Ove su se godina već uobičajeno o svetkovini Presvetog Srca Isusova i ujedno dana Dan svećeničkog posvećenja svećenici otoka Raba okupili u kapeli Srca Isusova u zaseoku Gonar u župi Supetarska Draga.
Jutarnju svetu misu je predslavio župnik Lopara, vlč. Božidar Volarić, u koncelebraciji sa župnikom domaćinom, vlč. Sašom Malovićem, mons. Mladenom Mrakovčićićem, rapski župnikom i dekanom, te sa ostalim rapskim svećenicima uz dvadesetak vjernika.
Predvoditelj je svoju homiliju temeljio na novoj enciklici pape Lava XIV. pod nazivom “Magnifica humanitas”. Istaknuo je kako nas ova svetkovina i predložena Božja riječ vodi u samo središte kršćanske vjere, u otajstvo Srca Isusova: sve počinje Božjom ljubavlju koja nas prethodi. U današnje vrijeme kada čovjek često svoju vrijednost mjeri postignućima, produktivnošću i uspjehom, Srce Isusovo vraća nas istini da je čovjek najprije ljubljeno biće. Problem nije što Bog prestaje ljubiti, nego što mi zaboravljamo da smo ljubljeni. Presveto Srce Isusovo nije prije svega poziv da mi više ljubimo Boga, nego najprije objava da nas Bog neizmjerno ljubi – „Bog je ljubav“ kako na ovaj dan čitamo u poslanici sv. Ivana apostola.
Na tragu nove papine enciklike i papinih poticaja propovjednik je istaknuo i usporedio današnju svetkovinu u odnosu na suvremeni svijet i umjetnu inteligenciju koja nam se nameće na svakom koraku. Suvremeni čovjek riskira izgubiti srce. Sve se može organizirati, izračunati, planirati i kontrolirati, ali srce ostaje mjesto gdje čovjek susreće Boga, gdje otkriva svoju istinsku vrijednost i gdje uči ljubiti. Nije slučajno da je Isus ostavio upravo svoje Srce kao znak svoje ljubavi. Zato nas poziva da ponovno otkrijemo srce kao mjesto susreta s Bogom i s ljudima. Danas se često govori o umjetnoj inteligenciji. Ona može mnogo toga: može računati, analizirati, prepoznavati obrasce, povezivati goleme količine podataka. Može odgovoriti na mnoga pitanja. Ali postoji nešto što nijedan algoritam ne može učiniti. Ne može voljeti. Ne može zagrliti, suosjećati, oprostiti, kleknuti pred Svetohranište, moliti, osjetiti čežnju za vječnošću… Srce se ne hrani informacijama, nego se hrani ljubavlju. Kršćanstvo nije najprije skup propisa ni moralnih zahtjeva, nego susret s Ljubavlju koja nas je prva tražila, koja nas nikada ne napušta.
Promišljanje je zaključio riječima kako na kraju dana Bog nas neće pitati koliko smo podataka prikupili i obradili, koliko smo toga posjedovali ili koliko smo bili uspješni. Pitat će nas jesmo li ljubili. Jesmo li imali srce slično Srcu njegova Sina.
Radost ovog susreta i slavlja svećenici su nastavili kasnije u zajedničkom druženju uz ručak. U popodnevnim satima župnik vlč. Saša Malović je u istoj kapeli imao još jednu svetu Misu na kojoj se i opet okupio lijepi broj vjernika te su uz Zlatnu krunicu i sv. Misu proslavili ovu svetkovinu.
