Blagdan sv. Martina, zaštitnika grada Malog Lošinja, proslavljen je u petak 11. studenoga 2022. procesijom od crkve svetog Martina do župne crkve Rođenja BDM u kojoj je svečano misno slavlje prevodio mons. Ivan Milovan, umirovljeni porečko-pulski biskup uz koncelebraciju šestorice svećenika.
U procesiji i misnom slavlju su sudjelovali brojni vjernici, predstavnici gradskih vlasti predvođeni gradonačelnicom Anom Kučić te predstavnici javnih službi. Pjevao je župni zbor i svirao Puhački orkestar. Svečano misno slavlje animirali su članovi župnog zbora iz Malog Lošinja i župnog zbora iz Nerezina, pod ravnanjem gospođe Brune Vlakančić, a za orguljama je svirao vlč. Silvio Španjić.
Prije završnog blagoslov,a djeca su prigodnim igrokazom i pjesmom čestitali župljanima zaštitnika grada. Program su s njima pripremile sestre Službenice Milosrđa- Ančele.
Mons. Ivan Milovan je u nadahnutoj i poticajnoj propovijedi između ostaloga istaknuo kako je sveti Martin darujući polovicu svoga plašta ne samo ogrijao siromaha već je zaslužio gledati Isusovo lice. Iz ovog „plodnog gubitka“ možemo izvući tri poruke. Prva poruka je da čovjek dopušta Bogu da preko njega čini dobro – dajući pola svog plašta, a drugu polovicu ostavljajući sebi, Martin je pokazao da obojica imaju jednako dostojanstvo koje ne dolazi od čovjeka već od Boga. Druga poruka: plašt je dio vojničke uniforme, a svaka uniforma je stvar identiteta- pokazao je da svaka vlast ima poslanje brinuti se za siromašne. Treća poruka bi bila da svaki čovjek treba cijeniti i tuđi i svoj život.
Sveti Martin osobito bi mogao biti blizak onima koji danas lako izgaraju na poslu toliko da su u stanju zaboraviti sve svoje potrebe i zanemariti sebe, znati se očuvati ne znači biti sebičan nego je riječ o temeljnom zahtjevu da se očuva vlastiti život kao dar.
Za Mali Lošinj može se reći da je mjesto na hrvatskom Jadranu koje krase tri mladosti, prva mladost je doba intenzivne lošinjske poljoprivrede koje seže negdje u 13. stoljeće. Na temeljima glagoljaškog zanosa podignuta je u 15. stoljeću crkva sv. Martina. Druga lošinjska mladost dogodila se u 18. st. kada se Lošinjani počinju baviti pomorstvom i brodogradnjom; svećenici su i ovdje odigrali ključnu ulogu, poučavali su dječake pomorstvu a iz toga se kasnije razvija Pomorska škola u 19. stoljeću. Svećenici i časne sestre daju veliki doprinos u otvaranju Lošinjske bolnice i služenju u njoj bolesnicima. Treću mladost Lošinj doživljava s turizmom, pogotovo zdravstvenim.
Kao vjernici znamo da je sada došlo vrijeme za četvrtu povijest Malog Lošinja koja ovisi o tome koliko će ovo mjesto biti blizu svojim kršćanskim korijenima i koliko će živjeti od svojih kršćanskih vrednota.
Otvorimo srca moćnom zagovoru svetog Martina, kao osobe, a ni kao narod ne možemo se izgubiti ako čuvamo svoj vjernički identitet. Molimo svetog Martina da s naših života nikad ne skine polovicu plašta, jer ta nam polovica, dokle god pristajemo njome se zaogrnuti, jamči da ćemo i kao Crkva i kao narod ostati čitavi. Sveti Martine, biskupe, moli za svoj Mali Lošinj i sve njegove ljude!
Dan uoči samog blagdana duhovnu pripravu je vodio mons. Ivan Milovan slavljem svete mise i prigodnim predavanjem o svećeniku Miroslavu Bulešiću, našem mučeniku i blaženiku.
Na kraju misnog slavlja malološinjski župnik i dekan Lošinjskoga dekanata vlč. Roberto Zubović pozdravio je i čestitao svim okupljenim župljanima blagdan sv. Martina, nebeskog zaštitnika, uzora svetosti i ljubavi prema bližnjemu.
