Biskup Petanjak predvodio blagoslov maslina i euharistijsku proslavu Cvjetnice

Na nedjelju Muke Gospodnje, 2. travnja, biskup Ivica Petanjak predvodio je obred blagoslova maslina te koncelebrirano euharistijsko slavlje u Krčkoj katedrali.

Blagoslov maslina održan je na Trgu krčkih glagoljaša, nakon čega se povorka vjernika, predvođena o. Biskupom i svećenicima, uputila u krčku katedralu.

Nakon pjevane Muke Gospodnje po Mateju, biskup Petanjak održao je homiliju, naglašavajući i pojašnjavajući detalje koje nam Matej evanđelista donosi u svom prikazu Muke:

„Ove godine slušamo Muku po Mateju i zaustavit ćemo se na onom što on donosi, a nema kod drugih evanđelista.

Prva posebnost se događa na Posljednjoj večeri. Na Isusovu konstataciju da će ga jedan od njih izdati svi ga pitaju: »Da nisam ja, Gospodine?« Otkud takva pitanja? Zar svatko od njih ne pozna samog sebe i ne zna je li za Isusa ili je protiv njega?

I Juda postavlja to isto pitanje. A Isus kaže: »Da ti, upravo ti.« I nakon toga večera se normalno nastavlja. Ako je bilo tako, ne bi li trebalo očekivati drugačiju reakciju učenika spram Jude?

Nego Isus zajedno sa svima njima umače u istu zdjelu. Sve su ruke na stolu pa i Judina.

Matej evanđelist zapravo ispituje savjest svoje kršćanske zajednice. Juda je kroz tri godine bio s Isusom kao i svi drugi apostoli, ali je očito ostao pri onom svome mišljenju i vjerovanju s kakvim je prije tri godine došao. Nije dopustio da ga Isus uvjeri da postoji jedan drugačiji svijet od onog u kojem je on odgajan.

Može li se dogoditi i nama da smo kršćani od malena, da se držimo svih zapovijedi, a da nikada nismo suočili svoj život sa životom Isusa Krista. Je li se može dogoditi i meni da budem izdajica ili cijelo vrijeme već živim kao takav?

Drugu osobitost Matejeva evanđelja zatičemo u Getsemanskom vrtu. Dok apostoli spavaju, Juda dolazi sa svjetinom, Petar poteže mač i odsječe jednom uho. Isus mu kaže: »Vrati mač u korice, jer tko se mača laća, od mača i gine.«

Isus ne dozvoljava nikakav oblik nasilja. Njegovo se kraljevstvo ne uspostavlja silom kao zemaljska kraljevstva, pa čak ni onda kad je pravednost u pitanju.

Toga su se prvi kršćani veoma strogo držali. Ako se neki carski vojnik obratio i želio krstiti on se prije krštenja morao odreći vojne službe. Nije mogao biti kršćanin i nositi oružje. Znademo da su neki podnijeli mučeništvo, ali nisu htjeli uzeti oružje u svoje ruke.

Isusovo kraljevstvo se razlikuje od kraljevstva ovog svijeta.

Treća specifičnost Matejeve Muke je san Pilatove žene i njegovo pranje ruku.

Pilatova žena kaže Pilatu makni se od Isusa jer sam noćas o njemu ružno sanjala i to ne vodi k dobru i Pilat ga je htio osloboditi. Kad je vidio da neće moći, oprao je ruke od svega, a Židovi su tada izgovorili strašnu rečenicu: »Razapni Isusa, a mi na sebe preuzimamo odgovornost za njegovu smrt i neka njegova krv padne na nas i na našu djecu!«

Ta se njihova rečenica kroz povijest tumačila kao njihovo samoprokletstvo. No, Matejeva poruka je imala potpuno drugo značenje, teološko. Kad on piše svoje evanđelje, Jeruzalem je već zauzet, hram je srušen, Židovi raseljeni… i Matej se pita zašto je moj narod snašlo takvo zlo? Isus je plakao nad Jeruzalemom jer ga nije uspio obratiti. Ono što se dogodilo narodu, posljedica je njegove nevjere.

