Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja te 31. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja danas, 5. kolovoza 2026., su na otoku Krku obilježeni nizom prigodnih događanja; okupljanjima ratnih veterana, posjetama spomenicima i polaganjem vijenaca. Središnja otočna svečanost održana je u svetištu Majke Božje Goričke pokraj Batomlja, gdje je pred dvjestotinjak ljudi biskup Ivica Petanjak služio svetu misu za hrvatske branitelje i poginule u Domovinskom ratu.
Prisjećajući se spomen čina Pashe kojim je Izabrani narod nakon izlaska iz egipatskog ropstva, četrdesetgodišnjeg hoda pustinjom, te ulaska u Obećanu zemlju, stalno uprisutnjavao te spasenjske događaje, biskup iskazuje važnost da i danas osvijestimo događaje koji su značajni za naš narod. „Da bi se jedan davni događaj trajno usjekao u kolektivnu memoriju cijelog naroda i svakoga pojedinca, svake se godine mora izvršiti isti onaj obred, iste geste, iste riječi koje su tada učinjene i izrečene, kako bi nam pomogli ih što dublje uživimo i proživimo, stavimo se u kožu i duh onih koji su sve to prošli kako bismo mi mogli živjeti i uživati u miru i slobodi. To se zove zahvalnost. Po toj zahvalnosti mi otimamo zaboravu one koji su nam služili, ali na taj način najviše sebi koristimo, jer dok god smo u povezanosti s njima na dobrom smo putu da ne ponovimo greške prošlosti i da povijest uistinu bude učiteljica života.“
Na taj način nasljedujemo postupke Boga samoga. Bog ne živi i ne djeluje kao daleki Bog koji ne mari za nas. Upravo obrnuto. „Stavlja se u našu kožu, gleda nas našim očima, poznaje nas i proniče do kraja, bolje nego mi poznajemo sami sebe, i zato je neizmjerno strpljiv s nama, a iz tog strpljenja proizlazi njegova sućutnost, milosrđe i praštanje.“
Osvrćući se na pobjedu u vojnim akcijama Domovinskog rata biskup zaključuje: „Sve više dolazimo do svijesti i uvjerenja da je pobjeda u Domovinskom ratu čudo Božje. Postojali su svi preduvjeti da nas se izbriše s lica zemlje, a još smo tu zahvaljujući vjeri u Boga i silnom domoljublju.“
Biskup je podsjetio i na gospinu krunicu koja je postala znak identiteta hrvatskog branitelja ali i ukazivala na one koji su ih svojom molitvom pratili dok su oni ratovali. Krunica je tako postala izvanjski znak „dubokog vjerskog života, molitve i međusobne povezanosti i solidarnosti“.
Ukazujući na euharistiju u kojoj se uprisutnjuje sama Isusova žrtva, Biskup naglašava kako nam je Isus sam dao primjer da se isplati živjeti samo ono za što si spreman i umrijeti te zaključuje: „To je najviši stupanj ljubavi. Ako si za nekoga i za svoja uvjerenja spreman položiti svoj život dosegnuo si granicu iznad koje se više ne može. Na nekima se to mora doslovno ispuniti, a drugi to isto proživljavaju svojim najdubljim osjećajima i blizinom s onim koji pati i umire kao što je bio slučaj s Isusovom majkom Marijom koja u trenutku njegove agonije nije mogla učiniti ništa drugo doli stajati ispod njegova križa i očitovat mu svoju ljubav i blizinu. I to je najviši čin ljubavi. Biti solidaran i suosjećajan s patnikom i svojom blizinom i prisutnošću očitovati sućutno srce Božje i ljudsko“.
(Foto: Denis Lešić, Izvor: otok-krk.org)
