U Hvaru je svečano proslavljena svetkovina sv. Stjepana I., pape i mučenika, zaštitnika grada Hvara i biskupije, koji se ujedno slavi i kao Dan grada. Središnja crkvena proslava održana je 2. listopada prije podne na hvarskom trgu i u katedrali, u kojoj je u nazočnosti velikog broja vjernika i hodočasnika slavljena svečana misa.
Prije mise održana je veličanstvena procesija, u kojoj su nošene svečeve relikvije. Nakon procesije misno slavlje u katedrali predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak s kojim su uz biskupa domaćina mons. Slobodana Štambuka suslavili splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, šibenski biskup Tomislav Rogić i njegov prethodnik mons. Ante Ivas, dubrovački biskup Mate Uzinić i kotorski biskup Ilija Janjić, te više svećenika i redovnika hvarske biskupije.
Prije početka mise mons. Slobodan Štambuk pozdravio je goste biskupe, te svim nazočnim vjernicima i predstavnicima gradske vlasti čestitao blagdan i Dan grada. Mons. Ivica Petanjak održao je prigodnu propovijed u kojoj se na početku osvrnuo na ranokršćansko razdoblje, odnosno rađanje i nastajanje kršćanstva usporedivši ga s rođenjem djeteta koje će postepeno rasti i svojom osobnošću obilježiti cijelu povijest. Svaki rast, istaknuo je krčki biskup, prati mnoštvo izazova, uspjeha i neuspjeha.
Kršćanstvo je civilizacija koja je prolazila kroz mučne porođajne boli, od samih početaka bila je progonjena i koju se htjelo satrti u korijenu. Naime, postojeći društveni i politički sustav u tom vremenu predosjetio je da kršćanstvo svojim novim pogledom na svijet prijeti tom sustavu uništenjem. Zato su tadašnje vladajuće strukture na kršćanstvo reagirale na najdrastičniji način: progonima, mučenjem i ubijanjem.
Mons. Petanjak je napomenuo da je uz mnoštvo mučenika, hrabrih svjedoka vjere, bilo i onih kršćana koji su posustajali i otpadali od vjere. Mnogima je kasnije bilo žao i htjeli su se vratiti natrag u okrilje Crkve i upravo je to bio razlog da je došlo do podjele i sporenja među kršćanima, ali i u samom crkvenom vrhu među velikim ljudima i mučenicima tog vremena poput Tertulijana, Origena, sv. Kornelija i sv. Stjepana. Bit spora i podjele bilo je pitanje kako pomiriti pravdu i milosrđe, istaknuo je krčki biskup. Po pravdi bilo je neprihvatljivo da u istoj zajednici budu oni koji su podnijeli progon i mučenje i oni koji su se odrekli svoje vjere.
Međutim gdje je u tome milosrđe i opraštanje i što u tom slučaju ostaje od evanđelja, zapitao se mons. Petanjak, te ustvrdio da čista pravednost bez milosrđa vodi u međusobne podjele, optužbe, čak i mržnju. Načelo pravednosti uvijek ima svoju vrijednost, ali ga mora pratiti milosrđe radi dobra onih koji su slabiji i nisu pozvani na herojska djela, zaključio je krčki biskup. Sv. Stjepan je bio na strani milosrđa i zastupao je stajalište da oni koji su spoznali svoju pogrješku odricanja od vjere imaju pravo povratka u okrilje Crkve bez ponovnog krštenja.
Znakovito je, nastavio je mons. Petanjak, da su oni kršćani koji su prošli torture, mučeništvo i progone spremniji oprostiti onima koji su posrnuli, te da ih s ljubavlju žele primiti natrag u crkvenu zajednicu. Teški križevi koje mnogi ljudi nose i osobna patnja koju proživljavaju mnogi čine nas milosrdnijima i više nas suobličuju Kristu, zaključio je biskup Petanjak, te nazočnim vjernicima postavio temeljno pitanje: Što nama kršćanima danas poručuje sv. Stjepan, odnosno na koji način u svakodnevnom životu nasljedovati smisao i svrhu svečeva mučeništva i njegovo zagovaranje milosrđa?
Kao prvo možemo spoznati da se više i dosljednije držimo zajedno i kao crkvena zajednica i kao narod dok smo u opasnosti. Spremni smo na herojska djela i mučeništvo, te više gledamo i radimo za opće dobro. Međutim čim opasnosti nestane, u nama se javlja sebičnost, javljaju se podjele, optužbe drugih i razna druga zla. U tom smislu dovoljno se sjetiti Domovinskog rata i poraća. Kakvi smo bili tada i kakvi smo danas, zapitao je krčki biskup.
Druga pouka iz života sv. Stjepana upućuje nas na razmišljanje o različitima, o onima s kojima se ne slažemo, je li bolje razgovarati i u dijalogu argumentirano zastupati svoja uvjerenja, ali istodobno i biti spreman strpljivo saslušati one koji ne misle kao mi. Pritom je krčki biskup izrekao stajalište ustvrdivši da mu je drago kad naiđe na činjenicu da su se u povijesti i sveci svađali. To daje sliku Crkve koja mora prolaziti kroz različite izazove, odgovarati na različita pitanja i probleme, mora pomirivati načela pravednosti i milosrđa, zakona i ljubavi, paragrafa i konkretnog čovjeka.
Zaključujući propovijed mons. Petanjak je posebno naglasio da moramo biti spremno preuzeti svoj križ života, jer je istina da su svi oni koji su kao kršćani vjernici prošli kalvariju života sebe više izgradili u ljudskosti. Krist nam je upravo s križa udijelio posebnu milost: da znamo oprostiti, da znamo ljubiti, da se svakom novom danu znamo radovati kao da je prvi i kao da je posljednji, svjesni da nam je svaki novi dan poklonjen. U ovoj svetoj Godini milosrđa po primjeru Isusa Krista, sv. Stjepana i svih svetaca i dobrih ljudi i mi budimo milosrdni kao što je milosrdan Otac naš nebeski, poručio je na kraju biskup Petanjak.
Liturgijsko pjevanje za misnog slavlja izvodio je katedralni zbor kojim je ravnala maestra Klara Milatić uz pratnju na orguljama maestre Jasne Fistonić.
Dan prije, u subotu 1. listopada, krčki biskup Ivica Petanjak pohodio je samostan benediktinki u Hvaru gdje se susreo s tamošnjim redovnicama. Po dolasku u samostan Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Antuna opata biskupa je dočekala časna majka s. Ana Vukas, a biskup je zatim pojedinačno pozdravio redovnice te malobrojne redovničke zajednice. Hvarska zajednica trenutno broji sedam redovnica, dok je protekle godina imala deset kad su preminule s. Agneza Eterović, s. Gregorija Šimunović i s. Antonija Žuljević. U ozračju ugodnoga razgovora krčki biskup je izrazio radost zbog, kako je rekao, “žive i vesele zajednice”. Redovnice su biskupa upoznale sa životom i djelovanjem svoje zajednice, kao i s nadolazećim izborom opatice. Benediktinke su došle u Hvar 1664. godine iz Paga po želji hvarske komune, na ostavštini pjesnika Hanibala Lucića te započele svoje djelovanje. Na kraju susreta hvarske koludrice uručile su biskupu Petanjku čipku od agave s motivom križa.
(Izvori: www.ika.hr; misije.slobodnadalmacija.hr)
