Piše: dr. Božidar Mrakovčić
A neki posumnjaše (Mt 28,17)
Sva četiri evanđelja u svom završnom dijelu donose izvještaje o ukazanjima uskrslog Gospodina. Matej tako izvještava najprije o ukazanju ženama dok su se vraćale s praznoga groba gdje im je anđeo navijestio radosnu vijest o Isusovu uskrsnuću i poslao ih da ju prenesu učenicima (Mt 28,1-10). Matej zaključuje svoje evanđelje ukazanjem jedanaestorici na brdu u Galileji (28,16-20). Zanimljivo je u ovom drugom izvještaju primijetiti reakciju jedanaestorice na ukazanje Uskrsloga: „Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.“ (Mt 28,17). Možda katkada pomislimo da je bilo lako vjerovati u Isusa onima koji su ga vidjeli uskrsloga. Skloni smo misliti da je vjera potrebna samo za one stvarnosti koje ne možemo svojim očima vidjeti. Kad je u pitanju uskrsli Isus čini se da ipak to nije tako. Sva jedanaestorica su ga vidjela, a opet nisu svi odmah povjerovali da se radi o Isusu, nego su neki posumnjali. Kako su mogli posumnjati kad su Isusa gledali vlastitim očima?
Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima (Lk 24,16)
U Lukinom evanđelju žene na grobu vide anđele i čuju radosnu vijest o Isusovu uskrsnuću, ali Isus im se ne ukazuje. Ne vidi ga još ni Petar koji trči na grob (Lk 24,1-12). Slijedi opširan izvještaj o Isusovom ukazanju dvojici učenika iz Emausa (Lk 24,13-35). Ali gle čuda! Vide uskrslog Isusa, ali ga ne prepoznaju. Misle da se radi o nepoznatom putniku koji im polako postaje dragim suputnikom. Tek nakon što im je putem, protumačivši Pisma, pokazao da je u Božjem planu bilo da Krist po križu i smrti uđe u svoju slavu i nakon što je u kući za stolom pred njima uzeo kruh, izrekao blagoslov, razlomio te im davao (usp. Lk 24,30) učenici prepoznaše u suputniku uskrslog Isusa (Lk 24,31). Zanimljivo je uočiti da dvojica učenika uopće nisu tužni što im je Isus odmah „iščeznuo s očiju“, nego se sretni vraćaju u Jeruzalem, gdje ih dočekuje vijest da se Isus u međuvremenu ukazao i Šimunu Petru (Lk 24,34). Dok oni o tome razgovaraju Isus im se ponovno ukazuje. Oni zbunjeni i preplašeni misle da vide duha pa ih Isus mora uvjeriti da je on. Poziva ih da mu opipaju ruke i noge. I ne samo to, nego uzima komad pečene ribe i pred njima jede (usp. Lk 24,36-42). Sigurnost da su učenici zaista povjerovali da je to Isus imamo tek nakon što ih, za vrijeme Isusova uzašašća na nebo, gledamo kako mu se ničice klanjaju i potom s velikom radošću vraćaju u Jeruzalem (Lk 24,52).
Mislila je da je to vrtlar (Iv 20,15)
U Ivanovom evanđelju je Marija Magdalena ta koja otkriva prva da je grob prazan u što se poslije uvjerava i Petar zajedno s učenikom kojega je Isus ljubio (Iv 20,1-10). Ivan potom izvještava kako se Isus na grobu ukazuje Mariji Magdaleni. I ona ga isprva ne prepoznaje nego misli da je vrtlar. Tek kad joj se Isus obraća imenom „Marijo!“ prepoznaje u njemu svoga Učitelja (Iv 20,11-18). Isus se potom ukazuje jedanaestorici (Iv 20,19-23). Da bi ga prepoznali pokazuje im rane na rukama i na boku. Tek tada uspijevaju povjerovati, što pokazuje njihova radost: „I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“ (Iv 21,20). Uzevši sve ovo u obzir, Toma, koji traži da Isusa vidi i opipa da bi tek onda povjerovao, i ne odskače previše od ostalih učenika (Iv 20,24-29).
U posljednjem poglavlju svoga evanđelja Ivan izvještava o ukazanju Uskrsloga učenicima na Galilejskom jezeru (Iv 21,1-14). Isus stoji na obali i razgovara s učenicima koji se barkom vraćaju iz besplodnog noćnog ribolova. Nisu ni 100 m (oko 200 lakata) daleko od kraja, a opet ga ne prepoznaju. Tek nakon što su na njegovu riječ ponovno bacili mreže u jezero i ulovili čak 154 riba ljubljeni učenik ga prepoznaje i veli Petru: „Gospodin je!“ (Iv 21,7). Kad su se poslije svi našli s Isusom na obali gdje ih je čekao već pristavljeni doručak Ivan nadodaje da se nitko od učenika više nije usudio upitati Isusa: „Tko si ti“. Znali su da je Gospodin (usp. Iv 21,12).
Ukazao im se u drugom obličju (Mk 16,12)
Kraj Markova evanđelja ne donosi niti jedan novi izvještaj o ukazanjima Uskrslog nego sažima one o kojima drugi evanđelisti govore (Mk 16,9-20). Zanimljivo je ipak primijetiti Markov izričaj da se Isus dvojici učenika na putu u Emaus ukazao u „drukčijem obličju“ nego prije Mariji Magdaleni (Mk 16,12). Osim toga evanđelist naglašava da jedanaestorica nisu povjerovala niti Mariji Magdaleni, niti dvojici učenika (Mk 16,11.13). Zato Isus, kad se na koncu ukazao i njima, prekorava njihovu „nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih“ (Mk 16,14).
Mogući razlozi
Zašto evanđelisti naglašavaju da učenici i Marija Magdalena tako teško prepoznaju uskrslog Isusa? Razlog može biti apologetski. Evanđelisti žele pokazati da učenici nisu lakovjerno iščekivali da će vidjeti uskrslog Isusa nego je to za njih bilo iznenađenje što dokazuje autentičnost ukazanja.
Razlog je međutim prije svega teološki. Evanđelisti žele na ovaj način pokazati da uskrsli Isus ima drukčije tijelo u odnosu na ono prijašnje, nije više fizičko nego duhovno. Razlikuje se od onog prvog, reći će sv. Pavao, kao što se biljka razlikuje od sjemena iz kojeg je izrasla (1 Kor 15,37-38).
Magdalena prepoznaje Uskrsloga tek po njegovoj riječi, dvojica učenika u lomljenju kruha, učenici na Galilejskom jezeru u čudesnom ribolovu, dakle po nečemu što je Isus prije svoje smrti činio. Evanđelisti međutim žele reći da preko ovih istih znakova i mi danas možemo prepoznati prisutnost uskrslog Gospodina među nama: u riječi, u euharistiji, u uspjehu evanđelja.
Poteškoće učenika u prihvaćanju Isusova uskrsnuća ohrabrenje su nam na našem putu vjere. Isusov prijekor učenicima zbog toga što nisu vjerovali svjedocima uskrsnuća je i nama upućen. I mi smo pozvani vjerovati svjedočanstvu evanđelja i tako biti uvršteni među blažene koji vjeruju premda nisu vidjeli (Iv 20,29). A dokaz da smo povjerovali u Uskrsloga bit će radost koja je ispunila i apostole. Neka nas uskrsna radost sve ispuni i prožme novom nadom.
