Na Cvjetnicu – nedjelju Muke Gospodnje, 29. ožujka, biskup Ivica Petanjak predvodio je obred blagoslova maslina te koncelebrirano euharistijsko slavlje u Krčkoj katedrali.
Blagoslov maslina održan je na Trgu krčkih glagoljaša, nakon čega se povorka vjernika, predvođena o. Biskupom i svećenicima, uputila u krčku katedralu.
Nakon pjevane Muke Gospodnje, biskup Petanjak održao je homiliju okupljenim vjernicima pozivajući ih: „Da bismo što dublje razumjeli cjelokupno otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća, nastojmo ove dane živjeti u molitvi, povezanosti i solidarnosti sa svima koji danas trpe progonstva, ubojstva, bombardiranja, razaranja, glad,… jer je u njima Isus i danas mučen, bičevan, trnjem okrunjen, razapet. Isus prihvaća muku i smrt na križu kako bi mogao razumjeti svakoga tko na bilo koji način trpi, a osobito one koji su nepravedno osuđeni, obilježeni, poniženi. Svaka druga gesta Božja koja bi izbjegla križ, sa svim onim što križ označava, stvorila bi u nama lažnu sliku Boga kao onoga tko nas ne razumije i kojem nije stalo do nas. Ljubav Božja piše povijest spasenja po ranama svoga Sina Isusa Krista. Sve drugo može prevariti, obmanuti, na stotinu se načina interpretirati, ali rane ne mogu. One su najjači dokaz i najsigurniji arhiv koji se nikada ne može i neće izgubiti.“
Nasuprot Božje ljubavi svjedočimo zlu koje proizlazi iz ljudske sebičnosti, iz egoizma. Kad god pojedinac sebe stavi u središte svega i kad god pojedinac sebi daje neograničenu slobodu kaos je neminovan.
Biskup pojašnjava zaokret koji donosi Isusovo prihvaćanje smrti na križu: „Svojim križem Isus je pokazao drugačiji put, alternativu zlu, grijehu i smrti i to tako da taj križ nije prihvaćen samo pasivno kao zlo koje se mora podnijeti, nego najaktivnije moguće: i u nasilnoj smrti ne dozvoliti krvniku da te ponizi i uništi, nego mu oprostiti. Svakome tko se opredijeli za ovu Isusovu revoluciju on je svojom mukom i križem već zajamčio svoju blizinu. Najveći dokaz ljubavi je onaj kad se nalaziš uz onoga koga voliš, kad ga privineš uza se i zagrliš, kad ga držiš u sebi i zajedno s njim ideš u ponor smrti, kako bi ga potom izvukao i spasio. Križ je ponor u koji vječna Božja ljubav ulazi u ovo naše vrijeme i našu osobnu povijest i uzdiže je u nebeske visine. Križ je najveća moguća blizina i intima: Bog u meni i ja u Bogu. Nema većega i jačega zajedništva od toga. Kad si ostavljen od svih i kad ti nitko ne može pomoći, čak i da želi, Bog je sa mnom i u meni i ja u njemu.“
Biskup zaključuje propovijed riječima: „Svaki čovjek koji na ovom svijetu ima moć sišao bi s križa, ali ne Isus. Isus ne silazi s križa, jer želi biti solidaran sa svima koji ne mogu sići s križa. To je prvi razumio jedan poganin, rimski stotnik. Što je vidio ovaj rimski ratnik? Vidio je svijet okrenut naglavačke. Do sad je gledao kako pobjeda uvijek pripadala najjačima, najnemilosrdnijima. Sad je vidio da je vrhovna Božja moć u razoružanoj ljubavi: dati život čak onom koji te šalje u smrt. Vidio je kako prikovan čovjek na križ umire ljubeći i praštajući. U tome je privlačnost i snaga križa, koju može razumjeti samo onaj tko toj raspetoj ljubavi otvori svoje srce.“
Nakon misnog slavlja, izložen je Presveti oltarski sakramenat. Klanjanje je moguće u kapeli Srca Isusova u katedrali u nedjelju do 19 sati te na Veliki ponedjeljak od 8 do 19 sati. Završni zajednički sat klanjanja je u ponedjeljak u 19 sati.
IŽ
