Opredijeliti se za kulturu života!
Kad čovjek vjeruje Bogu tada znade da ga Bog neće zapustiti, da i u najtežim prilikama Bog opipljivo pokazuje da se brine za njega. Nema nikakvih drugih razloga koji bi bili tako jaki da bi se zbog njih čovjek opredijelio za život, za obitelj, za djecu. Ni socijalni ni ekonomski razlozi nisu kadri čovjeku uliti nadu u život. U nekim, ekonomski najnaprednijim krajevima svijeta postoji veliki strah za budućnost i zatvorenost pred životom. Štoviše, gdje nema svjetla vjere događa se da ljudi u smrti vide dobitak. I u naše se dane obistinjuje ono što knjiga Mudrosti Svetog Pisma govori o bezbožnicima – ljudima koji nemaju nade ni vjere u Boga: Bezbožnici dozivaju smrt i rukama i riječju, i za njom ginu smatrajući je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj pripadaju. Tako oni misle, ali se varaju … jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost (usp. Mudr 1,16; 2,21-23). ..Isusova je prisutnost – prisutnost beskrajne moći i beskrajne ljubavi. Nemojmo nikad zaboraviti na neprekidnu prisutnost Marije koja je Majka našeg povjerenja. Molimo je da nam udijeli svoje povjerenje, da prestanemo vjerovati sebi, stvarima ili ljudima i da opažamo stalnu prisutnost njezinog Sina koji nam je blizu i koji je naša jedina sigurnost. (2002.)
* * *
Papa Ivan Pavao II rekao je da se narod ne može identificirati samo svojim materijalnim napretkom i položajem u svijetu. Narodu je potrebna duša. A dušu naroda tvore istina, život i ljubav. Neka, stoga, po kršćanskim obiteljima i u našem narodu zavlada ozračje prisutno u Marijinoj kući, u njezinom srcu gdje je vladala istina o Bogu, pa je iz njega izvirala ljubav kojom je svoj život slobodno darivala. (2003.)
* * *
Neću pogriješiti ako ustvrdim da je jedan od razloga opadanja volje za životom uzrokovan sadašnjim pogledom na pojedinca i obitelj. Rascjepkana obitelj uglavnom postaje mjesto gdje pojedinac zadovoljava svoje višestruke potrebe. Roditelji se zauzimaju da sve iznesene želje i potrebe svoje djece zadovolje, a nerijetko u tome vide ostvarenje vlastitih želja i ambicija. Na dijete se ne gleda kao na osobu koju Bog hoće zbog nje same, osobu kojoj je Bog namijenio neponovljiv poziv i ulogu. Dijete u sebi, a roditelji u djetetu grade svoje »ja« koje postaje središte svega te nestaje prostora za druge. Mladoga se čovjeka odgaja da sve svoje životne sile usmjeri prema karijeri, stjecanju moći i uspjeha. U takvom ambijentu od njega se više ne može očekivati da ima smisla i ljubavi za druge. Nema motivacije za žrtvu, za altruizam, nema zauzetosti u radu, politici, za domovinu, za javni život i šire interese. (2004.)
* * *
Evanđelja nam navješćuju spasonosnu Kristovu ljubav zauzetu za čovjeka, za kompletan njegov život počevši od njego-ve tjelesne uvjetovanosti. Isusovo poslanje s brojnim ozdravljenjima pokazuje koliko je Bogu na srcu i tjelesni život čovjeka. Isus »liječnik tijela i duha« (usp. EV, 47) prihvatio je, poput milosrdnog Samarijanca, čitavog čovjeka te se sažalio i nad njegovom fizičkom bijedom.
Čovjek je »put Crkve« (RH, 14), čovjek tijelom i dušom jedan i nedjeljiv (GS, 14). Crkva je od njezinih početaka u svom poslanju upućena na čovjeka. Svjesna da je nositeljica poruke spasenja koje se ostvaruje u siromaštvu i uvjetovanosti ljudskog života, ona naviješta Isusa koji je prošao svijetom čineći dobro (Dj 10,38). Zauzetost
za život, a to znači za čovjeka, zato spada u vlastito poslanje Crkve. Život čovjeka je bitni sadržaj evanđelja. Izraz »evanđelje života« poručuje da je život sadržaj evanđelja, samo srce evanđelja. Poruka života stoji u središtu Isusove poruke. »Došao sam da imaju život, u izobilju da ga imaju« (Iv 10,10). Vjernost evanđelju sinonim je za vjernost životu i, dosljedno, vjernost poslanju na koje evanđelje potiče: to je poslanje ljubavi koja prihvaća svakoga čovjeka u njegovoj cjelokupnosti. (2005.)
* * *
Isus je došao, kako je sâm rekao, da imamo život i da ga imamo u izobilju (usp. Iv 10,10). U njemu, Drugoj Božanskoj oso-bi, i prije utjelovljenja je bio život: svemu što postade u njoj – Riječi – bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo (usp. Iv 1,4). Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1,26–27). Darovan mu je život i po njemu sva dobra. Čovjek cijeni dobra koja obogaćuju njegov život. Danas smo posebno osjetljivi na svoju slobodu, branimo dostojanstvo osobe i ljudska prava. Želimo biti sretni. No, sve je to moguće samo ako štitimo i cijenimo vlastiti i tuđi život. Nitko ne može dosegnuti sreću i slobodu ako omalovažava život postupcima koji se protive zdravlju, ili svojevoljno dovodi samoga sebe u izazove koji su opasni za život. (2006.)
* * *
Htjeli to ili ne, sudionici smo apokaliptičke borbe između đavla, «ubojice ljudi» i Boga koji hoće da imamo život. Ne smijemo omalovažiti ovu dramatičnu borbu koja svakodnevno uništava mnoge ljudske živote. No, ne smijemo ni obeshrabriti se. Isusovim je rođenjem definitivno započeo plan spašavanja čovjeka, a Isusovo je uskrsnuće zagarantiralo konačnu pobjedu života nad smrću. Ponosni smo što Božji narod na zemlji naviješta i brani vrijednost ljudskog života. Iako je na djelu globalna konspiracija protiv života, s druge strane tisuće mladih u svakom narodu mole i rade u obranu života. Ne svjedoči li to i Europski novogodišnji susret mladih u Zagrebu? Mnogi se katolici, kršćani i nekršćani žrtvuju u svim prigodama u kojima je u pitanju sudbina života. U tolikim se zemljama ljudi, negdje predvođeni i biskupima, javno zalažu za život i protestiraju protiv nasilja nad životom. Ima i kod nas dobrih ljudi koji žrtvuju vrijeme i sredstva da bi pomogli majkama, očevima i djeci u potrebi. Treba istaknuti djelatnost raznih Udruga i Pokreta za život. Zahvaljujući njima mnogi su se novi životi rodili i donijeli sreću. (2007.)
