Snaga Evanđelja i Euharistije

– Sluga Božji Antun Mahnić učitelj vjere u „Godini vjere“ (5)

dr Franjo Velcic

Priredio: dr. Franjo Velčić

Isusovo evanđelje – sila Božja

VIII. Time se evanđelje Isusovo razlikuje od svih drugih nauka i ljudskih vjera.

Teorije, što ih ljudima podaju osnivači filozofskih i vjerskih škola, mogu doduše sadržavati mnogo lijepih istinskih nauka i korisnih pravila za život; ali one se tek tiču razuma, ne dopiru pak do volje, puke su to teorije bez moralne preporodne snage, mrtvo slovo. Tko je ikad čuo, da je jedan Platon svojim idealističkim filozofskim sustavom ili Kant svojom „kritikom čistoga“ ili „praktičnog razuma“ moralno popravio ili oplemenio makar i jednog čovjeka, a kamo li duševno preporodio jedan narod ili čak cijeli čovječji rod? Drugo je sa Isusovim evanđeljem: ono uz svjetlost razuma podaje i volji moć, da uzmogne ono, što razum spozna za dobro, djelom i životom izvršiti. Kršćanska vjera uz svijetlo istinske spoznaje donosi čovjeku i milost, koja ga potiče i krijepi, da uzmogne po vjeri živjeti. Zato sv. Pavao Isusovo evanđelje duhovito a istinski označuje kao silu Božju – virtus Dei – svakome, tko vjeruje. Vjera Isusova čovjeka ne samo rasvjetljuje, nego i jača, preporađa, oživljuje. To i znače riječi sv. Ivana, koji u uvodu svoje knjige govoreći o Riječi ili Sinu Božjem, veli, da svjetlost bijaše ljudima ujedno i život. Jest, zamisao čovječjega spasenja po Isusu Kristu ide bitno za tim: čovjeka uskrisiti od smrti, u koju je zapao istočnim grijehom na novi, nadnaravni božanski život, da bi uzmogao jednom doći do gledanja i uživanja Boga svoga licem u lice.

Euharistija

IX. Međutim bitna se sadržina oživljujuće sile Božje nalazi u Presvetoj Euharistiji. Dok ostali sakramenti sadržavaju samo jedan određeni dio sveopće milosti Božje, u Euharistiji se čovjeku predaje Početnik svih milosti, Bog sam. Euharistija u posebnom je smislu „sila Božja“, vrutak života. Govoreći Isus o svome tijelu, što će ga dati za hranu ljudima, veli: „Riječi, koje Vam rekoh, duh su i život“ – „Kruh, koji ću ja dati. Tijelo je moje za život svijeta“. (Iv. 6).

Tek primanjem Euharistije završava se u pravom smislu životni odnos i zajedništvo kršćanina sa svojim Bogom. Euharistijom se Bog sam čovjeku saopćuje, njom postaje čovjek dionikom naravi i života Božjega. U Euharistiji se naime Isus čovjeku daje, da ga uživa nalik na tjelesnu hranu; no uz tu razliku, da dok se zemaljska pretvara u nas, nebeska hrana Euharistija pretvara nas u sebe. Blagujući Tijelo i Krv Isusovu čovjek sve više umire sam za sebe, osvješćujući se duhom Isusovim, jačajući božanskim životom. Tu se čovjek napaja neposredno iz neiscrpivog vrutka Božanstva prema riječima proroka: „I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja“. (Iz 12,3). Po Euharistiji se čovjeku daje moć i život beskonačnog Boga. Odatle i neslomiva, nesavladiva krepost kršćanske duše, koja se hrani Božanskim kruhom Presvete Euharistije. Pričest Isusova Tijela stvara kršćanski heroizam. Milijuni mučenika, koji su u prva tri vijeka kršćanstva svoju vjeru posvjedočili najžešćim mukama i prolijevanjem vlastite krvi, crpili su jakost iz sv. Pričesti. Dostojno i često primanje Presvete Euharistije urodilo je uvijek u Crkvi svetošću života i heroizmom. Primanje je Euharistije toplomjer kršćanskog savršenstva i svetosti.

Plod milosti jest slava u nebeskom blaženstvu, prema riječima Duha Svetoga: „Milost i slavu dat će Gospod“ (Ps 84/83/, 12). Kako je Euharistija skup i vrelo svih milosti, tako je i zalog vječne slave u nebu. Tijelo Isusovo što ga primamo u Euharistiji, tijelo je neumrlo. „Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje“. (Rim 6,9). Blagujući dakle to božansko Tijelo primamo u sebe klicu slavnog uskrsnuća i neumrlosti, Isus je sam rekao učenicima: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“. (Iv 6,54).

Euharistija je dakle središte i srce kršćanskog života, odakle se cijelome tijelu katoličke zajednice saopćuje Božanska moć, svjetlost i snaga. Hraneći se Euharistijom, kršćanin usvaja duh i život Isusov preobrazujući se u Njegovo obličje, prelazeći u Božansko zajedništvo s Njim tako, te može i on reći s Apostolom: Život se Isusov pokazuje na tijelu mojem (Usp. 2 Kor 4,10); ne živim više ja, nego živi u meni Krist. (Gal 2,20). U Euharistiji postizava se život Crkve, mističnog tijela Isusova na zemlji svoj vrhunac; što više, ovaj život sastoji se bitno u Euharistiji. Kršćanski život ili je euharistijski, ili ga nema.

Izložio sam Vam, premili u Kristu bit kršćanske katoličke vjere te Vam pokazao, u čemu se sastoje njezini visoki zadaci. Iz rečenoga se izvode osnovna pravila za kršćanski život, kojih se treba držati svatko, koji želi biti kršćanin, ne samo imenom nego uistinu.

Prvo pravilo kršćanskog života: Vjeruj!

X. Prvo pravilo glasi: Vjeruj! Vjera je osnova kršćanskog života; bez vjere nitko ne može ugoditi Bogu; iz vjere živi pravednik. Ta kršćanski život nije drugo nego primjena vjerskih nauka na život. Bez vjere se kršćanski život ne da ni pomisliti. No govoreći o vjeri ne smijemo smetnuti s uma, da se vjera rađa iz slušanja riječi Božje (Rim 10,17), koju propovijeda sv. Crkva. Ono, što čini, te katolik drži za istinu, što je Bog objavio, jest autoritet ili ugled Katoličke Crkve. Tu se dakle ne prepušta svačijoj volji, da izabravši neke izvjesne istine, a druge opet odbacivši, vjeruje, što se njemu svidi. Treba vjerovati sve, što uči i kako to uči Katolička Crkva. Tko ne bi makar jednu samu vjersku istinu prihvatio ili drugačije tumačio, nego što to čini Crkva, ne bi bio više katolik.

Predragi! Cijenite vjeru visoko, cijeniti je nada sve drugo! Što je tijelu glava, to je katoliku vjera. Na barjak ste Vaš napisali „katoličko“ načelo, pod ovim se barjakom borite eto već desetak godina. S ponosom mogu konstatirati, da je taj barjak Vaš sve do danas ostao neokaljan. Ispovijedajte neustrašivo Kristovo načelo! Neka svijet vidi, da ima u Hrvatskoj još junaka, koji su spremni za krst časni žrtvovati sve sile svoje, pa i život svoj.

Print Friendly, PDF & Email