Slijedeća karakteristika tiče se trenutka Isusove smrti. U tom času hramski zastor se razdro na dvoje, zemlja se potresla, pećine raspukoše, grobovi otvoriše, mrtvi uskrsnuše, iz grobova iziđoše, u sveti grad uziđoše, mnogima se pokazaše. Svih sedam glagola su u pasivu. To su tzv. Božji pasivi. Iza svih njih Bog stoji. Sve što se dogodilo Bog je učinio da se dogodilo.

Ništa od ovoga što je Matej nabrojao nije se vidljivo dogodilo. On hoće poručiti da je u trenutku Isusove smrti na Kalvariji koja se prema preciznim proračunima dogodila 7. travnja 30. godine, u tri sata poslije podne, nastao novi svijet. Da je tog časa veće ono što se nije fizičkim očima vidjelo, nego što se moglo vidjeti. Da smo mi bili na Golgoti vidjeli bi trojicu razapetih, a za jednog od njih se govorilo da je razapet nevin. To je ono što se vidi. A što je ono što se ne vidi, a dogodilo se?

Hramski zastor je ostao visjeti kako je i visio, ali Matej želi reći da se razderao zastor koji je razdvajao u jeruzalemskom hramu svetinju nad svetinjom, u koju je samo jednom godišnje ulazio veliki svećenik da prinese kâd i nitko više od ostatka hrama, te da sada ta zabrana više ne postoji, jer je Isus na križu uništio svaku podjelu među ljudima i od sada svatko može slobodno gledati Boga lice u lice, gledajući lice Krista raspetoga. U Isusu smo upoznali lice pravoga Boga.

Zemlja se potresla. Potresao se i srušio stari svijet. Kad god Bog ulazi u nečiji život događa se potres. Ruši se staro i rađa se novo. Radi se o obraćenju i nastanku novog svijeta.

Nego u Vjerovanju ispovijedamo da je Isus nakon smrti na križu sišao nad pakao, tj. da do Isusove smrti nitko od ljudi niti je išao u nebo niti u pakao nego je čekao Mesiju i kad je Isus umro i bi položen u grob, on je ona tri dana u grobu išao svemu svijetu od postanka svijeta koji je umro i čekao i navijestio evanđelje i tko je u njega povjerovao s njim je uzašao na nebo. Isus je ispraznio Podzemlje i svim mrtvima od postanka svijeta do njegove smrti na križu dao mogućnost spasenja i ulaska u nebo.

Juda – samo Matej detaljno opisuje Judin slučaj i njegovo samoubojstvo. Nikada do kraja nećemo razumjeti njega i njegovu smrt. Juda je proživljavao svoju dramu. Po svemu sudeći je ostao razočaran Isusom Kristom. Bio je uz njega kao i drugi apostoli, ali je možda shvatio da se Isus previše udaljava od Mojsijeva zakona i nije to mogao nikako razumjeti pa je išao tražiti pomoć na krivu stranu. Umjesto Isusu otišao je njegovim neprijateljima.

I na koncu straža na Isusovu grobu. Riješili su ga se. Ubili ga i pokopali, ali mira nemaju. Ljudi se puno puta više boje mrtvih nego živih. Sa živima se možeš boriti, sa mrtvima ne možeš. Da budemo sigurni u svoju pobjedu i da nam ne bi neprijatelj oduzeo stečenu pobjedu za svaku sigurnost treba grob dobro zazidati, zapečatit ga i stražu postaviti, jer se nikad ne zna neće li se iz groba dignuti.

Evo materijala za razmišljanje za cijeli Veliki tjedan i za cijeli život. Amen.“

Nakon misnog slavlja, izložen je Presveti oltarski sakramenat koji poziva vjernike da odvoje malo vremena i zadrže se u molitvi pred njim. Zajednički završni sat klanjanja bit će u ponedjeljak, 3. travnja, u 19 sati.

Irena Žužić

Print Friendly, PDF & Email