Na vazmeno jutro, u potpuno ispunjenoj krčkoj katedrali, biskup Ivica Petanjak predvodio je svečano koncelebrirano misno slavlje svetkovine Uskrsa.
U prigodnoj homiliji biskup je ukazao je na promjenu života ali i dinamičnost koja pokreće čovjeka koji s vjerom prihvati Uskrsnuće Gospodinovo:
Iz uskrsnih izvještaja ipak dolazimo do nekih zaključaka koji su za nas bitni. Izvještaji govore o tome kako su žene išle prve na grob i to iz običaja i pobožnosti, no kad su vidjele da je grob prazan trče javiti njegovim učenicima. Sad ti isti učenici primivši vijest, također trče na grob. Pokazuje nam to da vjera nije statična nego dinamična.
Najveća odlika vjere je tražiti Isusa. To je ujedno i smisao onoga što zovemo otajstvo ili tajna vjere. Bog je otajstvo – zbilja koja nas nadilazi, koju nije lako razumom dokučiti, ali ne takvo otajstvo koje želi biti sakrito nego otkrito. Bog se kroz cijelu povijest spasenja objavljuje i želi da ga ljudi upoznaju. To je najveći razlog Kristova utjelovljenja. U Isusu Kristu Bog postaje vidljiv kako bi ljudima i na fizički način približio i objavio Boga. Ali treba tražiti. O tom traženju ovisi sva naša vjera. Svatko pronalazi ono što traži.
Kako dočarati, kako objasniti ono što je bit vjere, kad nam ponestanu riječi, kad shvatimo da je to nadvremenski i svevremenski događaj?
Isusovi suvremenici nisu mogli shvatiti ni objasniti, a pogotovo ne secirati Isusovo uskrsnuće, ali su mogli se prenijeti njegove učinke.
Više nisu isti ljudi. Isusovo uskrsnuće promijenilo je u potpunosti živote, ponašanje, poglede na svijet. U svjetlu Isusova uskrsnuća svaka njegova riječ koju je izgovorio i svako njegovo djelo koje je učinio sad je ima svog smisla, svoj razlog.
Isusovi učenici tek s uskrsnućem shvaćaju koliko su bili slijepi, zatvoreni u svoj svijet, tvrdoglavi, nerazumni. Koliko je morao govoriti i ponavljati i uvjeravati ih, a oni su išli svojim putem.
Najveći dokaz Isusova uskrsnuća je upravo taj da su njegovi najbliži, njegovi učenici i prijatelji izašli iz svojih mentalnih i emocionalnih grobova. Oni su progledali, njima su se oči otvorile, njima je počelo srce jače kucati, oni su se sad okrenuli oko svoje osi i rekli: »Ljudi zasučimo rukave, vrijeme je da i mi nešto učinimo!« To je Uskrs!
Uskrs se može samo tako može shvatiti i nikako drugačije. Pred događajem Uskrsa ne možeš ostati isti, ne možeš ostati nepokretan. Sva su evanđelja puna dinamike, traženja, trčanja, hodanja, izlazaka, ulazaka, straha i radosti u isto vrijeme.
Uskrs je u izlasku. To je i smisao riječi Pasha. Pasha je izlazak jednog cijelog naroda iz ropstva i hod prema obećanoj zemlji. Potpuna promjena svega. Novi svijet, novo stvaranje, nova zemlja, nova klima, novi ljudi. Isusova Pasha je njegov izlazak iz ovog svijeta i povratak Ocu. Novi život, vječni život, novi oblik postojanja, novi oblik bivstvovanja.
Naša prava Pasha bila bi u isto vrijeme izaći i ući. Izaći iz svih svojih dosadašnjih navika, spoznaja, uvjerenja, sivila svakodnevice i zaputiti se i početi ulaziti u Božji svijet, u njegovu logiku razmišljanja, ponašanja, djelovanja, govorenja, želja. Tad bismo shvatili Uskrs, jer bismo na sebi vidjeli njegove učinke.
Daj Bože, da se to odmah započne ostvarivati, kako bi smo ovdje na zemlji zakoračili u novost Kraljevstva Božjeg.
IŽ
