Proslava Cvjetnice u Krku -

Proslava Maslinske nedjelje, 20. ožujka 2016. u Krku, započela je okupljanjem vjernika na trgu ispred samostana franjevaca trećoredaca gdje je o. biskup Ivica Petanjak, uz sudjelovanje više krčkih svećenika i redovnika, predvodio obred blagoslova maslinovih grančica. Nakon blagoslova, svi su se, u svečanom ophodu gradskim ulicama, uputili u katedralu.

Cvjetnica 2016.

Uslijedilo je svečano koncelebrirano misno slavlje koje je predvodio biskup Ivica. Nakon pjevane Muke, biskup se okupljenima obratio i u prigodnoj homiliji.

Objasnivši kako ulaskom u Veliki ili Sveti tjedan, najvažnije vrijeme u cijeloj crkvenoj godini, središte svega postaje Isus Krist i kako je potrebno sve što bi moglo imalo zasjeniti lik Isusa Krista jednostavno staviti po strani, biskup objašnjava važnost i smisao Isusovog prihvaćanja događaja koji su se zbili u Jeruzalemu a kojih se u Velikom tjednu spominjemo.

Prihvaćanjem procesa koji se nad njim vodio, osude, muke i smrti, Isus posvjedočuje i djelom potvrđuje sve ono što je cijelog svog života učio, govorio, naviještao: ljubav prema Bogu, prema bližnjemu ali i prema neprijatelju i progonitelju. Ta ljubav u njegovom činu prihvaćanja dobiva svoje lice, utjelovljuje se, postaje vidljiva. Najveći oblik vidljivosti ljubavi ostvaruje se milosrđem i praštanjem u trenutku lažne osude čija je presuda smrt. Isus je imao sredstva da svoje progonitelje satre, uništi, da pokaže svoju moć. Unatoč tome on prihvaća osudu i trpljenje i tako potvrđuje i opravdava svoje riječi: „ljubite svoje neprijatelje, molite za svoje progonitelje, da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima.“ U tom trenutku on svoju izgovorenu riječ potvrđuje životom.

U Isusu se tako ostvaruje treća pjesma o Sluzi Jahvinom (Iz 50, 4.9) u kojoj misteriozna osoba prolazi put Mesije – Spasitelja, ali ne put pobijede i osude, nego patnje i sebedarja. Toga Slugu Božjega ne karakterizira prvenstveno naučavanje božanskog nauka već posvemašnja vjernost Riječi, koju on sluša kako bi je mogao prenijeti svojima koji su beznadni. Zbog svoje vjernosti Riječi i Božjim zapovijedima izložen je progonstvu, kleveti, izrugivanju i svakoj vrsti poniženja. On sa svoje strane ne pruža otpor, nego se drži uspravno oslonjen jedino na Boga, siguran da će Božja biti zadnja. On je prije svega pozorni slušatelj onoga što mu Bog od časa do časa, od događaja do događaja daje spoznati. Ta osobna spoznaja njega drži stabilnim i nepokolebljivim u njegovim uvjerenjima, i nikakva patnja pa bila ona i najnepravednija ne može ga pokolebati, jer je to uvjerenje isprobano na vlastitoj koži i iz tog uvjerenja proizlazi ohrabrenje koje može pružiti drugima. Zato je svjedočenje takvih osoba upečatljivo i uvjerljivo, jer proizlazi iz vlastitog iskustva.

Isus je nakon cijelog života služenja, naučavanja i čudesa ostao neshvaćen i neprihvaćen. Imao je dva izlaza: od svega dignuti ruke ili ići do kraja i dovesti započeti put k svome cilju i u finišu vlastitim životom i smrću potvrditi svaku svoju učinjenu gestu i izgovorenu riječ. Kad nikoga na ovom svijetu ne možete urazumiti ni promijeniti, onda morate sebe u potpunosti darovati. Isus je to shvatio i išao do kraja. A uskrsnuće će biti samo posljedica takvoga života. Do groba je ono što može učiniti čovjek ukorijenjen u Boga. To je pokazao Isus. Od groba je ono što čini Bog onima koji oslonjeni na njega ne okreću glavu i idu do kraja. To je pokazao Bog Otac uskrisivši Isusa.

Nakon svete mise započelo je klanjanje pred Presvetim koje će se odvijati i tijekom Velikog Ponedjeljka te biti zaključeno tog dana zajedničkim satom klanjanja od 18,00 do 19,00 sati.