nas kršćane. Imamo stoga potrebu svake godine u korizmi čuti vapaj prorokâ koji dižu svoj glas i bude naše uspavane savjesti. Bog nije ravnodušan prema svijetu…“ „Bog nije ravnodušan prema meni; Bog nije ravnodušan prema onom tko je prema meni ravnodušan jer ‘Bog je ljubav’ (1Iv 4, 8. 16).“
„Crkva je poput ruke koja vrata između Boga i čovjeka drži otvorenima naviještanjem Božje riječi, slavljenjem sakramenata, svjedočenjem vjere ljubavlju djelotvorne (usp. Gal 5, 6).“ Sveci su bili maštoviti u ljubavi. Oni su potpuno umrli samima sebi, nisu bili „autoreferencijalni, kao što to nije bio ni Krist, kao što nije ni Bog, nego je potpuno izašao van sebe da bi došao do nas.“
S druge strane, „svijet teži zatvoriti se u samoga sebe.“ „I ono svjetsko u meni teži se zatvoriti Bogu.“ Nasuprot te izoliranosti, zatvorenosti, jalovosti „kršćanin je onaj koji dopušta Bogu da ga zaodjene svojom dobrotom i milosrđem, da ga zaodjene Kristom da bi poput njega bio na službu Bogu i ljudima.“ Najviše što mi možemo jest dopustiti Bogu da On radi na nama, kao što su to sveci učinili. Pozvani smo biti Kristovo svjetlo da „pomoću nas On probija mrak“.
Nadalje, Papa u svojoj poruci za Korizmu progovara o važnosti molitve: „Ne podcjenjujmo snagu molitve … Ako ponizno molimo za Božju milost i prihvaćamo granice svojih mogućnosti, tada ćemo vjerovati u beskrajne mogućnosti koje Božja ljubav čuva za nas. Moći ćemo se također oduprijeti đavolskoj napasti da mislimo da možemo vlastitim silama spasiti svijet i sebe.“
Na kraju dokumenta Radujte se! Papa nam kao uzor za nasljedovanje stavlja Blaženu Djevicu Mariju. O njoj govori kao Majci radosti. „Uz Mariju radost širi se: Sin kojeg nosi u krilu je Bog radosti, radosti koja se širi, koja daje milinu srcu. Marija širom otvara vrata svoga srca i hrli Elizabeti.“ „Marija je maštovita u ljubavi.“ Iako je i sama u potrebi, ona vidi bližnjega.
Svoje izlaganje vlč. Zvonimir je zaključio Papinim riječima: „U Mariji svaki od nas, nošen vjetrom Duha Svetoga, živi vlastiti poziv, a taj je poziv ići drugima!“
Nakon nagovora sestre su imale priliku pristupiti sakramentu svete ispovijedi. Ispovijedao je o. Antun Badurina, gvardijan samostana Franjevaca trećoredaca u Krku.
Sveta misa koju je predvodio Otac Biskup, mons. Valter Župan, je započela u 17 sati. Koncelebrirao je i vlč. Zvonimir, a kod oltara je posluživao Biskupov tajnik, vlč. Filip Šabalja.
U svojoj homiliji, Otac Biskup je prisutnim sestrama progovorio o radosti u njihovom životu. Istaknuo je da je to „poseban vid svjedočenja u ovome svijetu“, dodavši kako ukoliko se dublje uđe u razgovor s današnjim ljudima tada se vidi koliki se strahovi, nevjerice, zebnje, dezorijentacije nalaze u njima. „S druge strane u evanđeljima, čak i u Starom zavjetu, i u knjigama Novoga zavjeta nalazimo toliko poziva na radost.“ Međutim, „uspinjanje prema Bogu nije laka stvar.“ Otac Biskup je istaknuo da duhovni život ipak nije samo radost i pjesma dodavši: „Treba proći neke stepenice da bi onda čovjek osjetio da je to radost. Ali čovjek se prije toga treba osloboditi svega onoga što nije Bog.“
Što se čovjek sve više daje Bogu i sve više oslobađa od onoga svojega, tada dolazi do jedne velike i duboke radosti.
Zbog toga je Otac Biskup ukazao na potrebu i korisnost duhovnih obnova. Potrebno je, od vremena do vremena, stalno ulaziti u sebe i ispitivati se, jer je ljudska dubina uistinu velika. „Tko će prozreti ljudsko srce? To je dubina nad dubinama. Zato i kaže Sveto pismo da samo Bog prodire u ljudsko srce.“
Isto tako Otac Biskup je progovorio o nesigurnosti materijalnih dobara te o nesigurnosti i pesimizmu današnjeg vremena uopće. „Mi smo stavili našu sigurnost u Bogu. Ali trebamo se truditi da je sve više obnavljamo, osvježavamo, kako bismo i na taj način mogli biti ono što je Isus rekao: ‘Bit ćete mi svjedoci’ (Dj 1, 8).“ „Svjedoci jedne radosti koja se rađa iz toga: ja sam u Božjoj ruci, ja sam upisan u dlan Božje ruke.“
Pozvao nas je sve više otkrivati unutarnje bogatstvo našeg poziva: „Što to znači da je mene Bog pozvao? S kolikom je dobrotom Bog na mene pogledao? A što sam ja posebno od drugih ljudi? Čime sam to ja zaslužio?“ Zaključujući svoju homiliju Otac Biskup je rekao da to „misterij Božje ljubavi, Božje dobrote koji ćemo vjerojatno shvatiti kad budemo Boga gledali oči u oči u nebu.“ I zato je okupljene sestre pozvao „diviti se upravo toj Božjoj dobroti, toj Božjoj veličini, toj veličini Božjega promisla.“
Susret je zaključen sestrinskim druženjem i zakuskom.
s. Petra Morić
