U nedjelju, 27. travnja, na dan kanonizacije svetih papa u Rimu, i održavanja susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku, Rab je ispunjavalo zavjetno hodočašće “Križi”.
Svečanost ovog drevnog zavjeta počela je hodom iz rapske ex-katedrale do benediktinskog samostana sv. Andrije gdje je o. Biskup preuzeo zavjetnu sliku Bogorodice i s njome krenuo, u zajedništvu sa svećenicima, ministrantima i vjernicima, u procesiju kroz središte Grada. Spuštajući se stepenicama na Donju ulicu, procesija s likom Bogorodice zastala je i počekala da prođe velika procesija s oko 1000 duša koje su došle sa svih župa otoka Raba.
Svaka je župa pjevala svoje pjesme kojima je slavila svetu Bogorodicu. U mnoštvu pjesama koje su se u nekim trenucima preklapale, osjetilo se prisustvo Neba. Nije malo reći da je neposredno prije procesije prestala kiša i pokazalo se sunce. Na začelju velike procesije priključila se procesija s likom Blažene Djevice.
Ex katedrala je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Došavši pred podnožje oltara, o. Biskup je lik Blažene Djevice Marije predao rapskom dekanu, mons. Depikolozvanu koji ga je postavio na počasno mjesto. Slijedilo je iskazivanje počasti zavjetnoj slici kađenjem.
O. Biskup je u održanoj homiliji govorio o životnim situacijama koje se naizgled mogu činiti bez izlaznima. Isus je na maslinsku nedjelju ulazeći na magarcu ulazio u svoju smrt, nitko Ga nije mogao spasiti od nadolazećeg trpljenja. No Bog je nevjerojatno preokrenuo situaciju do mjere da niti najbliži Isusu nisu mogli povjerovati. Toma apostol je bio uvjeren da riješenja za umrlog Isusa nije bilo. Kada je taj isti Isus stao pred njega, morao se predati: Gospodin moj i Bog moj! Isus mu je odgovorio: “Blaženi koji ne vidješe a vjeruju.” Takvu vjeru Bog očekuje od svakog vjernika. Ne slijepu vjeru, nego vjeru utemeljenu na onome što Bog govori, a ne ljudi. Govoreći o evanđelju o Lazaru i bogatašu, mons. Župan je istaknuo da “nema ljudske sile ni razumnosti ni nauke koja bi mogla čovjeka urazumiti (…) Čovjek ima moć zatvoriti se pred istinom do te mjere da istinu preokreće u laž, a laž u istinu.” Jedino vjera u ono što Bog govori može donijeti istinu i svijetlo. Dvojica Isusovih učenika su na putu u Emaus bili uvjereni kako su prevareni. Imali su vlastitu ideju o Isusu koji je trebao Izraela osloboditi od rimske vlasti, a sada je taj isti Isus raspet i umro. No, uskrsli Isus im je pristupio i opomenuo ih da su nerazumni i glupi, spora srca za vjerovanje svega što su proroci rekli. Poslije su priznali da im je srce gorjelo i da su počeli nešto osjećati. Kada su stali, oči su im se otvorile i prepoznali su svog Učitelja. Biskup Župan je zastao na riječi “stati” te vjernicima objasnio da “stati” označuje nedjelju. Bez tog stajanja nema vjere, postajemo stranci za Boga, i ne možemo razumijeti Božji govor čovjeku. Ne poštujući nedjelju postajemo slijepi za Božju stvar, zaključio je.
Tekst: Milivoj Guszak
