U Malinskoj, u hotelu „Malin“, u organizaciji Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije, od 18.-20. studenog 2016. održana je 14. po redu Obiteljska škola Riječke metropolije na temu: „Obitelj pred izazovima suvremenih oblika ovisnosti“, a predavačica je bila Bernardica Juretić Rožman.
Okupilo se ukupno 70-ak obitelji sa dvjestotinjak djece. Iz naše biskupije sudjelovalo je petnaestak obitelji, a na čitavom programu sudjelovao je i mons. Valter Župan, umirovljeni biskup i donedavna predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj.
Predavačica je u svojem izlaganju ponajprije govorila o svom osobnom životnom putu sestre Bernardice, osnivateljice prve hrvatske terapijske zajednice „Susret“ koja se bavila radom s ovisnicima.
Govorila je, zatim, o tome da u Hrvatskoj danas, prema statističkim podacima, ima preko 30.000 registriranih ovisnika, ali se taj broj odnosi samo na konzumente droge i alkohola, dok se za modernije oblike osvisnosti kao što su kocka i internet još uvijek ne vode podaci o broju oboljelih. Rečeno je da je danas u svijetu, za razliku od nekadašnjeg konzumiranja klasičnih droga, sve naglašenija tendencija uzimanja sintetičkih droga, koje su znatno opasnije, te različitih sredstava za smirenje koja se također sve neumjerenije uzimaju.
U poslijepodnevnom dijelu predavanja bilo je više riječi o onome s čime se nažalost svi već pomalo susrećemo i borimo u svojim obiteljima, a to su ekrani, koje god vrste bili. Poražavajuća statistika govori da mladi danas u svom životu prosječno provedu oko 11.000 sati pred školskom pločom, a pred različitim ekranima 15.000 sati. Djeci je, prema rječima predavačice, i dalje najprivlačniji medij TV. Podatak da prosječni 12-godišnjak koji redovito gleda komercijalne televizije vidi više od 12.000 ubojstava i 100.000 ostalih oblika nasilja, djeluje zastrašujuće. Dosta se govorilo i o novim oblicima nasilja tj. o elektronskom nasilju ili tzv. cyberbullyingu, o ovisnosti o mobitelu te internetu koja se primjećuje već u nižim razredima osnovne škole.
Iz svog bogatog iskustva u radu s ovisnicima predavačica je roditeljima naglasila i na što obratiti pažnju kako bi uočili uzima li njihovo dijete opojna sredstva.
Izneseno je puno korisnih informacija o ovisnosti i o tome kako se boriti s njome. No, ono što većina polaznika obiteljskih škola drži najkorisnijim su zapravo radionice na kojima se, u manjim skupinama, zadane teme još bolje razrađuju i razmjenjuju se iskustva. Roditeljima je često utješno čuti da ima još onih koji se bore s istim problemima s kojima se i oni sami bore, a još utješnije kad su ti drugi ljudi kroz taj problem uspješno prošli i svjedoče o tome samo kao o jednoj, doduše mukotrpnoj, fazi života.
Ono što dodatno obogaćuje ove Obiteljske škole je paralelan rad s djecom. Djeca su, ovisno o uzrastu razvrstana u manje skupine s kojima rade odgajatelji i uz igru, na njima prilagođen način, obrađuju se zadane teme. Na kraju, a to je ono što najviše vole, sve što su radili mogu prezentirati roditeljima na za to predviđenom programu subotom uvečer.
Iz godine u godinu sve više obitelji pohađa obiteljsku školu. Ima dosta „redovitih“ polaznika koji se uvijek iznova vraćaju, a ohrabruje i činjenica da ima i onih novih, mladih, tek vjenčanih. Organizatori se jako trude i odlično im ide, svaka im pohvala na tome. Nadamo se da će na budućim obiteljskim školama u većem broju prisustvovati i naši svećenici, barem na nekom djelu programa, te pozvati obitelji iz svojih župa na sudjelovanje.
Ljubica i Dean Kosić
