Ženo što ja imam s tobom?

dr Bozidar Mrakovcic

Piše: dr. Božidar Mrakovčić

Evanđeoski izvještaj o svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2,1-12) i o preobrazbi vode u vino svima nam je dobro poznat jer se vrlo rado čita na vjenčanjima. Nedavno proglašen svetim, papa Ivan Pavao II., prijatelj Hrvata, uvrstio je ovo znamenje u otajstva svjetla krunice Blažene Djevice Marije: „… koji je za nas vodu u vino pretvorio“. Ovaj događaj je dakle toliko važan i znakovit da smo pozvani o njemu razmišljati moleći krunicu kako bismo se otvorili daru koje nam ovo otajstvo donosi.

Važnu ulogu u ovom događaju igra Isusova majka. Zanimljivo je uočiti da joj evanđelist ne navodi ime nego je predstavlja isključivo s obzirom na njezinu ulogu u odnosu na Isusa. Kad bismo imali samo Ivanovo evanđelje uopće ne bismo znali kako se Isusova majka zove. Naime evanđelist Ivan dovodi Mariju na evanđeosku scenu još samo jedanput i to na Kalvariji, pred samu Isusovu smrt na križu. I ponovno joj ne spominje ime nego kaže da je uz Isusov križ, uz dvije Marije, stajala i „Isusova majka“ (Iv 19,25). Majka je simbol ljubavi, nesebičnosti, brige; ne samo da svoju djecu rađa, nego se za njih brine, pa i onda kada ta djeca odrastu. Isus je odrastao okružen Marijinom majčinskom brigom i ljubavlju nazivajući je majkom.

Od majke postaje žena
Na svadbi u Kani Galilejskoj uz preobrazbu vode u vino događa se još jedna preobrazba. Isus svoju majku ne naziva više majkom nego ženom. Ovoj promjeni prethodi Marijino majčinsko oko koje primjećuje da je na svadbi ponestalo vina i njezina želja da pomogne posredujući kod svoga sina Isusa. Zanimljivo je primijetiti da se Marija ne obraća Isusu molbom ili zahtjevom, nego jednostavno mu daje do znanja: „Vina nemaju“ (Iv 2,3). Ne pravi na njega pritisak niti mu kaže što treba učiniti, ali mu daje do znanja da s povjerenjem računa na njegovu pomoć. Ne možemo ne ostati zadivljeni pred ovolikom Marijinom pažnjom prema zaručnicima i obazrivošću prema Isusu.

Tim više iznenađuje Isusova reakcija, odnosno njegove riječi koje upućuje svojoj majci: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ (Iv 2,4). Ove Isusove riječi čine nam se čudnima, čak i grubima, u najmanju ruku neprimjerenima da ih sin upućuje vlastitoj majci. Kako si Isus ovakvo što može dozvoliti? Nije li ovim riječima povrijedio svoju majku? Marijina reakcija na ovakve Isusove riječi ne odaje povrijeđenost, nego posvemašnje povjerenje u Isusa koje otkrivaju riječi koje upućuje slugama: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). Ako ove Isusove riječi za Mariju nisu uvreda, što one znače?

„Što ja imam s tobom?“
Izraz „Što ja imam s tobom?“ semitski je način izražavanja kojim onaj koji je napadnut protestira protiv ponašanja agresora, odnosno onaj od kojega se nešto traži odbija molbu jer se to na neki način njega ne tiče. Tako u Knjizi sudaca čitamo o sucu Jiftahu koji šalje poslanike kralju Amonaca s porukom: „Što ima između tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?“ (Suci 11,12). Primjer odbijanja molbe imamo u riječima proroka Elizeja koji navedenim izrazom odbija proročku uslugu izraelskom kralju: „Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!“ (2 Kr 3,13; usp. 2 Sam 16,10; 19,23).

Znače li Isusove riječi upućene Mariji u Kani Galilejskoj protest ili odbijanje? U konačnici Isus uslišava Marijinu diskretnu i ustrajnu molitvu punu povjerenja, ali s određenim odmakom kojim je želio poručiti da prvotni kriterij njegova mesijanskog djelovanja nije prvenstveno neka ljudska potreba, pa niti molba njegove majke, nego isključivo volja njegovog nebeskog Oca. Do sada je Marija kao majka imala na Isusa veliki utjecaj kao što to svaka majka ima na svoga sina. U Kani Galilejskoj Isus započinje svoje mesijansko djelovanje. Odsada će jedini kriterij njegovog djelovanja biti Božja volja.

Ženo, evo ti sina!
Marija je shvatila Isusovu poruku. U evanđelju se više ne pojavljuje sve do Isusove smrti, koju Ivan naziva Isusovim časom, misleći pri tom na Isusovu smrt kao vrhunac njegova mesijanskog djelovanja. Zadnji čin Isusa kao Mesije bit će predanje svoje majke ljubljenom učeniku za majku: „Ženo! Evo ti sina!“ (Iv 19,26). Marija se tako pojavljuje na početku i na kraju Isusovog mesijanskog djelovanja i poslanja.

U oba slučaja evanđelist je predstavlja kao Isusovu majku, a Isus joj se obraća sa „Ženo“. Ovakvo obraćanje nije uvredljivo. Isus koristi isti izraz u razgovoru sa Samarijankom (Iv 4,21), ženom grešnicom (Iv 8,10) i Marijom Magdalenom u uskrsno jutro (Iv 20,15). Međutim kad se tim izrazom Isus obraća svojoj majci onda on to čini ne kao njezin sin nego kao Mesija gledajući u Mariji novu Evu. Kao što je prva žena „majka svima živima“ (Post 3,20) tako je Marija nova Eva, majka svima onima koji su po vjeri u Isusa Krista postali djeca Božja, dionici vječnoga božanskog života.

Na koji način Marija ostvaruje ovo duhovno materinstvo pomaže nam shvatiti sv. Pavao koji u Poslanici Galaćanima za sebe ovako kaže: …dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam, dok se Krist ne oblikuje u vama (Gal 4,19). Pavao rađa Galaćane time što čini sve da postanu poput Krista, da se u njima utvrde i rastu Isusove vrijednosti.

Marija je ne samo Isusova fizička majka nego i njegova savršena učenica koja najbolje poznaje Isusa i svojim životom najsavršenije uprisutnjuje njegove vrijednosti. Svojim primjerom i pozivom „Što god vam rekne, učinite!“ Marija posreduje da Isusove vrijednosti porastu u njegovim učenicima, da vjernici postanu sve više Kristovi kao što je ona u potpunosti Kristova.

Pretvaranje vode u vino u Kani Galilejskoj znak je preobrazbe koju je Isus došao ostvariti, a koja se događa u onima koji po vjeri u njega postaju djeca Božja (Iv 1,12). Darujući izvrsno vino u izobilju Isus se otkriva kao obećani Mesija i pravi Zaručnik preko kojega po vjeri imamo pristup božanskom životu i radosti. Riječima „Vina nemaju“ Marija simbolički ukazuje na važnost ove preobrazbe i za nas posreduje da se ona dogodi. Pozivom „Što god vam rekne, učinite!“ pokazuje nam na koji način božanski život sačuvati i u njemu rasti.

Print Friendly, PDF & Email