Krčki biskup Ivica Petanjak predvodio je koncelebrirano misno slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije u krčkoj katedrali.
Okupljenim se vjernicima obratio prigodnom homilijom.
Ukazao je najprije kako svetkovina Marijinog uznesenja na nebo usmjerava našu pozornost ne samo prema ispunjenju Marijina života već na njezin cjelokupan životni hod. Marijino bogomajčinstvo otkriva život potpuno usmjeren prema Bogu i drugima, a već njezin odlazak Elizabeti potvrđuje nam da ona primljen dar ne zadržava za sebe već ga žurno dijeli. “Radi se o vrlo mladoj djevojci, praktički djevojčici, što s jedne strane dodatno daje ozbiljnost ovom putu, a s druge strane otkriva onu pozitivnu i tipičnu datost mladenaštva: otvorenost, ideale, novost, znatiželju i odvažnost.“
Dalje biskup nastavlja: „Marija i Josip svemu pristupaju u potpunoj poslušnosti riječi, otvorenosti i spremnosti da cijelo biće postane prostorom i mjestom Božje prisutnosti. To odražava i njezin Veliča duša moja Gospodina. Marija priznaje da je sve milost i u tome je tajna njezine veličine: ne u samodostatnosti, već u poniznosti; ne u težnji da bude u središtu pozornosti, već u otvorenosti i spremnosti.“
„Zato njezino Uznesenje nije izolirana povlastica: nego je zreli plod života proživljenog u duhu njezinoga da, njezine spremnosti na suradnju, davanja mjesta Drugome i drugome (Bogu i čovjeku) u svome životu“, zaključuje Biskup.
Biskup ističe kako biti svet jest poziv upućen svima i da se sav svodi na „dati mjesta drugome u svome životu; ne zatvoriti se u sebe i ne podići zidove oko sebe; ne tražiti svoju sreću i zadovoljstvo nego sreću drugoga. To je jedini način da se netko odluči i odvaži za osnivanje obitelji; to je jedini način da se netko odazove na svećeništvo i redovništvo – živjeti za drugoga, prihvatiti drugoga, podnijeti ga i kad ti ide na živce, jer i ti ideš njemu, pa te trpi. Bog ne samo da nas trpi, nego nam daje preko svake mjere.“
Za kraj biskup ističe: „Na današnji blagdan Marijina svetišta i crkve su pune jer Marijino uznesenje ulijeva vjernicima nadu i daje smisao i ohrabrenje za život. U njoj vidimo svoje konačno određenje i ispunjenje životnog puta. Ono što je Bog u njoj ostvario, obećanje je i za nas: živimo na zemlji i ostvarujemo se na zemlji, ali ne za zemlju ni pod zemlju, nego za nebo i vječnost. Ne za propadljivost i raspršenost, nego za potpuno zajedništvo s Bogom i spašenicima. Marija ulijeva sigurnost da svi koji se Bogu povjere i naprave mu prostora u svom životu, ne gube ništa, a dobivaju sve. I da nebo nije ni daleko ni visoko nego je među nama i u nama, jer Krist nije samo među nama, nego je već u nama po riječi koju slušamo, po tijelu njegovom koje blagujemo, po životu kojeg dijelimo s drugima i za druge. Nebo je u svakom tko se odvaži s Marijom reći Bogu: Evo me.“
Irena Žužić
