Misu posvete ulja u krčkoj katedrali predvodio je na Veliki četvrtak ujutro biskup mons. Ivica Petanjak, u koncelebraciji mons. Valtera Župana, biskupa u miru, te šezdesetak svećenika i redovnika Krčke biskupije. U misno slavlje prisutne je uveo vlč. Saša Ilijić, biskupov tajnik i ceremonijar. Podsjetio je kako je Veliki Četvrtak dan kada je Isus ustanovio svećenstvo – te se s pravom naziva i danom svećenika odnosno njihova svećeničkog posvećenja – i Euharistiju. Zbog toga je to dan kada svećenici obnavljaju svoja svećenička obećanja, a vjernike se poziva da ih podrže svojim molitvama. Objasnio je i značaj blagoslova ulja bolesničkog pomazanja te posvećenja ulja krizme koje se koristi prilikom sakramenta krštenja i svetog reda ali i kod posvete oltara i crkvi.
Biskup Ivica na početku je euharistijskog slavlja pozdravio biskupa u miru mons. Valtera Župana, izrazio radost zajedništva velikog broja okupljenih svećenika te preporučio u molitve one svećenike koji zbog starosti i ili bolesti danas nisu mogli prisustvovati ovom slavlju. Pozvao je sve da se prisjete i pokojnih svećenika koji su utkali svoje živote u život Biskupije te čije plodove i duhovno nasljedstvo i danas baštinimo.
Biskup se okupljenima obratio i homilijom. Započinjući svoju propovijed, biskup Ivica ističe Isusove riječi iz Ivanova evanđelja: „Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga“ (v. Iv 8, 47). Riječi tada upućene židovskom narodu i svećeničkim poglavarima, još ovako izrečene u prezentu, danas snažno i nas pozivaju na preispitivanje: „Svećenik sam, ali jesam li i od Boga?“. Biskup dalje nastavlja„ Mi svećenici smo prvenstveno oni koji drugima prenosimo riječ Božju i drugima ih tumačimo, ali naglasak nije na prenošenju Riječi Božje, nego na njezinu slušanju. Koliko mi kao službenici Božji slušamo riječ Božju, a to bi u isto vrijeme značilo, koliko po njoj živimo, koliko je u život utkivamo? Jer samo slušati, ali je i ne poslušati, značilo bi izgubiti vrijeme uzalud“.
Također, biskup poziva svećenike da razmisle daju li Bogu najbolje od sebe. Ističe kako Bog svoje službenike nagrađuje u izobilju, brinući se za njih, pazeći da im ništa ne nedostaje. „Da li mi službenici Božji Bogu uzvraćamo na isti način kao što on nama daje? Da li i mi njemu uzvraćamo u izobilju?“, pita biskup.
Biskup se zatim prisjetio svjedočanstva bračnih parova na netom održanom Biskupijskom susretu obitelji u Malom Lošinju, koji nebrojene teškoće koje ih pritišću nose s vjerom i pouzdanjem u Boga, nadasve se moleći ali i preporučujući se drugima u molitve. Biskup potiče svećenike da i oni prate jedan drugog molitvama, da njeguju zajedništvo u kojem će teškoću drugoga presretati brigom, molitvom, postom, svetom misom, spremni pomoći i zatražiti pomoć od drugoga, donoseći kolegu svećenika koji je u potrebi „pred lice Isusa Krista i njemu ga izručiti i preporučiti, svjesni da samo Bog čini čudesa i samo Bog svojim Duhom nekoga može prosvijetliti i obratiti.“
„Svaki od nas je pred Bogom i pred ljudima dao svoju riječ da će sveta otajstva slaviti revno i pobožno, da će svoj život suobličavati životu Kristovu, da će biti gorljivi navjestitelj riječi Božje, da će se brinuti i blagoslivljati povjereni mu narod Božji. Ovo je dan i trenutak da obnovimo taj prvotni zanos i polet. Da oni koji će doći za nama imaju što od nas vidjeti, čuti, naučiti, biti privučeni našim primjerom i da svojim služenjem uzvratimo Božjem narodu kojim se Bog služi da nama ništa ne fali.“, zaključuje krčki biskup.
Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja kao izraz trajne želje povezanosti s Kristom i čvrste opredijeljenosti za Krista i čovjeka. Biskup je zatim pristupio svakome od svećenika te mu udijelio cjelov mira.
Po završetku svete mise, krčki se prezbiterij zajedno sa svojim biskupom, okupio i u Biskupskom dvoru.
Tekst I. Žužić
Foto: M. Bošnjak
