Na svetkovinu Svih svetih krčki je biskup mons. Ivica Petanjak predvodio misno slavlje u katedrali u Krku. Koncelebrirala su šestorica krčkih svećenika i redovnika, a pjevanje animirao katedralni zbor.
Propovijed mons. Petanjka donosimo u cijelosti.
„Uistinu je neizmjerna današnja svetkovina Svih Sveti, jer se nalazimo u zajedništvu svih spašenika od postanka svijeta. Slavimo i častimo sve one svece kojima se svaki dan obraćamo u svojim molitvama i s kojima smo na ti, jer su oni jednostavno dio nas i ne može proći dana a da ih se ne sjetimo i ne uputimo im kakvu svoju zahvalu i molitvu, osobito kad smo u takvom stanju i ne vidimo izlaza i kada su oni naši nezamjenjivi savjetnici.
Danas su s nama svi oni koje častimo svaki dan kroz kalendarsku godinu, ali i oni kojih nema zapisanih ni u jednom kalendaru, nego samo u našem srcu i čiji se život zauvijek urezao u našu memoriju i oblikovao nas takvima kakvi jesmo. S nama su danas i oni kojih se više nitko na ovom svijetu ne sjeća i ne pamti i nitko im ne zna imena doli Boga jedinoga. Svima njima danas iskazujemo svoju hvalu i molimo ih da misle na nas i da nas ne zaborave, jer živimo i jesmo samo ako smo u Bogu, kao što su svi oni.
Svatko od tih svetih imao je neki svoj put života i svoj put posvećenja, ali im je svima bilo jedno zajedničko: u nekom trenutku svog života otvorili su se Bogu, jer su osjetili da se s njima nešto događa, da se od njih nešto očekuje, da se moraju pokrenuti i donijeti neku odluku u svom životu i uputiti se baš tim putem koji je mogao biti, i često je, potpuno drugačiji od puta obitelji iz koje potječu i okružja u kojem se nalaze. Svatko od njih je, poput praoca naše vjere, Abrahama, morao imati neki svoj izlaz iz sebe i iz te sredine u kojoj se do tada kretao.
Taj trenutak milosnog Božjeg pohoda i našeg otvaranja njemu i našeg izlaska iz nas nije morao i najčešće nije spektakularan – ne radi se ni o kakvim mističnim zanosima, iskustvima, padanjima u trans ili viđenjima, nego se dogodio jednostavno po nekoj osobi koja nam je bliska ili po nekom slučajnom susretu ili po događaju koji može biti tako mali da ga drugi uopće ne bi primijetio, a nama je cijeli život okrenuo naopačke i usmjerionas u potpuno drugačijem pravcu.
Koji bi to momenti, stanja ili osobe bili koji bi toliki trag na nas ostavili? Donosi ih današnje evanđelje. Riječ je o čuvenim Blaženstvima, koje zovemo Isusov manifest, Isusov program, Isusova velika povelja, Isusov stil života.
Većina prisutnih znala bi nabrojiti bar neka od tih blaženstava: blago siromasima duhom, blago ožalošćenima, blago krotkima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima, blago čistima srcem, blago mirotvorcima, blago progonjenima zbog pravednosti, blago vam kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas, radujte se i kličite velika je plaća vaša na nebesima (usp. Mt 5, 1-12).
Tko su ti blaženici, odnosno sretnici. Jer blaženstvo i sreća su istoznačnica. Blažen je onaj tko nije zatvoren u samog sebe i u svoj svijet, nije sam sebi dostatan, nije pun sebe.
Blaženstvo i sreća se mogu postići samo ako se otvorimo prema drugima. Blaženi su oni koji ovim svijetom hodaju širom otvorenih očiju, koji vide i osjećaju potrebe drugoga, čuju njihove nevolje i žive ih kao da su njihove, ne stoje na mjesto i nisu promatrači, niti samo navijači, nego su igrači.
Ako poznate životopis bilo kojeg sveca znadete da se kod svakoga od njih nešto pokrenulo, nije mu dalo mira, progonilo ga je, zato jer je nekoga ili nešto vidio, čuo, doživio, susreo.
To su milosni pohodi Božji koji te ne ostavljaju na miru dok nešto ne učiniš, dok se ne pokreneš. Bog uvijek tjera na akciju. Učiniti nešto za drugoga. U tome ćeš naći odgovore na sva svoja traženja i sva svoja pitanja.
Mnogi su danas potpuno dezorijentirani, izgubljeni, očajni, depresivni, ne znaju što bi od sebe i što bi sa sobom samo zato što se nikada nisu zapitali: za koga sam ja na ovom svijetu? Za koga (za što) živim? Dakle, nije osnovno pitanje tko sam, nego za koga sam!
Svi Sveti imaju za sve nas samo jednu poruku: »Ne vrti se oko sebe, ne stavljaj sebe u središte svijeta, nego gledaj svijet oko sebe i pitaj se za koga sam ja u ovom svijetu. Poslan sam za nekoga i za nešto, imam poslanje, misiju koju trebam izvršiti. Kome ja mogu biti bližnji? Kome se mogu ponuditi? Kome mogu poslužiti? Za koga mogu nešto dobro učiniti?«
Zašto je to bitno? Zato što se Bog nama neprestano nudi i daje, neprestano nam dolazi i daje neke signale. A mi smo stvoreni na sliku njegovu. Nosimo njegove gene u svome biću i ne možemo postići sreću i smisao svog života ako zanemarimo taj životni kod koji je u nama i koji nas čini da budemo ljudi, razumna i odgovorna bića, koja se mogu ostvariti, postići svoj smisao i na koncu spasenje, samo ako smo u suodnosu s drugim.
Evanđeoska Blaženstva proizlaze iz ekstremno teških, vrlo nesigurnih situacija i netko će se zapitati je li moguće biti sretan u situacijama neuspjeha? Isus hrabro predlaže svojim učenicima radikalan životni stil koji uključuje ne samo djelovanje, već i način gledanja, čitanja života, način suočavanja s njim iznutra.
Sin Božji se utjelovio u ovaj konkretni svijet bez uljepšavanja, a onda je tom i takvom svijetu ponudio jednu drugačiju perspektivu i viziju da pokaže da svijet i čovjek u njemu nije samo ono što je, nego i ono što može biti i postati. Blaženstva nisu apstrakcija, nisu pojmovi i ideje, nego su konkretne osobe. Blaženi su oni koji žive u ovom svijetu, prihvaćaju i polaze od ovoga svijeta i nošeni Kristovim Duhom svojim životom potvrđuju da je moguće i drugačije. Kao što je moguće nekog uvrijediti, moguće je i oproštenje tražiti. Kao što je moguće suze natjerati, moguće ih je i otrti. Kao što je moguće ratovati, moguće je i u miru živjeti.
Isus svojim životom svjedoči da uvijek postoji alternativa postojećem stanju. A to isto potvrđuju svi sveti koje danas ne samo da slavimo, nego od njih pokušavamo i nešto naučiti i sami u život sprovesti.”
IŽ
