Piše: dr. Božidar Mrakovčić
Od četiri evanđelja samo Matejevo i Lukino govore o Isusovom djetinjstvu (Mt 1 – 2; Lk 1 – 2). Već sam pogled na naslove jasno pokazuje da se radi o sasvim različitim izvještajima. Matej ništa ne govori o Ivanovom djetinjstvu, o Marijinom pohodu Elizabeti, o popisu pučanstva, putu u Betlehem, jaslama, pohodu pastira, pjesmi anđela, o Isusovom prikazanju u hramu, kao niti o dvanaestogodišnjem Isusu. Luka pak nigdje ne spominje Josipovu muku u vezi s Marijom, pohod mudraca, bijeg u Egipat i pokolj nevine dječice. Kod Mt Isusovo rođenje biva navješteno Josipu, a kod Luke Mariji. Prema Mateju sveta obitelj u trenutku Isusova začeća živi u Betlehemu gdje imaju svoju kuću (Mt 2,11), a kod Luke Josip i Marija su iz Nazareta. Ipak osnovni podaci su im zajednički. Isusovi roditelji su Marija i Josip koji su zaručeni ali još ne žive skupa. Josip je iz Davidovog potomstva. Isusovom rođenju prethodi anđeoski navještaj. Isusovo začeće događa se po Duhu Svetom, a ime Isus određuje mu anđeo. Za dijete se kaže da će biti Spasitelj (Mt 1,21; Lk 2,11) i Sin Božji (Mt 2,15; Lk 1,35). Isusovo rođenje događa se u Betlehemu nakon što su Josip i Marija počeli živjeti zajedno. Oba evanđelista spominju kralja Heroda i zaključuju da je Isus odrastao u Nazaretu.
Mnoštvo pitanja koja traže odgovor
Začuđuje činjenica da mnoge od navedenih informacija u ostatku evanđelja izgledaju potpuno nepoznate. Tako npr. o čudesnim događajima oko Isusova rođenja koji su uznemirili čitav Jeruzalem (Mt 2,3) ne znaju ništa Nazarećani koje sablažnjava upravo Isusovo skromno porijeklo (Mt 13,54s; Lk 4,22). Herod Antipa koji vlada Galilejom u vrijeme Isusovog djelovanja također ništa ne zna o Isusu (Mt 14,1; Lk 9,9) premda je on sin Heroda Velikog koji je želeći ubiti Isusa dao pobiti betlehemsku dječicu (Mt 2,16-18). Ivan Krstitelj koji je Isusa prepoznao dok su još obojica bili u majčinoj utrobi (Lk 1,44) kao odrastao nije siguran je li Isus obećani Mesija ili nije (Lk 7,19; Mt 11,2s). Kada pak usporedimo evanđelja djetinjstva s povijesnim podacima iz onoga vremena pojavljuju se novi problemi. Naime javni događaji o kojima se u njima govori kao što su pojava zvijezde koja je vodila mudrace, Herodov pokolj djece u Betlehemu, popis pučanstva svega svijeta, nitko od povjesničara onog vremena nigdje ne spominje. Kvirinije o kojemu Luka govori kao o upravitelju Sirije u vrijeme Isusova rođenja preuzeo je tu službu tek oko 7. g. poslije Krista. Sve navedene činjenice i pitanja koja iz njih izviru svode se na slijedeće pitanje: Koja je narav ovih izvještaja i kako ih treba čitati?
Važnost književne vrste
Problemi koje smo naveli navode nas na zaključak da se ne radi o povijesnim izvještajima u našem modernom smislu riječi. Evanđelja Isusovog djetinjstva su kao književna vrsta sličnija pripovijestima o čudesnom rođenju važnih povijesnih likova koje su bile uobičajene u starini a kojima se htjelo reći da su važne povijesne osobe dar bogova i da su kao takvi već od svog rođenja uživale njihovu providonosnu pomoć. Najpoznatija takva pripovijest je ona o akadskom vladaru Sargonu (2334.-2279. pr. Kr.) kojega je nedozvoljeno začela i potajno rodila velika svećenica božice Ištar da bi ga potom položila u košaru od rogoza zapečaćenu bitumenom i spustila u rijeku Eufrat. Rijeka je odnijela Sargona sve do sumerskog grada Kiša gdje ga je iz vode izvadio vodonoša Aki. Nemoguće je ne uočiti sličnosti ovog teksta s izvještajem o rođenju Mojsija kojega je njegova majka, želeći ga spasiti od smrti, na identičan način položila u rijeku Nil da bi bio pronađen od faraonove kćeri (Izl 2,1-10). Povjesničar Josip Flavije (37.-100. po Kr.) u svom djelu Židovske starine donosi kasniju razradu ove biblijske priče: Mojsijevo rođenje nagovješteno je u snu njegovom ocu Amramu, a pretkazao ga je i neki pisar; čak je i sam faraon bio u snu na nj upozoren; nakon što su mu mudraci objasnili san faraon je naredio pokolj nad tek rođenom djecom. Kako ne uočiti sličnost između ove priče i Matejevog izvještaja o Isusovu rođenju? Čudesni izvještaji o rođenju slavnih povijesnih likova koje nalazimo kako u Bibliji tako i izvan nje sugeriraju nam na koji način valja čitati evanđelja Isusovog djetinjstva. Ne tako da svaki čudesni detalj u njima gledamo kao povijesnu činjenicu, nego kao način izražavanja kojim su se evanđelisti poslužili kako bi navijestili radosnu vijest od koje nema radosnije, čudo od kojega nema ništa čudesnije da je u Isusu Bog grešnom svijetu kao Spasitelja i obećanog Mesija poslao, ne tek nekog posebnog čovjeka, nego svojega vlastitog Sina.
U skladu s prošlim i budućim
Evanđelja djetinjstva su puna starozavjetnih citata i aluzija kojima se uporno naglašava da je Isus obećani Spasitelj, novi Mojsije, Emanuel, zvijezda koja izlazi iz Jakova (Br 24,7,17), i na taj način u skladu su sa cjelokupnom prethodnom poviješću spasenja koja se u Isusu ispunja.
S druge strane evanđelja djetinjstva unaprijed pretkazuju i kakvo će biti Isusovo poslanje i kako će na nj ljudi odgovoriti. U Matejevom izvještaju Josip čija pravednost nadilazi onu zakonsku svojom otvorenošću i poslušnošću slika je svih Židova koji će prihvatiti Isusa kao Mesiju. Mudraci pak predstavljaju pogane otvorene prirodnoj objavi koje će riječ Božja dovesti do Mesije. Herod i jeruzalemski pismoznanci predstavljaju pak Pilata i vođe Židova koji će neuspješno pokušat ukloniti Isusa. Kao dijete Isus će smrt izbjeći bijegom, a kao odrastao će je pobijediti uskrsnućem. U Lukinom evanđelju djetinjstva nalazimo pak čitav niz pozitivnih likova (Zaharija, Elizabeta, pastiri, Šimun, Ana) kojima Luka u prvi plan stavlja radosno prihvaćanje Isusa od onih najmanjih. Kao najsvjetliji lik Luka ocrtava Mariju koja svojom vjerom, slušanjem i vršenjem Božje riječi predstavlja model učeništva. Evanđelja djetinjstva nam dakle otkrivaju odmah na početku tko je Isus, kakvo je njegovo poslanje i kakav treba biti naš odgovor. Spasenje koje Isus donosi valja prihvatiti u vjeri, poslušnosti, pravednosti i zahvalnoj radosti.
