Predvodeći euharistijsko slavlje svetkovine Svih svetih u krčkoj katedrali i oslanjajući se na Isusov govor o blaženstvima (Mt 5,1-12) biskup Ivica Petanjak okupljenim je vjernicima uputio prigodnu propovijed.
Biskup Petanjak naglašava koliko je proslava svetih relevantna za život svakog vjernika: “Današnja svetkovina nije nostalgično žalovanje za iščezlom prošlošću niti puka zadivljenost onima koji su živjeli u punini, nego otvorenost prema vječnosti u koju su svi oni koje slavimo kao svete ugradili svoje živote, a čemu se i sami nadamo.
Svatko tko se trudio živjeti svoje talente unaprijedio je ovaj svijet. Bogatstvo ostvarenih karizmi ulazi u samu vječnost. Svaki ostvareni čovjek obogaćuje ovaj svijet, ali obogaćuje i nebo, jer ondje ulazi sa svojim ostvarenim životom. Dolazimo na svijet kao mogućnost, kao sjeme, kao klica koja treba rasti i razvijati se, a ulazimo u vječnost kao zreli plod. Slaviti svete znači slaviti Boga samoga koji ne prestaje obogaćivati svijet novim stvorenjima, a svaki koji dođe na ovaj svijet donosi neku novost i pomiče svijet naprijed.”
Usmjeren pogled na ispunjenje života u vječnosti rasvjetljava i naš odnos prema izazovima suvremenog svijeta, objašnjava biskup: “Danas se svijet tehnološki tako brzo razvija da nas hvata opravdani strah od sadašnjosti i bliske budućnosti. Svijetu je potrebno svjetlo Kristova evanđelja, kako se remek-djela koja čovjek čini ne bi okrenula protiv samih svojih tvoraca i cijelog čovječanstva nego uistinu bila proslava Boga samoga koji je širokogrudan u svojim vječno novim darovima koja nas iznenađuju i toliko puta nadilaze naše znanje i očekivanje.
Kako u napretku i usavršavanju, tako i na etičkom i moralnom području nismo osuđeni na savršenstvo, nego smo pozvani da se usavršujemo u kreposnom življenju. Uloženi trud, nekad i velika žrtva, put su svetosti koji nikada neće biti dovršen, ni ovdje ni u vječnosti, ali vjerujemo da svi koji se nađu dostojni vječnoga života i zajedništva sa svetima nikada neće prestati rasti u svetosti. Naše zajedništvo s Bogom biti će sve dublja spoznaja Boga i slavljenje i zahvaljivanje njemu koji nas neprestano iznenađuje novim oblicima svoje dobrote i ljubavi.
Svetost nije u savršenstvu. „Savršeni“ se vrte oko sebe i uživaju u svome savršenstvu i svi drugi im idu na živce. Svetac ne živi za sebe, nego se razdaje za druge. Uporno se i strpljivo trudi oko drugih kako bi im pomogao da budu više ljudi i pri tome nailazi na nerazumijevanje, ogovaranje, neshvaćanje i prolazi kroz mnoge patnje i poniženja, kako bi oni oko kojih se trudi jednom progledali i shvatili da je sve to učinjeno za njihovo dobro.”
Govor o blaženstvima, zaključuje biskup, pojašnjava nam kako živjeti svetim životom: “Poput Isusa, svetac mora biti u trajnoj povezanosti i zajedništvu s Nebeskim Ocem, kako bi njegovo djelovanje proizlazilo iz molitve i susreta s Njime od koga dolazi snaga za svako poslanje. Na put svetosti mogu se odazvati i uputiti samo ponizni koji su svjesni svojih nedostataka i spremni su učiti i mijenjati se. To znače Isusove riječi: »Blago siromasima duhom, blago ožalošćenima, blago krotkima, čistima srcem, mirotvorcima.« Svi su ovi nesavršeni. Svima njima nešto manjka, ali i svi oni čeznu za višim, boljim, ljepšim, radosnijim.”
Na kraju misnog slavlja biskup Petanjak predvodio je molitvu na grobu sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića.
