U župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Malom Lošinju u srijedu 11. studenoga 2026. svečanim je misnim slavljem obilježena 350. obljetnica početka gradnje crkve i proslavljen blagdan svetog Martina, zaštitnika grada.
Misu je predvodio krčki biskup Ivica Petanjak u suslavlju s umirovljenim krčkim biskupom Valterom Županom, svećenicima rodom iz Malog Lošinja, svećenicima koji su pastoralno djelovali u ovoj župi te svećenicima Creskog i Lošinjskog dekanata.
Zbog loših vremenskih prilika nije održana tradicionalna procesija koja je trebala krenuti od crkve svetog Martina i proći gradskim ulicama do župne crkve.
U homiliji je biskup Petanjak povezao početak gradnje župne crkve 1676. godine s odgovornošću današnjih naraštaja za život župe. Napomenuo je da se ne zna ni približno koliko je stanovnika Mali Lošinj imao u vrijeme početka gradnje. Prema podatku koji je iznio, mjesto je 1771. godine imalo oko 1.700 stanovnika u 200 domova.
„Žarko bih želio znati što su ljudi govorili prije 350 godina kad se počela graditi ova crkva koja je i za današnje prilike velika. Koliko ih je bilo za, a koliko protiv? Kakvi sve komentari nisu izgovoreni?“ zapitao se biskup. Dodao je da su tadašnji vjernici možda bili svjesniji značenja takve građevine i svetopisamske misli da se Bogu daje najbolje.
„Crkva se ne gradi radi svećenika i župnika, koji dolaze i prolaze, nego radi žitelja koji ovdje žive, vas, vaših pređa i vaših potomaka“, rekao je Petanjak. Istaknuo je da značenje takve građevine za grad prepoznaju i ljudi koji nisu vjernici. Od brige za crkvu kao građevinu prešao je na pitanje kako vjernici brinu za zajednicu koja se u njoj okuplja.
„I građevina i pojedinac i zajednica mogu biti predmet divljenja i ljepote, a mogu biti i ruševina i razvalina“, rekao je biskup. Govorom o različitim materijalima kojima se zida crkva dočarao je kako svaki vjernik svojim životom sudjeluje u toj gradnji. „Svatko će u tu građevinu koja se zove Crkva, zajednica vjernika, ugraditi samog sebe takav kakav jest, ali uvijek na istom temelju, Kristu.“
„Obljetnica početka gradnje ove crkve treba posvijesti važnost gradnje i održavanja crkve kao mjesta susreta, ali i naše osobne i zajedničke izgradnje. Treba izgrađivati sebe i treba izgrađivati zajednicu. To ide paralelno. Međusobno se izgrađujemo. Izgrađeni pojedinci izgrađuju zajednicu i izgrađena zajednica stvara jake pojedince.“
Govoreći o zajedništvu, biskup se osvrnuo na odnose među ljudima koji dijele svakodnevicu. „Moderna sredstva u trenutku nam omogućuju komunikaciju s cijelim svijetom, ali nismo u komunikaciji sa sobom i s onim s kime živimo. Tako blizu, a tako daleko. Daleko od sebe i daleko od drugih.“ Kao konkretne načine obnove zajedništva naveo je sudjelovanje na nedjeljnoj euharistiji, vjeronauk, zauzetost u liturgiji i Caritasu, život po sakramentima te vjerničko svjedočenje u društvu. Osobna izgradnja i odnosi s drugima, istaknuo je, traže svjestan trud i spremnost na odricanje.
Poseban dio homilije biskup Petanjak posvetio je svetom Martinu. Smjestio ga je u četvrto stoljeće, u vrijeme kada su jenjavala progonstva kršćana, te ga prikazao kao primjer čovjeka koji je u takvim okolnostima cijelim životom svjedočio svoju pripadnost Kristu. Tri službe koje su ga oblikovale
sažeo je izrekom „Vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru.“ U vojsci je Martin, prema biskupovu tumačenju, stekao disciplinu i osjećaj odgovornosti za povjerene mu ljude. Nakon vojne službe izabrao je monaški život, a godine molitve i kontemplacije pripremile su ga za izazove biskupske službe. Petanjak je spomenuo i predaju prema kojoj se Martin, želeći izbjeći tu službu, sakrio među guske, koje su ga odale gakanjem. U Martinovu biskupskom djelovanju istaknuo je naviještanje evanđelja, pomaganje siromasima i mirenje zavađenih. Osvrnuo se i na otpore s kojima se Martin susretao tražeći od svećenstva život i obrazovanje primjerene službi.
Vraćajući se slici dobrih temelja na kojima je građena malološinjska crkva, Petanjak je upitao bi li Martin bio dobar redovnik bez iskustva iz mladosti i bi li se mogao nositi s izazovima biskupske službe bez godina molitve. „On je izgrađivao sebe, ali su i njega izgrađivali svi oni s kojima je živio: i vojnici i redovnici i koji su ga voljeli i koji su ga klevetali.“
U završnici homilije biskup Petanjak pozvao je okupljene da obljetnica svoj nastavak dobije u svakodnevnom životu, počevši od obitelji. „Neka ovaj jubilej ne prođe s ovim danom i ne bude zapamćen samo po vanjskoj proslavi, nego da svi, počev od naših obitelji usvojimo pravilo: nema napretka ni na kojem polju u životu bez rada na sebi, odgovornosti i strpljivosti s drugima.“
Govoreći o snazi koja je vjernicima potrebna za takav život, vratio se ulozi župne crkve kao mjesta okupljanja, slušanja Božje riječi i slavljenja sakramenata. „Trebaju nam mjesta zajedničkog okupljanja, potrebna nam je riječ Božja, treba nam hrana i snaga svetih sakramenata, treba nam Isus
Krist.“
Homiliju je zaključio riječima o tome čemu župna crkva služi današnjim Lošinjanima. „Crkva nije ovdje radi turista nego radi nas da u školi Kristova evanđelja postignemo svrhu svoga života, moleći, radeći i gradeći kršćansko zajedništvo i društvo u kojem živimo.“
Na kraju mise malološinjski župnik don Roberto Zubović pozdravio je sve nazočne vjernike, biskupe i svećenike. Supružnici Renzo i Zorica Vidulić u ime svih malološinjskih župljana uručili su krčkom biskupu Ivici Petanjku umjetničku sliku s prikazom župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije, autorice Lucije Lovrenčić.
Tekst i fotografije: Gilbert Hofmann
