Krčki biskup mons. Ivica Petanjak na Veliki četvrtak ujutro u krčkoj katedrali predvodio je misu posvete ulja. Koncelebrirao je biskup u miru mons. Valtera Župana te šezdesetak svećenika i redovnika Krčke biskupije.
Biskup Ivica na početku je euharistijskog slavlja pozdravio biskupa mons. Valtera Župana te svećenike koji su se na ovaj dan svećeničkog posvećenja okupili u zajedničkoj proslavi. Posebno se spomenuo trojice svećenike naše biskupije koji su prije 25 godina, na povratku s mise posvete ulja, izgubili svoje živote u automobilskoj nesreći: Andrije Depikolozvana ml., Igora Sau i Mata Bajčića. Također, prisjetio se i dvojice svećenika koji su se u proteklih godinu dana preselili u vječnost: Anđelka Badurine i Bogumila Daba. Pozdravio je i sve vjernike laike koji su se okupili na ovoj svetoj misi i preporučio im da podrže svoje svećenike i mole za njih.
U homiliji, biskup se Ivica pozabavio pitanjem svećeničkog identiteta. Danas kada se pitanje identiteta prezentira vrlo konfuzno, čovjek se lako pogubi i osjeti kao bez orijentacije i ravnoteže, u nemogućnosti da spozna i definira samo uporište svoje osobnosti – svoj vlastiti identitet pa ne zna ni tko je ni kome pripada.
Ta kriza identiteta nije mimoišla ni svećenike pa su svećenici, od Drugog vatikanskog koncila pa do današnjih dana upadali u zastranjenja i stvaranja raznovrsnih ali i promašenih slika o sebi. Tako je prvotna emancipacija rezultirala svećenicima koji su napuštali tradiciju, običaje i pod pritiskom sekularizacije postajali tek javni službenici, političari, medijske ličnosti, zaboravljajući pritom na sveto, na temelj – Krista u kojem kao svećenici moraju biti ukorijenjeni, iz kojeg njihova svećenička služba proizlazi i kojeg po svom životu i djelovanju uprisutnjuju. A kada se to pokazalo promašajem, mnogi su se okrenuli onim predkoncilskim tendecijama koje i opet ne pogađaju bit svećeničke osobe i poslanja.
Svećenik može izgrađivati svoju osobnost tek kad prihvati istinu o sebi, a nju ne spoznaje bez odnosa pripadanja. „Biti svećenik znači vidjeti sebe kao darovano biće: svećenik sam jer moje svećeništvo dolazi od Krista, po Crkvi, u trostrukom obliku: bivanja, poslanja i djelovanja. Nije moguće znati tko sam bez onoga komu pripadam. Isto tako, nije moguće pripadati, a ne znati tko sam. Povratak koji je potrebno učiniti je povratak Isusu Kristu i svijesti dara poziva jer svećenik je od Drugoga i drugih, te da tom Drugom, tj. Kristu, i drugima, tj. ljudima, pripada svezama ljubavi, sakramentalnog zajedništva i velikodušne službe. Svećeništvo je stanje posvećenog života, ali nije shvatljivo bez konteksta pripadnosti zajednici, tradiciji i autoritetu svetoga koji ga objavljuje, ustanovljuje. Svećenički identitet nije zajamčen jednom zauvijek nego živi od svetih vrela sadržanih u Kristovu svećeništvu i od evanđeoskih nadahnuća koja trebaju oblikovati njegov život i rad kao svećenika”, ističe Biskup.
Također, svećenik svoje svećeništvo vuče iz Kristovog. U Kristovu se primjeru očituje tko su svećenici i komu pripadaju. Razmatrajući Kristov život uočavaju se dva stožerna stupa Isusovog života: otvorenost djelovanju Duha Svetoga i slušanje proročkog Pisma u kojem Isus otkriva svoje poslanje. „Spoznaja istinskog identiteta dolazi od Boga, a ne od drugih ljudi. Svećenik otkriva svoj identitet i poslanje nadvijen nad Svetim pismom, pogleda uprtog u Isusa Krista i bogoslužjem zajednici kojoj je poslan.“, naglašava biskup Ivica.
Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja kao izraz trajne želje povezanosti s Kristom i čvrste opredijeljenosti za Krista i čovjeka. Biskup Ivica blagoslovio je ulje bolesničkog pomazanja te posvetio ulje krizme koje se koristi prilikom sakramenta krštenja i svetog reda ali i kod posvete oltara i crkvi.
Po završetku svete mise, krčki se prezbiterij zajedno sa svojim biskupom, okupio i u Biskupskom dvoru.
Tekst: Irena Žužić
Foto: Sara Širola
