Urednikova riječ (11-2016.)

Pred Vječnošću
Svaki studeni sasvim je poseban, naglašeno i duboko obilježen svojim početkom. Ljudsko srce drugačije je na blagdan Svih svetih i na Dušni dan. Ćutimo se maleni i ponizni pred Vječnom milosrdnom Božjom ljubavi. Dolazimo u crkve, pohodimo groblja. Najjednostavnije rečeno na sve svete molimo se svim dušama u raju da nas prate i zagovaraju na našem zemaljskom putu, dok na dušni dan molimo da duše iz trpeće crkve u čistilištu što prije prijeđu u vječnu rajsku slavu, mir i ljubav. Jesen u koju je odjevena priroda pomaže nam da ispravno (u)vidimo kako stvari stoje. Učimo se biti slobodni i nenavezani u odnosu na mise koje smo darovali za svoje pokojnike. Slobodni od mjesta i vremena služenja misa, pa (čak) i od izgovaranja imena dragih pokojnika u misama. I taj čin žrtve i molitve možemo još učiniti za sebe boljim, slaveći Boga tako da se misne nakane proslijede do siromašni(ji)h svećenika u progonjenim, manjinskim, ugroženim Crkvama, kojima naš prilog često život znači. Istaknimo da je udruga „Pomoć Crkvi u nevolji”, djelo papinskog prava koje je utemeljio o. Werenfried van Straaten, predstavila svoju bilancu za 2015. godinu i istakli su da su, uz sredstva koja su prikupili uz suradnju više od 360.000 donatora iz 17 zemalja svijeta, pomogli 6.700 crkvenih pothvata, pretežno pastoralne naravi, u 134 zemlje (od izgradnje teološkog fakulteta u Lavovu u Ukrajini preko pomoći u Africi, Aziji i Južnoj Americi za izgradnju sjemeništa i samostana kontemplativnih redovničkih redova kao i za odgoj svećenika i redovnica te pomoć katoličkim medijima), dio darovanih sredstava odvojili i za misne nakane. Jednom zapisano “svaki bi dan trebao biti dušni. Dan kad znam da imam dušu. Dan kad znam da drugi imaju dušu„ ostaje i dalje aktualno.

Zvonimir Badurina Dudić

Print Friendly, PDF & Email