Vjera življena i posvjedočena kroz pjesmu, smijeh i zajedništvo i ponos zbog preuzimanja križa SHKM
U subotu 2. svibnja uputili smo se u Požegu na Susret hrvatske katoličke mladeži otvorena srca i vratili se puni doživljaja i nadahnuća. Obuzela nas je neka iskrena radost čim smo ugledali grad ispunjen tisućama mladih u šarenim majicama. Taj prvi dojam zajedništva ostao je s nama kroz cijeli susret.
Domaćini su se zaista potrudili oko svake sitnice – od organizacije, glazbe, programa… Posebno nas je iznenadilo što je svaka župa dobila jednog volontera koji je bio cijelo vrijeme uz nas i pomagao nam u svemu što nam je trebalo. Taj osjećaj brige i dobrodošlice bio je stvarno lijep i vrlo smo zahvalni na tome.
Svečana misa bila je zaista posebna. Zbor i orkestar bili su vrhunski. Na početku misnog slavlja, papa Lav nam se obratio i poručio da samo ostajući s Kristom ujedinjeni možemo donijeti obilne plodove. Požeški biskup Martinović u propovijedi nas je ohrabrio da se uvijek okrenemo vjeri u teškim trenutcima jer je ona oslonac koji je uvijek uz nas. Tijekom mise, kao biskupija koja će sljedeći put biti domaćin, preuzeli smo križ kojem će dom iduće dvije godine biti Krčka biskupija. U tom trenutku osjetili smo ponos i radost, ali i odgovornost što ćemo upravo mi organizirati ovako veliko okupljanje hrvatske katoličke mladeži.
Večernji koncert bio je ispunjen radošću i zajedništvom – ljudi su plesali, pjevali iz sveg glasa. Osjećali smo da to nije bio samo koncert, nego trenutak u kojem se vjera živjela i posvejdočila kroz pjesmu, smijeh i zajedništvo.
U nedjelju je misu u požeškoj katedrali predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić koji je imao nadahnjujuću propovijed, a sama katedrala nas je oduševila svojom ljepotom. Nakon mise, bio je organiziran ručak na trgu ispred katedrale – hrane je bilo i više nego dovoljno (možda čak i malo previše, ali nećemo se žaliti 
), a sve je bilo vrlo ukusno. I tu su se domaćini i stanovnici Požege zaista iskazali svojom gostoljubivošću.
Na ovom susretu vidjelo se da mladi traže smisao i da ga prepoznaju u Gospodinu te da se na taj način povezuju. To duhovno zajedništvo i radost pratit će nas još dugo nakon povratka kući.
Magdalena Kekelj i Mirjam Kosić
