U utorak, 15. prosinca 2015. godine članovi Pokreta za život ogranak Rab upriličili su već tradicionalni predbožićni susret na kojem su osim članova Pokreta nazočili svećenici otoka Raba i časne sestre Euharistijske zajednice Službenice Srca Isusova i Marijina u osnivanju. Katehezu na temu: „O vremenu Došašća“ ili „O susretu“ održao je novi barbatski župnik Krunoslav Boras, a koji je i jedan od suosnivača Pokreta za život ogranak Rab – sudjelovao je na osnivačkoj skupštini rapskog ogranaka dok je još kao vjeroučitelj živio i radio na otoku Rabu.
Susret je započeo pjesmom „Anđeo Gospodnji….“, a nastavio se pitanjima: zar su nam ukrali Došašće, gdje se Isus rodio, gdje ćemo mi pripraviti mjesto kako bi se rodio, što tražimo s Njegovim susretom ili samom pripremom….? Sva ta pitanja pokušao je pojasniti vlč. Kruno. I postavio je pitanje: „Možemo li naći adresu gdje Bog stanuje?“ Jer mi današnji „dobri“ kršćani ne vjerujemo u istinskog kršćanskog Boga, kako se on sam predstavio u biblijskoj objavi, nego u svoju vlastitu projekciju, fiksnu ideju. Tako smo zadovoljni, jer u protivnom bi morali biti manje osvetoljubivi, obuzdanije živjeti, nesebičnije darivati, manje težiti za posjedom, samokritičnije moliti… Morali bi ponešto promijeniti, napustiti, preokrenuti, odbaciti terete koje nosimo, a i ne znamo što nosimo, i iznova započeti. I tako nastaje kobni razdor: ovdje čežnja za apsolutnim držanjem uz Boga, tamo strah da ćemo se tada po mogućnosti morati odreći zavoljenih stranputica i stavova. Dakle, klešemo si sami idol, koga krivo smatramo kršćanskim Bogom. No moramo se riješiti svojih zavezanosti, sputanosti, odlučiti se bez čega bi mogli sutra živjeti, a Bog nam je uvijek tu i na raspolaganju za razgovor. Bog je najbolji „analitičar“ i „terapeut“, koga si možemo predstaviti. S njim možemo u svako vrijeme komunicirati, njemu možemo sve predati, i svoju srdžbu, svoju ljutnju, svoje razočaranje. Bog nije osjećajna mimoza nego partner u dijalogu, koji potvrđuje sva ljudska osjećanja. On sluša, nosi, započinje, oprašta, omogućuje novi početak. Jedino Bog može život liječiti, jer ga je on sam dao. I kada priznajemo svoju malenost, pokušavamo upoznati čovjeka koji živi pored nas i pružamo mu ruku pomirnicu, i njome želimo čovjeku do sebe bolji Advent, mirom prožet Božić, jer ruka koja je ispružena za čestitku ne mijenja svoj smjer. I time se u svojoj nutrini oslobađa raskoš koja omogućava susret sa samim sobom i slušanjem što mi to Bog ovog Božića poručuje.
Nakon poticajne kateheze i zanimljivih komentara nazočnih, predsjednik Pokreta dr. Šime Paparić zahvalio je vlč. Kruni koji je s Pokretom od samog osnutka, no kako su njegove službe bile do sada u drugim župama, nije mogao aktivno sudjelovati u radu rapskog ogranka. Dr. Paparić se zahvalio članovima, rapskim svećenicima i časnim sestrama na odazivu i na svesrdnoj podršci koju daju Pokretu za život.
Susret je završio u ugodnom razgovoru, lijepim željama za predstojeće Božićne blagdane, te nezaobilaznim slatkim i slanim delicijama koje su pripremile vrijedne ruke članica i članova Pokreta.
Ružica Kaštelan
