Biskup Petanjak na misi Bogojavljenja: Ako znanost nije u službi čovjeka, u njoj nema mudrosti

U srijedu 6. siječnja 2021. u krčkoj katedrali krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak predvodio je misno slavlje svetkovine Bogojavljenja. Koncelebrirali su biskupov tajnik vlč. Josip Karabajić, biskupijski ekonom vlč. Anton Depikolozvane te krčki župnik vlč. Anton Valković.

Ovdje donosimo biskupovu homiliju:

Prema drevnoj predaji vjeruje se da su Mudraci s Istoka bili zvjezdoznanci koji su promatrali nebeska tijela i koji su se, primijetivši zvijezdu drugačiju od ostalih,  uputili na dugi put slijedeći taj nebeski znak.

Ono što ove Mudrace čini drugačijim je to što se oni nisu dali na dugi put kako bi izučavali tu čudesnu zvijezdu, već da vide onoga koga ta zvijezda označava i da dođu do onoga na koga ona upućuje. Tu je ogromna razlika između znanstvenika i mudraca, između onoga koji puno znade i onoga koji mudro živi.

Sveta Katarina Sijenska i sveta Terezija Avilska prve su žene proglašene naučiteljicama Crkve, što je najveći naslov što ga netko može dobiti u Katoličkoj Crkvi. One su doktorice od kojih uči cijela Crkva, a sveta je Katarina bila nepismena. Nepismena učiteljica od koje se sačuvalo 380 pisama koje je ona diktirala trojici tajnika i slala moćnicima tadašnjeg svijeta. Nepismena, ali mudra.

Naš svijet danas obiluje znanstvenicima, no, obiluje li mudracima? Može li se ijedan znanstvenik koji nije u službi života i koji ne promiče život zvati mudrim čovjekom? Mnogi imaju znanje koje koriste protiv dobra čovjeka. Oni se klanjanju samima sebi i onima za čije interese rade.

Tu je razlika između ovih Mudraca i mnogih nadri-mudraca današnjice. Za Mudrace s Istoka čudesni znak na nebu bio je dovoljan poticaj da se upuste u avanturu života. Cilj njihova putovanje nije izučavanje ni znanstveno nadmudrivanje, nego osoba koja se na čudesan način rodila i došla na ovaj svijet.

Zato njihov dolazak u Jeruzalem sliči nekoj vrsti ispovijesti vjere: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« (Mt 2, 2). U njihovim riječima sadržana je vjera u Dijete koje se rodilo, a koje su Židovi vjekovima iščekivali.

Ostaje nam skriveno kako su upravo oni koji nisu vjerovali u bilo koja božanstva, nego samo u znanstvene fenomene i iskustvena dostignuća, došli do spoznaje da je ova zvijezda drugačija od ostalih i da u sebi sadrži neku poruku i objavu.

Bog nam govori po zvijezdama, po prirodi, po događajima. Bog uvijek govori. Nikada nije prestao govoriti. Koliko je onih koji ga čuju? Koliko je nama Bog ove protekle godine govorio i još uvijek govori. Tko ga čuje? I tu se očituje jasna razlika između znanstvenika i mudraca.

Na pitanje Mudraca gdje je taj novorođeni kralj židovski, Jeruzalemski znanstvenici odgovaraju: »U Betlehemu judejskome, jer ovako piše prorok: A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela!« (Mt 2,5-6). Jeruzalemski znanstvenici su sve izrecitirali kao pjesmicu, ali se nisu pomakli s mjesta. Jedno je znati, a drugo je mudro živjeti.

Bog se može poslužiti izvanrednim događajima, i može dignuti na noge cijeli svijet, a možda samo zato da progledamo i da vidimo onog pored sebe s kojim cijeli život živimo. Bog puno puta trese ovom zemljom i stvara čudesa, samo zato što smo mi prešli ili pogazili i uništili ono što je malo i neznatno, a životno bitno.

Bog čini silna djela kako bi nas upozorio na ono što nama izgleda malo, nebitno i neznatno. Bog se poslužio znakom s neba kako bi privukao pozornost ljudi koji su živjeli u potpuno drugačijoj kulturi, kako bi došli do Jeruzalema i Betlehema, a onda ugledali Bogočovjeka, Isusa Krista, u potpunoj jednostavnosti i svakidašnjosti novorođenog djeteta, koji kao kralj nikome ne predstavlja prijetnju, nikome nije konkurencija, nikoga ne želi uništiti, nego jednostavnošću djeteta pruža ruke svakome koji ga želi prihvatiti.

Jesu li ovi Mudraci s Istoka u novorođenom djetetu Isusu dobili najveću poduku života i naučili najveću moguću školu?

Jesu li u djetetu Isusu upoznali Boga i doživjeli najveće moguće čudo kad su vidjeli kako je Bog pristupačan, jednostavan, ponizan, blizak čovjeku i pun povjerenja prema svakome. Kako se veliki Bog objavljuje po najobičnijim gestama svima dostupnima i nadasve kako se Bog objavljuje čovjeku po čovjeku i kako i mudrac može i mora od djeteta učiti.

Nakon svega što nam se dogodilo jesmo li mi toliko mudri da smo shvatili da u središtu našeg života mora biti čovjek i da čovjek ima prednost pred svim drugim i da njegovo mjesto ne može i ne smije nitko drugi i ništa drugo na ovom svijetu zauzeti, jer nam se sam Bog objavio i objavljuje po čovjeku. Jesmo li progledali ili nam Bog treba dati još neki znak da shvatimo da nitko i ništa na ovom svijetu nije i ne može biti važniji od čovjeka i da promicati i štiti život od začeća do prirodne smrti znači biti itekako napredan. Znači biti na Božjem i na visoko civiliziranom putu od kojeg drugi još puno toga moraju naučiti. Amen.

Print Friendly, PDF & Email