Od 5. do 8. listopada u Santiagu de Composteli održao se VIII. svjetski kongres za Pastoral Turista. Povijesne veze između Santiaga i Jeruzalema, dva od tri velika središta kršćanstva uz Rim, te trenutna situacija kršćanskog stanovništva u Svetoj zemlji bili su u središtu izlaganja kardinala Leonarda Sandrija, monsinjora Juliána Barria i Njegovog Blaženstva Pierbattiste. Pizzaballa. Kongres je završio hodočašćem. Delegat HBK-e na ovom Kongresu bio je povjerenik krčke biskupije za pastoral turista i pomoraca vlč. Milivoj Guszak, član Vijeća HBK za pastoral turista.
«Turizam i hodočašće. Putevi Nade» moto je VIII. Svjetskog kongresa turističkog pastorala, kojeg zajednički organiziraju Nadbiskupija Santiago de Compostele, Dikasterij za cjeloviti ljudski razvoj i Španjolska biskupska konferencija (CEE), koji se održava u gradu Santiago de Compostela, od 5. do 8. listopada, uz sudjelovanje oko 170 stručnjaka i oko 400 onlinepratitelja iz različitih dijelova svijeta koji analiziraju stvarnost turizma s pastoralnog gledišta. Kongres će završiti ove subote nakon prijeđene posljednje dionice Camino de Santiago i Hodočasničke sv. Mise.
Kardinal Omella: “Stanovnici drugih mjesta kao braća”
Dan je započeo interventom predsjednika Španjolske biskupske konferencije, kardinala Juana Joséa Omelle, koji je održao izlaganje o Putujućem čovjeku u multikulturalnom i multireligijskom društvu, u svjetlu učenja pape Franje. Za kardinala Omellu, Kongres je “dragocjena prilika u svijetu u kojem smo vrlo mobilni, da upoznamo ljude i prihvatimo stanovnike drugih mjesta kao braću”. Po njegovom mišljenju, “moramo proširiti naša srca, jer postoje druga bogatstva i blagodati koje treba prepoznati i voljeti”. Osim toga, dodao je, “to nam također omogućuje da živimo veliku Papinu želju za izlazećom Crkvom, da idemo u svijet kako bismo obznanili Isusov nauk, jer nas Božja prisutnost okuplja i potiče da živimo u nadi i u suživotu sa svim narodima zemlje”.
Monsinjor Barrio: Hodočašće ima ljudsku i kršćansku dušu.
Hodočašće je bilo središnja okosnica interventa mons. Juliána Barria, nadbiskupa Santiaga, koji je govorio o ovom posebno važnom fenomenu u Rimu, Jeruzalemu i Composteli, gdje se slavi Sveta godina. Citirajući riječi Ricarda Blázqueza, monsinjor Barrio podsjetio je kako je „hodočašće mnogo više od sporta, mnogo više od pustolovine, mnogo više od turističkog putovanja, mnogo više od kulturne rute kroz divljenja vrijednim spomenicima, nijemim svjedocima svjetske povijesti. Ne poričući značenje drugih dimenzija putovanja, hodočašće u sebi ima ljudsku i kršćansku dušu” i “bez te duše put bi sam za sebe bio inertna stvarnost”. Također je podsjetio kako se Camino de Santiago „čini iz pokore“ i da se „prava vrijednost sastoji u tome da bude ruta za ljudski duh koji se buni protiv nestajanja pod gušenjem same imanencije. To je kao prosvjed hodočasnika protiv onoga što ga okružuje i nudi mu današnje društvo. U društvu ranjenom gnosticizmom, hodočasnik ponovno otkriva prirodu i miri se sa stvorenim, otvara se kontemplaciji, osjećajući se ovisnim i ograničenim, zbog čega cijeni gostoljubivost i dobrodošlicu, te spoznaje da smisao nalazi u povijesti, a ne u ideologiji, znajući da će sutra odražavati nadu današnjice. Hodočasnik se na grob Apostola susreće s apostolskom tradicijom koja utemeljuje našu vjeru”.
