U srijedu 16. ožujka održan je preduskrsni plenarni sastanak svećenika i redovnika Krčke biskupije. Na susretu su sudjelovali krčki biskup mons. Ivica Petanjak i krčki biskup u miru mons. Valter Župan kao i svećenički kandidati. Susret je započeo u kapeli Srca Isusova u katedrali gdje je pokorničko bogoslužje predvodio mons. Valter Župan.
Nakon mogućnosti za sv. ispovijed sastanak se nastavio u dvorani Biskupije. Biskup Ivica predvodio je molitvu a zatim se svećenicima obratio s nekoliko prigodnih riječi. Istaknuo je kako je predavanje koje će uslijediti itekako aktualno jer je upravo sakrament pomirenja jedan od ključnih elemenata Jubilarne godine milosrđa koju već nekoliko mjeseci živimo. Naglasio je koliko je plodonosna veća raspoloživost svećenika za sakrament ispovijedi jer je time zamjetan i porast vjernika koji pristupaju tom sakramentu. Također je spomenuo sudjelovanje mnoštva u otvaranju svetih vrata ali i napomenuo kako Godina milosrđa ne smije biti samo kratka etapa u životu Crkve već je potrebno da ostavi trajnija obilježja. Zbog toga je potaknuo organiziranje pučkih misija po župama, animiranje vjernika na hodočašće u Zagreb koje se planira održati 16. travnja kao i na moguće višednevno rujansko hodočašću Krčke biskupije i td. Izrazio je i zadovoljstvo što se prilikom svojih vizitacija susreo s lijepim brojem vjernika čak i onih koji su iseljeni iz svojih rodnih župa ali pokazuju želju ostati povezani sa tim župama sudjelujući na duhovnim obnovama, slavljima i u drugim prilikama. Zbog toga je potrebno da župnici prepoznaju prigode koje će na poseban način okupiti župljane pa i one iseljene i probuditi im vjeru i povezanost.
Uslijedilo je predavanje prof. dr. sc. Antona Tamaruta na temu Sveta godina milosrđa i sakrament pomirenja. Prof. Tamarut istaknuo je kako je cilj ove Godine milosrđa da čovjek jasnije uoči Božje milosrđe u vlastitom životu, njegovu ljubav i nježnost a onda i sam raste u tom milosrđu i toj nježnosti. I sam prolazak kroz Sveta vrata milosrđa označuje ulazak u dubinu Očeva milosrđa koje svih prihvaća i svima ide ususret; tim prolaskom mi, svjesni da smo djeca Božja, napuštamo svoje strahove i, jer smo dionici otajstva ljubavi, njihovo mjesto zauzimaju kreativnost i radost. Papa Franjo je otvorio Godinu milosrđa vođen željom obnove Crkve u smislu da ona bude Crkvom siromaha, kuća milosrđa, otvorena za svakoga i posebno usmjerena na one koji su ranjeni i to u vidu ne samo da riječima naviješta Božje milosrđe već ga živi i svjedoči konkretnom djelotvornom ljubavlju, Caritasom. Jer milosrđe je upravo takva konkretna ljubav koja izvire iz dubine bića i satkana je od nježnosti i praštanja, i ima sve karakteristike majčinske ljubavi koja pretječe potrebe svoga djeteta, saginje se nad njima i bezuvjetno se dariva.
Isus sam i u potpunosti jest milosrđe. On nas oslobađa od naše duhovne invalidnosti i čini nas sposobnima komunicirati s Bogom i cijelim stvorenim svijetom. On je neumoran u praštanju i milosrđu i nas same osposobljava za praštanje i milosrđe.
Vlast da svezuje i odrješuje i da vodi čovjeka u zajedništvo s Bogom Isus je dao i Crkvi. Da bi bolje razumjeli sakrament pomirenja moramo shvatiti da grijeh nije samo pogreška već poremećaj odnosa s Bogom, samim sobom i svima i svime što nas okružuje pa tako nije dovoljno ni da kajanje bude samo žaljenje nego aktivno preuzimanje odgovornosti i nastojanje da živimo i rastemo u životu po Duhu. Sakrament pomirenja povezuje nas s Bogom, ponovno unosi sklad u naš odnos s drugima, pobjeđuje podijeljenost u nama samima… Svatko tko živi po Duhu prepoznaje se po sposobnosti da povezuje, okuplja, privlači i donosi sklad. No Onaj tko radi prvi korak jest uvijek Bog koji nas poziva i ljubi dok se mi odazivamo prepuštajući se njegovom zagrljaju. U sakramentu pomirenja mi se, verbalizirajući grijeh, distanciramo od njega kao od stvarnosti koja nam po biti ne pripada, sami preuzimamo ulogu tužitelja i priznajemo svoje grijehe. Svećenik nas pritom suočava s Božjom zapovijedi i riječi i usmjerava na spasenje koje se po milosrđu Božjem ostvaruje. Tako u središtu sakramenta pomirenja nije grijeh nego milost, Božje lice koje tražimo i koje se proslavlja.
U raspravi koja je uslijedila još se više pojasnila važna uloga penitenta u sakramentu ispovijedi, uloga svećenika kao onoga koji poučava i savjetuje, važnost ispovijedi iz pobožnosti ali i djela koja učinjena iz milosrđa i ljubavi i izvan ispovijedi iscjeljuju osobu ranjenu grijehom, o faktorima koji često kod vjernika danas blokiraju izricanje grijeha i sl.
Nakon rasprave kratko su se okupljenima obratili vlč. Božidar Volarić, povjerenik za misije, vlč. Marin Hendrih, povjerenik za mlade te vlč. Anton Valković, povjerenik za brak i obitelj.
Vlč. Božidar Volarić pozvao je svećenike da razvijaju svijest o pomoći misijskim područjima te i sami, prema svojim mogućnostima, daju svoj doprinos, kako materijalnom pomoći tako i slaveći misu na tu nakanu. Upoznao je sve sa novostima u misijskom djelovanju vlč. Borisa Daba, našeg svećenika koji u Zambiji već osniva 5. misijsku postaju.
Vlč. Marin Hendrih iznio je informacije o predstojećem biskupijskom susretu mladih koji će biti 23. i 24. travnja o.g. u Rabu te svjetskom susretu mladih u Krakowu.
Vlč. Anton Valković najavio je održavanje Studijskih dana s temom „Očinstvo i majčinstvo – dva lica roditeljskog poslanja“, 22. i 23. travnja o.g. u Osijeku. Najavio je i kako se sljedeći Biskupijski susret obitelji planira za 2. travnja 2017. u Malom Lošinju. Progovorio je i o TeenStar programu i važnosti da on zaživi u župnim zajednicama.
Zajedničkom molitvom zaključen je radni dio sastanka.
I. Žužić
A. Budinić