Njegovo Blaženstvo Pierbattista Pizzaballa: Vrijednost hodočašća
Jeruzalemski latinski patrijarh, blaženstvo Pierbattista Pizzaballa, osvrnuo se na fenomen hodočašća u Jeruzalem i govorio o aktualnoj situaciji kršćanskog stanovništva u Svetoj zemlji. Ne treba zaboraviti da je Jeruzalemski Camino najduža međunarodna i kulturna hodočasnička ruta mira na svijetu. Patrijarh je delegate VIII. Kongresa podsjetio kako je Jeruzalem srce Svete zemlje, sinteza Božjeg djelovanja za dobro cijelog čovječanstva, “mjesto par excellence”. U prezentaciji temeljenoj na biblijskim citatima govorio je o podrijetlu hodočašća, podsjećajući kako su Židovi koji nisu živjeli u Jeruzalemu morali tri puta godišnje hodočastiti u glavni grad te kako je hodočašće u Jeruzalem u Isusovo vrijeme bilo vezano uz vjerske, povijesne, kulturne i gospodarske elemente. O situaciji u Svetoj zemlji, mjestu kulturnog i vjerskog suživota, istaknuo je kako su “naši kršćani često stranci u vlastitoj zemlji”, budući da ne smijemo zaboraviti da je Jeruzalem danas sveti grad u kojem supostoje tri monoteističke religije; židovi, kršćani i muslimani. Njegovo Blaženstvo je delegate upoznao s tim kako je „Katolička Crkva u ovom kontekstu vrlo mala“, ali još uvijek ima svećeničkih zvanja. U održanju i razvitku lokalne kršćanske zajednice Jeruzalemske biskupije pomogla su dva sjemeništa i svećenici „čije je služenje vrlo vrijedno”, te više od stotinu katoličkih škola, kao i biblijskih centara, skloništa, bolnica i sirotišta.
Kardinal Sandri: Hodočašće kao odlazak iz vlastite zemlje
Kardinal Leonardo Sandri, prefekt Dikasterija za istočne Crkve, usredotočio se na “Značenje i vrijednost hodočašća u vjeri i životu istočnih Crkava”. Polazeći od Abrahamova lika, Kardinal je rekao da „slika hodočašća kao izlaska iz vlastite zemlje nije daleko od našeg vremena, a još manje strana našim očima. Sjetimo se različitih egzodusa koje su vjernici nekih istočnih Crkava doživjeli u prošlosti i nastavljaju doživljavati u sadašnjosti”. U tom smislu potrebno je biti svjestan da se istočne Crkve bitno razlikuju po tome što su tradicionalno hodočasničke zemlje. Sjetimo se jeruzalemske Crkve koja ima milost čuvati mjesta Kristove povijesne prisutnosti na ovoj zemlji. Kardinal Sandri je pozvao da se podsjetimo da su istočne Crkve također one koje čuvaju hodočasničke ciljeve. No, nije dovoljno samo prisjećati se, potrebno je odati dužnu zahvalnost kršćanima Bliskog istoka koji su, kao čuvari ovih mjesta, živo kamenje koje u ratom razorenim zemljama, u boli i nepravdama drži građevinu Crkve i Evanđelja. Kardinal je istaknuo da “hodočašće ima i tipičnu dimenziju jer je znak zajedništva istočnih i zapadnih vjernika”. Doista, zbog trenutne situacije, hodočašće za neku istočnu braću postaje mogućnost povratka kući. Konkretno mislim na zajednice dijaspore. Hodočašće je, dakle, i povratak na izvore, na korijene spasenja. Sjetimo se kršćana Izraela, Palestine, Egipta, Jordana, Libanona, Sirije i Turske koji se potaknuti različitim situacijama vraćaju svojim domovima.
Turizam u socijalnom nauku Crkve
Promišljanje fenomena turizma temeljem socijalnog Nauka Crkve bio je još jedan od aspekata kojima se bavila ova konferencija, posebno u interventu novinara specijaliziranih za turizam Ramóna de Isequilla Real de Azúa i Juana Francisca Rivera, predsjednika SKAL-a International Madrid, koji je govorio o potrebi promicanja pozitivnih elemenata i pokušaju ispravljanja onih negativnih poput propadanja kulturne i ambijentalne baštine, gubitak vrijednosti i ljudskog dostojanstva.
U potrebi da se osvijetle sve društvene stvarnosti na polju turizma, u prezentacijama Marcele Villares i Maríe Francisce Sánchez predstavljeni su problemi neobuzdanih zabava ili seksualnog iskorištavanja na određenim turističkim destinacijama.
Dan je završen interventima mons. Juana C. Cárdenasa, biskupa Pasta (Kolumbija), koji je govorio o integriranom sustavu upravljanja i evangelizacije za novu evangelizaciju. Predstavio je kulturnu baštinu, turizam, obrazovanje i socijalni pastoral na području svoje biskupije, te interventom poljske teologinje i bibličarke Bárbare Strzalkowke koja je prezentirala Projekt osposobljavanja u službi pastorala turizma na Sveučilištu Stefan Wyszynski. Svoje izlaganje je zakljulila urazmišljanju o kulturnoj i vjerskoj vrijednosti hodočašća u ropskom svijetu, kao elementu i stupu evangelizacije.
Zaključak kongresa
8. Svjetski Kongres za pastoral turizma završio je, 08. listopada posljednjim izlaganjima govornika. i raspravom u koja je nastojala pronaći zaključke i snagu za predstojeće pastoralne izazove na polju turizma. U popodnevnim satima uslijedilo je hodočašće delegata od Mount do Gozo do katedrale u Composteli, gdje se u 19.30 sati služila hodočasnička sveta misa.
